Kreiranje strategije i dugoročne vizije i plana poslovanja može zvučati jako apstraktno i nejasno.
Kad nam je nešto nejasno od toga bježimo.
Kada pričam o strategiji susrećem se sa vrlo sličnim izazovima.
Ljudi često miješaju jako važne pojmove:
- ne znaju razliku između želje i cilja,
- ne znaju razliku između plana i projekta,
- između zadatka i projekta,
- između plana i strategije.
Onda propuštaju napraviti te vrlo važne korake zato što vjeruju da su ih već napravili.
Strategija i plan kao put do vremenske slobode
Ako kažemo jako je važno da imaš napravljenu strategiju ili dugoročan plan poslovanja, ljudi samo zato što imaju popis svojih ciljeva ili punu to do listu vjeruju da imaju to o čemu pričam. To što imaš napisano što želiš ostvariti ili čak što trebaš napraviti ne znači da imaš strateški plan poslovanja.
Najgore je što neadekvatan plan ljude dovede do manjka motivacije, do burnouta, do nezadovoljstva i visoke frustracije. Tada dolaze do zaključka da nema smisla gubiti vrijeme na kreiranje planova ili strategija jer će se ionako nešto nenadano dogoditi što će njihove planove promijeniti.
Ako si ti već nekada radila na strategiji, na planu i nisi dosljedno i konzistentno primjenjivala ono što si napisala, ti nisi zaključila ”Ok, ja očito imam problem s organizacijom vremena i obveza i treba mi pomoć”, nego si vjerojato zaključila: ”Nema smisla planirati” ili ”Ja sam lijena, nedosljedna, ja imam previše obveza da bih planirala’.”
Ne postoji osoba koja ima previše obveza da bi planirala, već obrnuto, što više obveza imaš to je važnije da svoje vrijeme i obveze organiziraš, sistematiziraš i kategoriziraš.
Za očekivati je da će kroz vrijeme dolaziti nepredviđene situacije koje će mjenjati naše planove. Zato i radimo dugoročnu strategiju, a ne samo planove.
Plan je podložan promjenama i koliko god sam ja u metodologiji planiranja koju sam razvila iz vlasite frustracije i vlastitog iskustva, upravo zato je važno i potrebno da imamo strategiju.
Strategija je krovni pojam koji nam služi kao svetionik koji će pokazati da možda moramo ići nekim drugim putem, možda ću morati promjeniti određene korake ali znam prema čemu idem.
Strategija se neće mjenjati, mijenjat će se plan.
Kao funkcionira vremenska sloboda i strateško planiranje
Važno je da razlikujemo ova dva pojma i da oba počnemo primjenjivati u svom poslovanju. Ako su ti važni privatni i poslovni ciljevi, s jedne strane si društvena osoba koja ima puno hobija, koja voli putovati, voli se družiti, a s druge strane si izrazito ambiciozna osoba koja želi jako puno naučiti, stvoriti i izgraditi, onda je za tebe strateško planiranje neophodan korak.
Ako si ti osoba kojoj je važno da funkcionira samo poslovni aspekt života, onda ćeš svoj puni fokus staviti na to, zanemariti sve ostalo. I dalje ćeš postizati manje no što bi postigla kada bi kreirala svoje planove i strategiju, ali opet ćeš postizati više nego netko drugi ko radi u balansu sa privatnim prioritetima.
Ako ti je važno da ostvariš ciljeve zdravlja, da razvijaš kvalitetne privatne odnose, da ne ovisi tvoje zadovoljstvo samo o poslovnim rezultatima, onda je zaista važno da kreiraš plan koji će osigurati mjesta u tvom rasporedu za privatne i poslovne ambicije.
Sigurna sam da znaš kada sebi kažeš odmoriću, napraviću trening ili meditiraću, nakon što dovršim samo još ovo, to ”samo još ovo” nikada ne završava. Uvijek postoji novi zadatak koji se pojavi, neka nova dobra poslovna prilika koju ne možeš odbiti, ako vjeruješ u to da ćeš se posvetiti sebi, zdravlju, fizičkom izgledu, odnosima, obitelji, djeci ili čemu god, kada dovršiš nešto poslovno, za to neće doći vrijeme.
Moje iskusvo u radu s poduzetnicama pokazalo je da je neophodno da im prvo pomognem da pronađu u svom rasporedu i kreiraju vrijeme za sebe, za program, da bi imale dovoljno vremena da mi dolaze redovito na pozive da primjenjuju ono što radimo u programima.
Nijedan program ili mentorstvo nije čarobno samo po sebi, traži posvećivanje vremena.
Razlog zbog kojeg sam promjenila redosljed modula u mentorskom programu PoduzetniJA gdje je sada strateško planiranje prvo, je rečenica koju su mi neke klijentice u mailu kada su mi pisale o dilemi da li se sada uključe u program ili ne, kada bi mi rekle: ”Ej, meni ovo jako treba, ali ja sad trenutno nemam vremena.” Paralelno su one čitale iskustva prethodnih polaznica koje su pisale o tome ”zarađujem više, a imam puno više slobodnog vremena, manje moram raditi, posložila sam svoje poslovanje” ali ova dilemma i dalje proizlazi iz uvjerenja da će doći savršeno vrijeme u budućnosti kada će se naša to do lista smaljiti.
Ako i dalje vjeruješ u tu bajku, razmisli koliko si puta u prethodnih pet godina pomislila i koliko stvari si odgodila čekajući da se to do lista smanji ili da se neki projekt završi.
Kako mi je strateško planiranje omogućuje da ostvarujem velike ciljeve
Tu smo došli do kraja prvog dijela ove epizode, a u drugom dijelu ću te provesti kroz svoj osmi mjesec u kojem ovo snimam, kako bih ti kroz primjere pokazala
što znači balans privatnog i poslovnog života i kako mi strateško planiranje omogućuje da ostvarujem velike poslovne i privatne ciljeve bez da se moram nečega odricati.
Ako ti se javlja misao: ”pa dobro, da li možda ti imaš takvu mogućnost i tu vremensku slobodu zato što je tvoje poslovanje već na tom nivou?” želim te podsjetiti da sam ja u ovom poslovanju samo 4 godine, a da to što su moji rezultati izrazito visoki, nije zato što sam ja nekakav unicorn koji ima sreće-
Ovakvi poslovni rezultati su posljedica strateškog planiranja.
Kvaliteta sadržaja i posvećenost klijentima, ulaganje u posao, ulaganje u glavu postoje, ali vjerujem da isto to imaš i ti. Imaš kvalitetu, znanje stručno, ulažeš u sebe, ali svejedno ne postižeš onoliko koliko bi mogla. U tome ti fali strateško planiranje.
Odmor i integracija iskustava
Prvih nekoliko dana osmog mjeseca sam izdvojila za odmor i integraciju iskustava sa prethodne devetodnevne Geštalt radionice na kojoj sam bila.
Meni je ova edukacija jako važna i zato nisam htjela prepustiti stvar slučaju u smislu: ”pa dobro doću tamo kao kofer pa šta bilo- bilo” nego sam upravo zato što sam radila dugoročno planiranje već na početku godine znala kada me čeka ovih devet dana edukacije i onda kada sam radila na kvartalnom planiranju ja sam unapred pripremila sve što je potrebno da bi moje poslovanje funkcioniralo iako sam ja bila devet dana potpuno izdvojena iz njega.
Da nisam unaprijed planirala sigurno ne bih mogla pripremiti sve potrebne materijale koje su onda moje asistentice objavljivale tijekom tih devet dana da bi poslovanje funkcioniralo na maksimalnom nivou, zato što bi me dočekale obveze koje bi morala raditi tih nekoliko dana ranije i onda bi imala dvije mogućnosti ili reći pa dobro šta idem se educirati pa neću biti newslettera, podcasti, reels-evi.
Moje poslovanje bi bilo zanemareno, a meni je jako važno da budem dosljedna u svom sadržaju zato što upravo zahvaljujući tome i postižem rezultate koje postižem.
Imala bih i drugu opciju za koju sam sigurna da ti je također poznata jer je i meni prije bila, a to je ono kada idemo u forsiranje u smislu: ”Isuse, imam još tri dana do radionice sad moram raditi ono po 14 sati dnevno da sve stignem, da sve pripremim” i što bi se onda dogodilo? Ja bih kao prvo taj materijal pripremala umorna i isforsirana, a ne iz dobre i stabilne energije.
Došla bih na radionicu premorena, a kada bih došla na radionicu premorena, ne bih mogla iskoristiti maksimum zato što bih skupljala energiju a sama radionica i svi procesi unutar nje su bili izrazito intenzivni i iscrpili su me.
Ovim te želim potaknuti da promišljaš kada kažeš: ja radim na sebi ili ja se educiram.
To što pohađamo edukaciju ne znači da rastemo jer naš rast ovisi o tome koliko mi to primjenjujemo, a ako nemamo energije i kapaciteta mi ne možemo primjenjivati.
Jedna važna napomena, kada sam računala da sam 9 dana na radionici ja nisam računala “moram pripremiti sve za poslovanje za tih 9 dana”, nego sam znala da će mi trebat i par dana odmora nakon toga i odmah sam mi to uračunala u svoj plan, a to mi je omogućilo da ja sa radionice direktno odem na obiteljsko okupljanje.
Tih nekoliko dana sam provjela sa svojom obitelji jer mi je bilo jako važno da na dan kad bi moja pokojna mama slavila rođendan budem kod kuće i budem sa svojom obitelji, a ne da kažem: “joj ljudi sorry, ja stvarno sad moram na 3 sata nestat, moram napisati newsletter, odgovoriti na mailove, snimiti što” nego da zaista provedem kvalitetno vrijeme sa njima.
Nakon toga smo otišli na nekoliko dana u Istru na druženje sa prijateljima. I ta Istra je meni svaki put odmor jer svi znamo da okupljanje sa užom i širom rodbinom koliko god nam napuni dušu i veselimo se vidjeti ih, može biti iscrpljujuće.
Nove ideje u poslu
Nakon tih nekoliko dana odmora i druženja smo se inspirirani i odmoreni vratili u Zagreb u svoju svakodnevicu gdje je usljedio period namijenjen kreiranju i stvaranju, više fokusa na posao.
Fokus na posao ne znači da radim od 0 do 24 nego ponovno svakodnevno imam svoje rituale, redovito treniram, čitam, družim se znači to što je fokus na poslovnom aspektu ne znači da ovaj privatni u potpunosti zanemarim i u tih deset dana koliko sam imala od povratka iz Istre pa do sljedećeg putovanja povodom jednog rođendana sam osmislila radionicu RASTereti.
Kako sam to napravila?
Odmak od posla mi je omogućio da malo sa jedne šire i drugačije perspektive sagledam na svoje poslovanje, na svoje idealne klijente, na pitanja koja dobivam, na izazove sa kojima se moji klijenti susreću i ono što sam primijetila je da svako toliko dobivam pitanja koja su izvučena, ajmo tako reći iz moje svakodnevice i koja bi ti klijenti ili cijela zajednica koja raste sa mnom htjela primijeniti u svoju svakodnevicu ali da zapravo nisu svjesne ovog šire konteksta.
Na primjer, ja svake godine većinu 12. mjeseca posvetim prvo analizi godine i to vrlo detajno:
- pročitam cijeli dnevnik,
- prođem kroz sve brojke svog poslovanja
- izradim fotografije i stavim u album.
Jako, jako, jako puno vremena za samorefleksiju, samoprocjenu, za integraciju svih iskustava a sve to ima za cilj dublje upoznavanje sebe da bi onda drugi dio, a to je planiranje sljedeće godine bio što smisleniji. Ako ne napravim adekvatno ovaj prvi dio zadatka nego samo idem u planiranje sljedeće godine ono što se može dogoditi je da ja zapravo novu, odnosno sljedeću godinu planiram iz neke potpuno stare verzije sebe potpuno nesvjesna nekih promjena i novih želja i ciljeva, bez da sam pokupila iz ove tekuće godine lekcije koje sam doživjela.
Ljudima se iznova događaju situacije koje oni doživljavaju kao: “joj baš nemam sreće” ili koji peh ili pak su svjesni da je to obrazac, ali ne znaju kako iz njega izaći i iz tog razloga to moje planiranje godine se sastoji od ta dva bitna procesa.
Period za analizu tekuće godine i planiranje sljedeće godine je nešto što je divno, obogaćujuće i nešto što bi velik broj ljudi htio imati. To je posljedica strateškog planiranja gdje sam ja morala unaprijed posložiti svoje kockice poslovanja i života da bih ja sebi to mogla omogućiti.
Ako počeš razmišljati o tome 1. 12. naravno da se tome nećeš moći posvjetiti jer nećeš imati vremena za to, čekat će tekuće obveze iz 12. mjeseca.
Iz tog razloga ja stalno brojim o tom godišnjem planiranju o kvartalnom strateškom planiranju obveza i odmora i na taj način dolazimo do balansa koji je rezultat svih akcija, a ne luksuz koji je rezerviran samo za odabrane ljude.
Zato što znam koliko meni takav 12. mjesec znači i sve ostalo u mojoj godini od putovanja, vremena za integraciju, vremena za odmor, znam koliko to meni znači i za zadržavanje i održavanje ovog mira i zadovoljstva, za kontinuirani rast poslovanja.
Zato sam i došla na ideju da održim radionicu Rastereti, čiji je cilj da zajedno napravimo strategiju za vaše poslovanje i vaše živote do kraja ove godine kako bismo napravili potrebne temelje a onda i korake za rast poslovanja.
Vjerujem da je za rast poslovanja neophodno da rasteretimo um i raspored. Dok god smo mi preopterećeni, ne možemo stvarati svoj puni potencijal i doći do nivoa poslovanja koje bismo voljeli živjeti.
Kao što sam malo prije spomenula, meni ovaj period kad smo se vratili u Zagreb, tih desetak dana bio predviđen za posao, odnosno za kreiranje. Ali u tom trenutku ja nisam imala točno jasnu ideju što ću to kreirati, ostavila sam prazan prostor za to da mi neka dobra ideja dođe.
Sigurna sam da svima nama dobre ideje dolaze ali one dolaze u trenutku. A dok mi nismo u tom trenutku, dok mi nismo svjesni i prisutni u ovom trenutku nego smo stalno u nekakvoj to do listi, u brigama, u razmišljanjima o prošlosti, o budućnosti, koliko god nam te prilike dolaze mi ih ne možemo primijetiti ili doći u kontakt sa njima. Nužno je da mi budemo prisutni i to nas dovodi do začaranog kruga gdje se vjerojatno pitaš: ”Ali kako da budem prisutna kad sam preplavljena obvezama, znam da imam sve te obveze, sve mi je negdje u zraku. A ne znam točno kojim redosljedom koje korake trebam napraviti da bih ostvarivala ciljeve, da bih radila u poslovanja ono što trebam, a da bi mi ostajalo praznog vremena u mom rasporedu za takve situacije?”
Upravo iz te ideje je i došla ova radionica RASTereti.
Putovanja i hedonizam
Idemo dalje na četvrtu točku moga osmog mjeseca, a to je organizacija tri rođendana za tri bliske osobe u tri različita grada.
Jedna od stvari koje su meni jako važne u mojoj vremenskoj slobodi i zbog kojih i radim sve što radim, je da imam vremena i energije da se posvetim ljudima koji su meni važni. Kada god pričamo o vremenskoj slobodi onda mi prvo na pamet dođu dvije situacije iz mog života. Jedna kada sam bila dijete i kada sam gledala kako moji roditelji dosta naporno rade I nemaju baš onoliko vremena za mene koliko bi ja željela. Sjećam se sa koliko stresa je moja mama organizirala sestri i meni rođendane. Zato što nas je jako voljela i željela da se provedemo, a imala je toliko puno obaveza da je to uvijek bilo u stresu, pa bi završilo sa svađama i na kraju, mislim taj rođendan bi bio lijep, ali cijena te proslave je bila prilično visoka.
Druga situacija iz mog života koja me podsjeća na vremensku slobodu je zahvalnost za vrijeme koje je moja obitelj imala kada se moja majka borila sa karcinomom, gdje smo mi zaista imali mogućnost da budemo sa njom i da posljednje mjesece se imamo vremena i družiti i biti zajedno, prisutni, biti joj puna podrška. Imamo vremena i oprostiti se, reći si sve.
Ne pričam često javno o ovome, ali mi je važno reći da je moja motivacija za održavanjem vremenske slobode koju živim puno dublja i važnija od onoga što se možda nekada vidi na društvenim mrežama, a to su velik broj putovanja, velik broj novih i različitih iskustava, hobija itd.
Koliko god je to predivno moja puno dublja motivacija proizlazi upravo iz ovih iskustava i zahvaljujući tome sam puno puta sebi rekla sve mogu delegirati od kuhanja, od čišćenja, od nekakvih stvari vezano za svoje poslovanje, uređivanje reels-eva itd. Ali nešto što zaista ne želim delegirati i prepustiti nikome drugome je organizacija proslava i rođendana za meni drage ljude.
Za jedan od ta tri rođendana sam se više angažirala vezano za izradu poklona i pripremu dekoracija, za drugi rođendan sam se više angažirala tako što sam otputovala na tri dana u drugi dio Hrvatske da bih provjela to vrijeme sa društvom, a treći slavljenik je moj partner sa kojim sutra putujem u Beograd gdje nas čeka cijela ekipa sa kojom ćemo tri dana proslaviti taj rođendan kroz različita nova iskustva.
Ono što su mi vremenska i finansijska sloboda u tom primjeru omogućile je da se prilikom organizacije i osmišljavanja svih tih stvari vodim pitanjem što bi on htio? Što želimo zajedno proživjeti? Kakva to iskustva još do sada nismo imali prilike proživjeti, a željeli bi? Donosim odluke iz želje, a ne iz straha.
Ja radim sa ogromnim brojim poduzetnica koje zarađuju slično kao ja i mogu si to priuštiti, ali im glava to ne dozvoljava, zato što se boje što ako ovo nestane, zato što si ne daju dozvolu na uživanje, zato što imaju različite blokade i strahove zbog kojih ne žive u skladu sa svojim mogućnostima.
Ja sam osoba koja je odrastala u potpuno drugačijim okolnostima nego što ih danas živim i koja je također morala proraditi sva ta uvjerenja sve sabotirajuće misli i strahove, da bih danas si mogla dozvoliti da živim slobodu.
Jer koliko god se osobi koja još nema finansije koje bi željela ili vremensku slobodu kako bi željela, čini da će živjeti tu slobodu kada budu imali više vremena i novca, to nije tako. To što ti imaš vrijeme i novac ne znači da živiš vremensku i finansijsku slobodu. Njih počneš živjeti tek onda kada i svoj mindset uskladiš sa time, kada promjeniš sliku o sebi da bi si zaista dala dozvolu da u tome uživaš. Jer ja ne bih mogla uživati u svemu ovome što smo pripremili kada bih imala grižnju savjesti, ajme koliko ovo košta, ajme što sam sada sve mogla stići napraviti, ajme možda sam trebala ovo, možda smo trebali onako.
Kada bi me unutarnji kritičar pratio na cijelom putovanju, onda ja ne bih mogla uživati u njemu.
To je razlog zbog kojeg ja stalno dijelim svoja nova iskustva i svoja putovanja zato što mi je cilj da primjerom pokažem koliko bolje može biti i koliko još nivoa koja tek stoje i čekaju da ih otkrijemo, postoji.
Jer nekako kada nam je u životu loše, kada nemamo adekvatne okolnosti, kada nismo zadovoljni, onda je lako pronaći motivaciju u smislu ne želim da mi bude ovako i idem ka boljem. Ali jednom kada nam je dobro, ljudima je prilično teško napustiti to sadašnje mjesto i ići naprijed zato što se boje da će izgubiti ovo što sada imaju, a znaju koliko su se za to puno potrudili a s druge strane im je jako teško zamisliti kako izgleda taj novi nivo.
Kroz svoje primjere pokušavam prikazati mali dio toga kako izgledaju novi nivoi.
Posvećenost klijenticama
Peta stvar koja je obilježila moju vremensku slobodu u osmom mjesecu je jedan terapijski razgovor sa jednom klijenticom iako ja individualni rad ne nudim.
Potražnja za mojom podrškom je toliko velika da ne vidim smisla u tome da pomožem tako malom broju ljudi koje bih mogla primiti individualno. No situacija je bila takva da je klijentica koja je bila prije godinu dana u dva moja programa večer prije neradnog dana (15. 8. je bio neradni dan u Hrvatskoj) mi je napisala poruku u kojoj mi je opisala koliko se loše osjeća, koje sve simtome ima, ibila na jako lošem mjestu, ranjiva i trebala bilo kakav vid podrške.
U tom trenutku njena psihoterapeutkinja je bila na godišnjem odmoru a budući da je sutradan bio neradni dan jednostavno nije uopće imala ideju kome se može obratiti.
Ovakve situacije su rijetkost, u ove četiri godine poslovanja nekoliko puta do sada sam ponudila besplatnu terapijsku podršku, gdje sam bez imalo razmišljanja ostavila svoj kontakt i rekla nazovi me sutra u periodu kada ti odgovara i kroz pedesetak minuta razgovora je ona došla do jedne potpuno nove pozicije drugačeg sagledavanja na cijelu situaciju u kojoj je bila. Zašto dajem ovaj primjer?
Odlučila sam dati ovaj primjer zato što znam koliko me pomagača prati i koliko njih se plaši preći sa individualnog rada na grupni rad zato što smatraju da će manje pomagati ljudima, da će biti manje dobri, manje u struci. Meni je upravo ovakav način poslovanja omogućio da koliko god ja inače jesam u programima tu za svoje klijente da njoj budem tu nekakva ekstra podrška u trenutku u kojem je to njoj bilo najvažnije na svijetu. Vjerujem da način na koji radim i na koji pristupam svojim klijentima je ono što je njoj dalo slobodu ili sigurnost, da je ok da mi se na taj način javi i da me zamoli za bilo koji vid podrške.
Ono što mi je kasnije rekla je da je očekivala da ću napisat nekoliko rečenica i to je to.
Ali kada živimo svoju financijsku i vremensku slobodu, onda možemo imati i naše pune kapacitete a onda mi odabiremo kako te kapacitete želimo koristiti.
Za mene u tom trenutku je moja sloboda značila da imam potpunu energiju i vrijeme koje želim posvetiti i pokloniti njoj zato što je i meni važno da znanje koje imam koristim na najbolji mogući način da pomognem ljudima oko sebe.
Ovakav tip sadržaja, besplatni podcasti, newsletteri, webinari, različiti programi koje organiziram to je jedan vid podrške gdje ja kroz primjerice 40 minuta snimanog materijala mogu pomoći većem broju ljudi. Ali upravo u tome i je poanta slobode da iz situacije u situaciju odabiremo na koji način želimo davati doprinos.
Sloboda nije ako kažem sad ja neću raditi tako nikad i ni pod kojima uvjetima.