Planiranje je jedna od mojih najdražih vještina, ali to nije uvijek bilo tako.
Razlozi zbog kojih ljudi odustaju od planiranja, a onda se osjećaju isrpljeno i preplavljeno, a onda zbog velikog broja obveza odustanu od svojih želja jer precipiraju da ih nemaju vremena ostvariti.
Rezultati temeljitog planiranja
Planiranje je puno više od kreiranja rasporeda za svoje dnevne, tjedne ili mjesečne obveze. Planiranje je ključna vještina koja pomaže da osmislimo i kreiramo, a zatim i realiziramo svoj život na način koji se nama sviđa.
Meni je pomoglo da do 27 godine da:
- imam dvije diplome i upišem edukaciju za psihoterapeuta kojom ću steći i treću,
- osnujem vlastitu firmu, nakon što sam osam godina volontirala
- godišnje nekoliko puta putujem na daleke destinacije koliko god želim
- redovito spavam osam sati,
- sam redovito fizički aktivna,
- budem uz ljude do kojih mi je stalo onda kada osjetim potrebu i kada je njima to važno.
Ono što želim reći je da mi je planiranje i organizacija vremena pomoglo da živim onako kako želim i da balansirano postižem privatne i poslovne ciljeve koji su itekako ambicijozni i opsežni.
Zašto to govorim?
Zato što sam u trenutku kojem sam radila na promjeni svog odnosa sa vremenom osvjesila jednu vrlo sabotirajuću misao koju danas čujem kod svojih klijentica u programu Poduzetnija, a to je ”ako sve stižem onda to znači da nemam velike ambicije” odnosno da su ”moji ciljevi premali.”
To je sabotirajuća misao koja proizlazi iz društvenog pogleda na vrijeme i na produktivnost prema kojem se smatra da ako želimo biti uspješni, onda moramo imati pretrpane to-do liste, pretrpane mailove, moramo stalno žuriti, biti u žurbi nikada u trenutku, nikada uzimati odmor i tome slično.
Jako važnan uvid do kojeg sam ja došla uslijed svoje frustracije kada sam:
- isprobavala različite planere, rokovnike, metode planiranja, tehnike,
- čitala ”Budni u pet”,
- čitala ”Pojedi tu žabu”,
- čitala razne knjige na temu alata za organizaciju vremena.
Ono što mi je pritom promaklo je rad na vlastitim uvjerenjima i mislima kada je u pitanju planiranje vremena.
Zašto je to važno?
Budući da polazim u svemu što radim iz psihoterapijske pozicije ono što sam primijetila je da koristeći metode planiranja koje su itekako dobre, mi samo dijelomično radimo na problemu odnosno grebemo po površini.
Idalje idemo u akcije, u primjenu metoda iz istih uvjerenja.
Ako je moje uvjerenje” ja nisam uspješna ako sve stignem”, meni ni jedna metoda neće pomoći da zaista sve stignem i da uzmem predah i odmor, zato što ja ne želim biti neuspješna.
Dakle, ako je moja visoka vrijednost uspjeh, onda ću se ja potruditi da otklonim sve ono što smatram da me čini neuspješnom, pa tako i uzimanje odmora ili čista to do lista.
Što raditi kada ne stignemo planirati?
Prva stvar koju moramo znati je da planiranje traži vrijeme.
Planiranje zaista iziskuje određeno vrijeme u našem danu, a kada smo mi pretrpani velikom količinom obveza, pogotovo majke malene djece, onda nemamo dovoljno vremena pa smatramo da bi planiranje bila samo još jedna u nizu obveza u danu.
Ono što je važno da bismo promijenili način na koji funkcioniramo je da prvenstveno promijenimo taj okvir i počnemo planiranje doživljavati kao aktivnost koja kreira, a ne troši naše vrijeme.
Ja zapravo na planiranje gledam kao na kreiranje nekog templatea maila, primjerice za poduzetnike koji rade online i koji primaju veliku količinu mailova pa onda jednom sjednu i sastave određeni broj mailova koji se uglavnom ponavljaju i na taj način nakon što su jednom uložili više vremena da naprave šprance mailova, dugoročno štede jako puno vremena i energije.
Jednako tako funkcionira i planiranje obveza i ciljeva.
Tu dolazimo do dubljeg problema, a to je činjenica da mi zapravo nije da nemamo vremena za planiranje, već mi ne planiramo iz razloga što u tome ne vidimo svrhu.
Zato što smo mnogo puta do sada radili planove i od njih vrlo brzo odustajali i imamo zapisano to iskustvo planiranje nema smisla. Kada to znamo moramo vidjeti koje smo greške radili na putu planiranja, zato što planiranje samo po sebi nije beskorisno, ali i te kako postoje beskorisni načini planiranja.
Kada to kažem onda prvenstveno mislim na jednu od najčešćih grešaka koju ljudi rade prilikom planiranja, a to je da planiraju da će sve ići po planu. Takvi planovi nisu realni zato što život donosi različite nepredvidljive okolnosti i ukoliko ih mi nismo integrirali u svoj plan mi ćemo u trenutku kada se takve okolnosti jave, osjetiti veliku frustraciju i odustati u potpunosti od tog plana, zato što ćemo osvijestiti da on nije dostižan, nije realan i time nam stvara sve veću frustraciju.
To možemo zamisliti kao da pokušavamo izgubiti 20 kilograma i da si na tom putu priječimo apsolutno svaku namirnicu koja ima šećer, brašno, sol, koja je pečena, koja je pekarski proizvod, koja je slatka. Znamo ako želimo dugoročno izgubiti veći broj kilograma onda moramo u tome biti dosljedni. A da bismo bili dosljedni naš plan prehrane mora biti dostižan.
To znači da svaka krajnja restrikcija nije dobrodošla jer ako ja moram izbaciti 95% namirnica koje sam dosada jela, za mene će taj plan jednostavno biti neizdrživ jer će biti pretežak za primjenu.
Takav pristup planiranju je ono što nas čini robovima planiranja.
Vrlo često čujem kada ljudi kažu: ”ja ne želim izgubiti spontanost i kreativnost u svakodnevici, ,ne želim robovati svom planu.” Moje iskustvo je potpuno suprotno tome, a to znači da sam se osjećala kao rob vlastitih misli i vlastitih obveza onda kada nisam planirala.
Kad sam naučila planirati u skladu sa svojim prioritetima, svojim životnim okolnostima i svojim ciljevima, tada sam sebi omogućila kreativnost i fleksibilnost u svakodnevici koja mi je istovremeno pružila da znam točno što radim i kada radim, a da unutar tog rasporeda nikada ne osjećam da sam zakinuta za nešto.
Nije problem planiranje, problem je što mi ne znamo kako kvalitetno planirati na duge staze, pa da znam:
- na čemu radim u idućem kvartalu,
- koji su ciljevi,
- koji su koraci,
- koje aktivnosti poduzimam u narednom kvartalu,
U tom slučaju hoće li me zadesiti temperatura u određen?om tjednu ili hoće li se dijete razboljeti i morat ćeš ga otići pokupiti iz škole, to neće narušiti i tvoj plan zato što kvalitetan plan nije fiksiran poput tvrdog betona već je više plastelin koji se da oblikovati u skladu sa tvojim okolnostima koje nisi mogla planirati unaprijed.
Ako nemaš vremena za planiranje, to je još jedan dodatni razlog zašto je planiranje u narednom periodu tvoj prioritet.
Nekoliko crtica iz mog života koje sam uspjela ostvariti zahvaljujući planiranju sa nadom da ćeš kroz te primjere vidjeti koliko kvalitetno planiranje ima smisla I koliko si možda do sada odustajala od svojih planova samo zato što nisi znala kako ih napraviti u skladu sa sobom, svojim željama, prioritetima i životnim okolnostima.
Kako me planiranje dovelo ovdje gdje sam danas
Kakvi su planovi i koje su odluke stajale iza svakog određenog segmenta u mom životu koji me doveo do ovdje gdje sam danas?
Moja svakodnevica danas izgleda tako da imam potpunu slobodu birati kako želim raditi, kada želim raditi, kada želim putovati, gdje i koliko. Radim od kuće i mogu si priuštiti da ne radim više od 3 sata dnevno i polazim neke od najprestižnijih svjetskih edukacija koje si danas mogu priuštiti.
Nekome tko gleda sa strane se ovo može činiti kao ”joj koliko je ona imala sreće u životu, ja ne imam takve okolnosti, nemam preduvijete da bi moja svakodnevica tako izgledala.”
Provjest ću te kroz priču da vidiš da moja svakodnevica prije određenog vremena nije imala preduvijete za ovo, ali me niz odluka i planova koje sam dosljedno provodila doveo do ovdje.
To znači da isto tako može i tebe.
Planiranjem do vremenske i financijske slobode
Da bih si priuštila potpunu vremensku i financijsku slobodu ja sam morala odlučiti pokrenuti neki svoj posao, zato što raditi za nekoga bi značilo biti i prostorno i vremenski i finansijski ograničena. Da bih mogla pokrenuti svoj posao i naplaćivati svoje usluge, ja sam morala imati određena znanja i vještine koje se na neki način ističu, odnosno morala sam imati nešto što ću ponuditi svojoj zajednici.
Da bih to mogla, ja sam prije toga morala ulagati jako puno novca u svoje edukacije, a da bih to pak mogla morala sam još kao studentica puno raditi i to uglavnom sezonski kako bih mogla paralelno i studirati i plaćati si različite edukacije kao što je psihoterapijska, koja jako dugo traje i jako puno košta.
Zaista vjerujem da je posljedica kvalitetnog planiranja to da će se drugim ljudima činiti kao da su se tebi zvijeze posložile. Zašto to kažem? Pa zato što da bih ja sebi mogla omogućiti godinu osobnog razvoja, to je značilo da sam mnogo prije toga morala isplanirati i raditi sa strane, štediti novac koji će mi omogućiti da ja u toj godini jako puno učim, što znači i ulažem u dodatne edukacije, a ne radim već svo vrijeme posvećujem sebi i učenju.
U toj godini sam otkrila i što je to čime bih se voljela baviti i ono što sam naučila tada je da ako želim pokrenuti blog ili bilo što slično tome, ja moram imati određeni period vremenski u kojem ću dijeliti besplatan sadržaj kroz koji će me ljudi imati priliku upoznati, povezati se sa mnom i steći povjerenje.
Klijenti nas plaćaju onda kada su spremni temeljem našeg sadržaja, temeljem povjerenja kojeg su stekli u nas, a to mora proizaći iz kvalitetnog i besplatnog sadržaja kojeg smo kreirali.
Budući da takav sadržaj i te kako iziskuje jako puno vremena, ja sam odlučila da odem te godine na Work And Travel program u Ameriku, gdje sam tri mjeseca radila tri posla što je značilo da sam radila ukupno 14 sati dnevno minimum bez jednog slobodnog dana.
Nakon toga smo otputovali tri tjedna, a sa ostalom ušteđevinom sam odlučila da ću živjeti preostalih nekoliko mjeseci u kojima ću pokretati svoj posao.
Činjenica jeste da sam si mogla priuštiti da nekoliko mjeseci kreiram besplatan sadržaj bez da me brine od čega ću živjeti i od čega ću plaćati račune, ali se opet nekome čini kao ”wow, blago tebi, kako si se bi mogla priuštiti, ja to ne mogu.” To je posljedica prijevremenog planiranja tako nečega.
Morala sam znati što želim, zašto to želim i onda kreirati način da do toga dođem.
Ni za tebe nije kasno.
Štogod želiš ostvariti, bilo da si već jako dugo zaposljena u nekoj firmi, bilo da si poduzetnica na početku a imaš malu djecu, bilo da si shvatila da se ne želiš baviti svojom strukom, onime što si studirala… Koja god je tvoja priča trenutno, jako mi je važno da znaš da moje okolnosti pri odlasku u Ameriku su bile sve samo ne savršene.
U tom trenutku ja sam bila potpuno vezana za obiteljski posao kojeg nisam mogla napustiti zato što smo bili vezani velikim kreditom. Nakon majčine smrti velika je odgovornost pala zapravo i na moja leđa i na ostale članove obitelji i zaista donijeti ovakvu odluku nije bilo jednostavno, a jednom kada sam ju i donjela, morala sam napraviti čitavu strukturu koja će omogućiti da se obiteljski posao neometarno vodi bez mene.
Pored toga sam bila apsolventica, što znači da nisam radila, odnosno radila sam volonterski, dakle nisam bila plaćena i u tom trenutku nisam imala nikakvu šteđevinu za Ameriku, a trebalo mi je preko 2000 eura da bih uopće platila ono osnovne stvari, poput karte, osiguranja i programa.
Želim da iz moga primjera naučiš da svoje ciljeve ne treba postavljati na temelju trenutnih okolnosti već željenih okolnosti.
Jer u onom trenutku u kojem upoznaš sebe do te mijere da znaš što je to što silno želiš i zašto si spremna način način, kreirati način da to ostvariš, u tom trenutku ćeš ga sigurno i pronaći.
Ako razmišljaš o svoj budućnosti na temelju isključivo trenutnih okolnosti, onda sebi ne daješ pravu priliku da tu budućnost kreiraš.
Ako ti se čini da smo odlutali od teme planiranja, želim te podsijetiti da je upravo vještina planiranja ono što je meni omogućilo da napravim sve ove korake i da danas živim onako kako želim.
A preduvjet za sve to je bilo da stanem i postavim sebi pitanje što je to što ja želim i onda pronađem vrijeme u danu (kojega tada nisam imala) da sjednem i raspišem što je to što ja želim ostvariti u bližoj budućnosti i gdje ja sebe vidim za godinu dana.
Planiranje je most koji će te odvesti od trenutne točke do one druge strane obale, na kojoj želiš biti.
Jedan Komentar