Planiranje vremena: Plan je ništa, planiranje je sve

 Planiranje vremena je vještina koja je pozitivno utjecala, ne samo na moj život, nego i na život brojnih mojih klijentica, koje su majke i žive različite uloge: poduzetnice, zaposlenice.

Kako god njihova svakodnevica izgledala, koliko god različiti poslovni modeli u biznisima tih žena bili, metoda planiranja koju ih poučavam je primjenjiva na svima. Zašto?

Pa upravo zato što je model dovoljno fleksibilan da je prilagodljiv različitim životnim prioritetima, fazama, ulogama, a s druge strane dovoljno strukturiran da ti ponudi upravo ono što ti nedostaje, a to su struktura i predvidljivost tvog vremena.

Metoda planiranja vremena koja daje balans privatnog i poslovnog

Vjerujem da si već isprobala nekakve rokovnike, planere, kalendare, google kalendar i da ništa do toga nije u potpunosti odgovaralo tvojim potrebama.

Prvo mi je važno reći ti da sam upravo iz te frustracije, istraživanja i isprobavanja različitih metoda i sama zapravo došla do ove svoje metode planiranja, zato što mi je bilo jako važno uvesti reda u svoju svakodnevicu i pronaći balans između velikog broja privatnih i poslovnih ciljeva koje sam imala.

Potreba da ispunim sve te privatne i poslovne ciljeve je bila dovoljno velika da mi je poslužila kao motivacija kada sam gotovo odustala potpuno od planiranja.

To ne znači da mi nije bilo teško, bila sam jako frustrirana zato što što god da sam probala, koju god metodologiju ili tehniku ili vježbu bih probala ni jedna nije u potpunosti odgovarala mom rasporedu, lifestyle-u, ali jednostavno mi je odustajanje od mojih ciljeva bila lošija opcija od ustrajanja u pronalasku neke metode, odnosno razvijanju metode koja će mi poslužiti, a sada služi i mojim klijentima.

Ima li smisla planirati ako nikada ništa ne ide po planu

Ima jedna izreka koja kaže ”plan je ništa planiranje je sve.”

Što to znači?

To znači da plan vrlo često neće ići onako glatko kako smo ga mi zamislili, pogotovo ne ako smo to napravili bez da uzmemo u obzir dinamiku svakodnevice, različite obveze koje ljudi potpuno zanemare kada planiraju, zato što jednostavno toliko su već automatizirali određene procese tijekom dana da kada krenu u proces planiranja to ne stave na papir, odnosno zaborave velik broj obveza.

Osim toga svatko od nas ima više obveza, više ambicija, više hobija, više poslova, više uloga i samim time je svakodnevica vrlo dinamična i puna nekakvih neplaniranih okolnosti.

Upravo iz tog razloga često se dogodi da naš plan izgleda sasvim drugačije od onoga kakvog smo kreirali. Ali s druge strane to ne znači da planiranje vremena nema smisla. Upravo zato ta rečinica kaže plan je ništa, ali planiranje je sve. Zašto?

Zato što proces planiranja vremena nudi mogućnost, prostor i vrijeme da postaviš temelj ili okvir svog dana, tjedna ili mjeseca na temelju kojega će se onda ta svakodnevica razvijati.

Da bi smo to razumjeli potrebno je da promijenimo perspektivu, odnosno način na koji doživljavamo planiranje.

Kako doživljavamo planiranje vremena

Nažalost velik broj ljudi planiranje doživljava kao odgovaranje na vanjske okolnosti.

Dakle, oko mene se svašta nešto događa. E sad ajde da vidim kako da ja to najbolje optimiziram, odnosno kako da to najbolje uguram u svoj raspored.

Ključna poanta planiranja nije to.

Nije odgovaranje na vanjske okolnosti, već je kreiranje, odnosno stvaranje nekih novih okolnosti koje želimo, koje su u skladu sa nama i našim velikim ciljevima. To znači da pravi pogled na planiranje vremena nije izvana ka unutra, nego iznutra ka vani.

Ja iznutra, odnosno u svom umu, osmišljavam kako želim da izgleda moj život, pa onda i moja godina, kvartal, mjesec, dan, tjedan.

Planiranjem crtam takozvanu mapu puta od ove pozicije u kojoj se trenutno nalazim do tog kranjeg cilja.

 Sada kada smo naučili zašto planirati, kad smo shvatili da je planiranje zapravo kao da nam je netko, postavio platno i boje za crtanje svog života točno onako kako želimo.

Najčešće prepreke u planiranju vremena

Kod svojih klijentica često primijetim misao, odnosno pretpostavku, da ako trenutno nemamo fokus i nismo dobri u dosljednosti našem planu, skačemo sa zadatka na zadatak, da je to pokazatelj da imamo ADHD i da nas to onemogućava u dosljednoj provedbi plana.

Učestalost ove pretpostavke govori da je ovo pretpostavka kojom mi zapravo samima sebi pokušavamo objasniti zašto nam ne ide planiranje i zašto nemamo fokus.

Onda u nedostatku nekog jasnog razumnog objašnjenja, budući da mi ljudi zaista imamo tu potrebu da popunimo rupu koju ne razumijemo, onda smo skloni pribjegavanju potpuno neutemeljinim pretpostavkama.

Kod jednog jako malog dijela populacije zaista ADHD može otežavati planiranje, ali onda taj problem fokusa nemaš samo u planiranju i nemaš samo u poslovnom dijelu svog života već i kada gledaš film, i kada se zadubiš u neku knjigu ili bilo koji drugi hobi oko kojeg si jako strastvena i u kojom potpuno izgubiš pojamo vremenu.

Ukoliko primjećuješ da vrlo često gubiš fokus baš u ovom poslovnom aspektu, onda se tu zapravo radi vrlo vjerojatno o jednom od sljedećih scenarija.:

1. Jedna situacija može biti da trenutno nemaš svoj kompas. Nemaš jasnu viziju u kojem smjeru ti i tvoje poslovanje idete, nemaš neki veliki cilj koji će ti poslužiti kao putokaz, a onda kada nemamo jasnu viziju u kojem smjeru idemo, onda naravno da putem i gubimo motivaciju i putanju. I onda putem odustajemo, pa skrećemo u kojekakve ulice koje baš nisu predviđene.
2. Drugi scenarij koji se može događati je da ono što trenutno radiš ti je potpuno neinteresantno i jednostavno onda gubiš interes i volju da ustraješ u tome. Ako se ovo događa važno je da provjeriš koliko si strastvena oko toga što radiš. Je li ovo samo nekakva faza, primjerice neki dio poslovanja kojeg baš i ne voliš ili je to nešto što se javlja već dulji period. Ako je taj slučaj, onda je opet upotno da provjeriš koliko si povezana sa svojom zajednicom, koliko od njih dobivaš inspiraciju, koliko si u kontaktu sa njima i koliko smisla vidiš u svemu tome što radiš.

Iz mog dosadašnjeg iskustva, a radila sam na ovoj temi sa više stotina klientica, ono što najčešće uzrokuje to skakanje sa zadatka na zadatak je manjak fokusa u poslovanju, manjak jasnoće u kojem smjeru se mi krećemo i koji su prioritetni zadaci, potpuni izostanak hijerarhije naših obveza zadataka, projekata i prioriteta.

Zatim nepoznavanje procesa koji nam olakšavaju poduzetnički život, a naposlijetku i manjak kontakta sa samim sobom, koji proizlazi iz neadekvatnog odnosa sa sobom, jer mi zapravo izgubimo taj dialog sa svojim željama, sa svojim ambicijama, težnjama, snovima i onda u jednom trenutku više niti ne znamo što radimo, zašto to radimo, gdje želimo ići i na sve to se onda još natolože i naša sabotirajuća uvjerenja i strahovi.

Onda ako bih priznala sebi što je to što želim i u kojem smjeru želim ići, ne dozvolim sebi to čuti zato što se krenu javljati različita sabotirajuća uvjerenja, ne dam si pravo da tražim više, ne dam si dozvolu, mislim da ću postati loša osoba.

Kako planjiranje vremena utječe na naš život

Planiranje je povezano sa svakim aspektom našeg života pa tako i fizičkim izgledom. Naravno da to nije jedini, ni najvažniji aspekt, ali mi je važno opisati koliko jedna vještina može utjecati na svaki dio našega dana i života.

Često se događa kao posljedica manjka planiranja da smo mi puno više pod stresom zato što imamo previše obveza koje ne znamo kako rasporediti u datom vremenu. Tada nam sve postaje prioritet.

Kada je sve prioritet onda nemamo jasnoću, nedostaje nam ključni sastojak za uspjeh, a to je fokus.

I tako kada nemamo fokusa, onda hodamo kroz poslovanje kao da stavimo povez na oči i idemo kroz šumu tražeći izlaz.

Posljedica takvog ponašanja je osjećaj isrpljenosti i preplavljenosti, zato što jako puno radiš, jako puno se aktiviraš, a ne dobivaš onaj željeni i potreban ishod. Kada se to ponovi puno puta i kada to traje jako dugo, da ti daješ jako puno sebe, a ne dobivaš zauzvrat, iscrpljuješ se, a nema vidljivih rezultata u skladu sa time.

Kada dugo ne slušaš sebe svoje potrebe i svoje tijelo, odgađaš odmor zato što želiš napokon vidjeti te rezultate i stalno sebe uvjeravaš, ”ajde strpi se još malo.”

Posljedica svega je da tebi kronično nedostaje energije.

Kada nam kronično nedostaje energije imamo pojačanu potrebu za brzim kalorijama koje će nam što brže dati prividnu energiju, odnosno prvi val u kojem ćemo osjećati budnost, energiju snagu. I tu velik broj ljudi posjegne za kavom, čokoladom, kokakolom, slatkišima, brzom i masnom hranom.

Posljedica je da imamo sve manje energije.

Da bismo pronašli rješenje, moramo znati da postoji problem, a dok god mi krivimo manjak vremena kao da je to problem, a ne način na koji mi upravljamo sobom svojim mislima i svojim vremenom, do tada zapravo na krivom mjestu tražimo rješenje.

Odnosno ne tražimo ga, već zapinjemo u ulozi žrtve, gdje smo ispred tog vremena potpuno bespomoćni.

Ukoliko si poduzetnik ili poduzetnica kojoj treba puno više od same metodologije planiranja vremena i rada na uvjerenjima o vremenu, te želiš naučiti više o procesima koji ti mogu olakšati strateško planiranje kao način postizanja privatnih i poslovnih ciljeva, pozivam te da na stranici www.saraperanic.com istražiš detalje o sljedećoj grupi mentorskog programa PoduzetnJA gdje te kroz ovaj proces deteljno vodim kroz prvi modul programa.