Postoje dvije vrste umora koje se mogu javljati kod poduzetnika.
Prva vrsta je cirkularan umor, a druga je svrhovit umor.
Koja je razlika između ove dvije vrste i zašto umor sam po sebi nije problematičan, već nam nešto drugo stvara probleme?
Cirkularni umor
Cirkularan umor je nešto što je prisutno kod većine poduzetnika i nešto sa čime meni moje klijentice najčešće dođu u rad. A to je ona situacija u poslovanju, zapravo čak ne bih rekla situacija, jer situacija je nešto što kratko traje, a ovo je nešto što uglavnom traje, pa ja bih rekla čak i godinama.
To je ono kada radimo jako puno bez posložene strategije, bez jasnoće, fokusa i cilja ka kojem idemo i onda to vrlo često dovodi do toga da u zatrpanoj svakodnevici mi ne stignemo stati, napraviti određene promjene, napraviti strategiju i onda krenuti raditi pametnije.
To uglavnom dovodi do burnouta, zato što jednostavno ne vidimo smisao, ne vidimo cilj, ne vidimo nikakvog prostora u svom rasporedu za bilo kakav kvalitetan odmor i vrlo često to onda izgleda tako da idemo u krajnosti.
S jedne strane smo u krajnosti izrazito velike prisutnosti rada, posvećenosti, konsistentnosti itd.
A onda pak vodimo u onu drugu krajnost koju često moje klijentice nazivaju lijenošću, a zapravo nije lijenost nego je prijeko potreban odmor.
Bijeg od stvarnosti kroz skrolanje, Netflix
Zatim osjećamo čak i nekakvu apatiju prema tome svemo što radimo, pitamo se ima li tome više smisla, razmišljamo o tome da odustanemo i tu nerijetko pribjegavamo sadržajima koji će nas odvojiti od naše svakodnevice, dakle u potpunosti izolirati, to su najčešće društvene mreže i Netflix.
Skrolanje nam daje bijeg od stvarnosti zato što je u toj stvarnosti jako puno obveza, jako puno stresa i ono najgore nedostaje nam timeline kada će tome doći kraj.
Mislim da je timeline ono što najviše vodi u osjećaj nemoći kada ne samo da nam je sada stresno i kaotično nego se tome ne nazire kraj,
Mnogi počnu razmišljati o tome da odustanu ili pak krenu snižavati kvalitetu svojeg proizvoda ili usluge.
E sad što je onda s druge strane svrhoviti umor?
Svrhoviti umor
Svrhoviti umor je nešto što moje klijentice vrlo često počnu osjećati kada krenemo raditi kroz program PoduzetniJa gdje ih poučavam različitim procesima koje trebaju uvesti u svoje poslovanje kako bi im ti procesi olakšali posao.
Ti procesi nisu lagani, ali donose olakšanje u poslovanju.
Neki od tih procesa su:
- sistematizacija,
- optimizacija,
- delegiranje
- kreiranje strategije poslovanja.
To bih najjednostavnijim načinom objasnila kao kada idete sređivati svoj ormar. Ako vam je trenutno ormar u kaosu ne vidite uopće što imate od odjeće, što imate od nekakvih dodataka. Ono što vam je i bilo ispeglano više nije zato što se potpuno zgužvalo u tom kaosu.
Prvo što ćemo napraviti je da ćemo svu tu robu izbaciti na krevet i onda slagati i jedno po jedno vraćati u ormar po nekom dogovorenom rasporedu. To će rezultirati time da vi imate preglednost ormara, da vam je odjeća spremna za nošenje, da gubite puno manje vremena na to da pripremite i pronađete što ćete sutradan odjenuti.
Ovako nešto poduzetnice doživaju u svom poslovanju nakon novih procesa.
Počnu postizati više rezultata, za to im treba manje vremena i manje energije, a cijeli proces poslovanja je lakši i ugodniji.
Ponovno naglašavam to ne znači da su ti procesi lagani.
I sad mi je važno objasniti zašto.
Zato što ovo trenutno poslovanje kakvo imaš, koliko god ti je teško, koliko god je možda nestrukturirano ili nemaš jasnoću ili imaš previše obveza, osjećaš preplavljenost itd. Koliko god je neugodno, ti si na takvu vrstu poslovanja navikla.
Umor i iscrpljenost na koje si navikla
Koliko god zvučalo kontradiktorno, ako si navikla na umor i iscrpljenost, tebi je ta muka lakša od lakoće.
Naravno da ti dugoročno nije lakša, ali jednostavno trenutno je lakša jer nju živiš iz navike.
Navikla si na tu muku, točno znaš proces kroz koji moraš proći, točno znaš kako će ti koji dan izgledati i sve radiš sa pola mozga, odnosno sa pola kapaciteta i pola energije, jer 100% ni nemaš.
Tebi je ta muka lakša zato što je predvidljiva, zato što si vrlo dobro upoznata sa njome, dok ti je lakoća nešto što je van tvoje zone poznatog, odnosno ugodnog.
Razlike između cirkularnog i srhovitog umora
Nama se može činiti da je umor umor, svejedno kako ga mi nazvali.
Ali ova dva umora nisu jednako iscrpljujuća.
Ključna razlika je to što kod cirkularnog umora mi ne vidimo nikakvu naznaku promjene u budućnosti, potpuno nam je nepredvidljiv proces i vrtimo se u krug. Ono što je drugačije kod svrhovitog umora je da mi kada god se okrenemo unatrag, mi vidimo nekakav pomak.
Kada pogledamo unaprijed, mi vidimo cilj ka kojem idemo. I to nam kreira lentu vremena gdje je nama jasno, kad sam bila ovdje – onda sam se pomakla tu – radila sam to, to i to – došla sam ovdje – idem ka tome.
Čim mi imamo predvidljivost procesa, čim imamo određeni vremenski rok koji nam daje potrebnu strukturu i raspored naših akcija i ono ključno čim mi vidimo smisao u onome što radimo, nama taj proces postaje lakši.
Ljudi su smislena bića, znači da je najgore što čovjek može doživljavati je da radi nešto u čemu ne vidi smisao. A kada te tvoje to do liste zatrpavaju, taman kad misliš da ćeš sve prekrižiti, dođe potpuno novi set obveza.
To je ono što tebe dovodi do osjećaja da je to do lista jača od tebe, da ju nema kraja i samim time ti više ne vidiš smisao u svemu tome. A kada izgubimo smisao onda gubimo i motivaciju i energiju i elan i strast i sve ostalo što je ključno važno za uspješno poslovanje.
Važnosti vremenske predvidljivosti
Ako napravimo plan tada vidimo do kada će ova faza promjene trajati ili do kada će uvođenje novih procesa i prilagodba na novi način poslovanja trajati.
Ponovno bih te vratila u školske klupe i pozvala da promisliš koliko bi ti ugodno ili neugodno bilo školovati se i pripremati ispite da nisi znala kada će doći kraj školske godine.
Ako se sjećaš kada si imala datum početka i završetka nastave, ono što si tada mogla je napraviti u svojoj glavi određenu mapu puta koja ti je davala predvidljivost i nacrt plana.
Taj plan se s vremenom razvijao, pa se moglo malo zezati, izlaziti, družiti, ponekad se moralo stisnuti jer će krenuti ispiti. Onda dolaze praznici da se odmorim.
Ovo ti je davalo okvir unutar kojeg si ti mogla sama sa sobom raditi dogovor kada je tvoj fokus više na radu, kada na odmoru. Sve to zajedno ti je davalo osjećaj kontrole.
Koliko je važan osjećaj kontrole
Osjećaj kontrole je nama ljudima kao i smisao izrazito važan.
Dakle, da se ne osjećam kao potpuno pasivna figura u cijeloj toj priči, gdje pojma nemam kad će nastava ili poslovanje, kada se čime želim baviti, kada na čemu radim. I
to nas vodi do toga da onda više nemaš osjećaj da to do lista upravlja tobom već postaješ svijesna toga da ti upravljaš njome.
Kada ti radiš bez jasnoće, bez mirnoće, bez fokusa, onda se to do lista puni bez da ti primjetiš bilo kakvu promjenu u svom poslovanju ili životu.
Dakle svaki dan iznova se probudim i iznova:
- imam novi popis zadataka
- ne stignem sve napraviti
- sam umorna
- nemam vremena za obitelj, za prijatelje, za hobije, za druženje, za čitanje, za što god da je meni važno
- sa tom frustracijom i tim osjećajem nedovoljnosti idem spavati.
Kada posložimo određene procese, ono što se tada mjenja je da tvoja to do lista ne samo da nikada nije ista, ovo se čak i rimuje, nek tvoja to do lista nikad ne bude ista. Dakle ne samo da nije ista, već ti i pomaže u tome da ti mijeriš svoj napredak.
Ako sam imala jednu vrstu zadataka i to sam završila, onda ajmo reći kao da jedan prozorčić na kući zatvaram i on je sada zatvoren i to se više ne otvara, otvaraju se neki drugi ali na nekim višim katovima i to je ona ključna razlika gdje mi nikada nećemo prestati raditi, nit je to poanta, ali ćemo raditi smislenije stvari, drugačije i nove stvari, a to i je nešto što drajva poduzetnika.
Poduzetnik nije ušao u poduzetništvo da bi radio kao što je radio nekada ranije, da mu svaki radni dan izgleda slično, da mu netko drugi, pa bio to šef ili njegova to do lista, određuje što tog dana mora raditi, da ne vidi uopće neku širu sliku tog poslovanja jer ti kada negdje radiš, rijetko koji poslodavac ti da širu sliku, da vidiš smisao, da vidiš na rješenje kojeg problema ti kreiraš.
Onda kada nemaš smisao naravno da si manje motiviran.
Poduzetnik je osoba koja želi raditi različite stvari vrlo često, želi nekakvu promjenu i ono ključno želi vidjeti napredak u tome što radi.
To je nešto što opisuje zapravo moju idealnu klijenticu.
Ja ne radim s ljudima koji žele raditi manje zato što ne vole ono što rade ili zato što im je dosta posla i žele samo putovati svijetom, ništa ne raditi. To nisu niti moje vrijednosti, ni vrijednosti ljudi s kojima ja radim.
Ja volim ovo što radim, volim svoju struku i nije mi teško raditi. Ono što mi je bilo teško je raditi puno, a besmisleno, odnosno raditi puno, a da ne vidim nikakve konkretne velike pomake u tome.
Svi mi koji radimo vidimo određene pomake s vremenskim odmakom, ali svatko od nas duboko u sebi osjeća je li s tom brzinom napredovanja zadovoljan ili nije.
Ako nismo zadovoljni, to je ono što nas frustrira i što oduzima našu energiju.
Poanta svega ovoga nije da ti bježiš od svog posla, već da:
- organiziraš svoj život i svoj poslovanje na način da kada radiš, da onda zaista imaš 100% kapacitete za to što radiš,
- da su tvoje baterije pune,
- da si zahvaljujući svemu što si radila u slobodnom vremenu i inspirirana,
- da pratiš novosti iz svog svijeta, tvoje branše,
- da si adekvatno odmorena,
- da ti imaš adekvatan tim podrške u smislu da imaš nekoga sa kime radiš na svojoj glavi,
- da imaš nekoga koji ti pomaže da vodiš računa o svom mentalnom zdravlju,
- da brineš o svom zdravlju
- da sve to možeš iznjeti i vremenski i energetski i finansijski.
To je cilj preslagivanja poslovanja.
Kada se ti pojavljuješ u svom poslovanju na maksimumu, onda su i tvoji rezultati maksimalni.
Ono što bih te sada pozvala je da sebi postaviš pitanje i u svoj dnevnik zapišeš: vidim li se ja u ovom poslu dugoročno ili kratkoročno.
Ako se vidiš dugoročno, onda nema nikakve potrebe da žuriš, da radiš 12 sati dnevno, da zanemaruješ sve druge prioritete u svom životu i da se posvećuš samo poslovanju.
Ako te strah da će sve ovo nestati, da će dobre prilike nestati, da će klijenti nestati, da će te konkurencija preduhitriti, pa sad moraš stisnuti, požuriti, onda radiš na potpuno pogrešan način i trčiš, iako imaš auto da bi stigla brže, ali je očigledno da nećeš.
Onda nas to dovode do nekih puno važnijih uvjerenja na kojima trebaš poraditi, odnosno prvo ih osvijestiti, a to su teme poput povjerenja u život i straha od propuštanja.
I da se vratimo na početak priče, ono što ti definitivno u nošenju sa takvim uvjerenjima i takvim izazovima neće pomoći je još više rada, još više akcija bez jasnog plana i bez jasne vizije.
Pomoći će ti rad na tvojoj glavi.
Ukoliko želiš moju podršku na tom putu mentorski program PoduzetniJA je okruženje za tebe.
