Pojmovi poput dosljednosti, motivacije, discipline, ustrajnosti vrlo se često spominju kada je riječ o postizanju ciljeva.
Svatko tko je barem jednom pokušao uvesti neku novu naviku u svoj život susreo se s izazovima povezanim s tim pojmovima.
U ovom ću tekstu podijeliti svoje viđenje postizanja ciljeva, zašto ne vjerujem u motivaciju, zašto mislim da toliki ljudi odustaju na putu promjene, te kako ostati dosljedan.
Podcast „Kako se motivirati“ poslušaj ovdje.
Kako ostati dosljedan i postići cilj?
Uzmimo za primjer da je tvoj novi cilj izgraditi trbušnjake (dok čitaš, zamisli neki svoj cilj kao primjer). Što ti je potrebno da ga ostvariš?
Ako su tvoj odgovor „više treninga, manje hrane“ vjerujem da do cilja nećeš uspjeti doći. Zašto?
Da bismo ostvarili bilo koji cilj moramo znati što nas točno vodi do njega.
Zdrava prehrana, smanjeni unos ugljikohidrata i masnoća, više povrća i proteina svakako će se naći na popisima preporuka za izgradnju six-packa. Uz to, više cardio treninga, treninga snage…
Ali, tu formulu već znamo SVI. A nemamo svi six pack. U čemu je kvaka?
Prehrana i fizička aktivnost jedan su dio cijelog procesa izgradnje trbušnjaka. Ono što čini razliku između osobe koja ih izgradi i one koja je odustala putem nisu ni hrana ni treninzi.
Vratimo se sada na početak priče.
Što nam je potrebno da ostvarimo cilj izgradnje trbušnjaka? Vidimo da upravo ono što smo mislili da nam je jedino potrebno uopće nije presudno za postizanje ovog cilja. Pa što onda jest?
Presudni „sastojci“ su:
- Ljubav prema sebi (zato što je ona temelj dosljednosti, a dosljednost je jedini put do uspjeha).
- Otpornost (kako bismo se što brže i uspješnije uskladili s novim okolnostima u svakodnevici).
- Osobne granice (kako bismo uspjeli ostati dosljedni kada nam bližnji krenu nuditi slatkiše ili nas ismijavati zbog novog „hira“).
- Disciplina i strpljenje (jer se trbušnjaci neće izgraditi tako da odemo u teretanu svake prijestupne).
Dakle, za izgradnju six packa nije dovoljno da samo pratiš upute svog trenera i nutricionista. Potrebne su ti VJEŠTINE pomoću kojih ćeš ostati dosljedan/na bez obzira na okolnosti.
Upute oko prehrane i treninga dovoljne su u idealnim uvjetima.
Vani je sunčano, ali ne prevruće. Svi oko tebe počeli su vježbati i paziti na prehranu tako da nemaš problem s nagovaranjem okoline na pizzu kasno navečer. Nisi preumorna od posla. Konstantno si dobre volje.
Zašto ne vjerujem u motivaciju?
Kao što iz gornjeg primjera vidimo, motivacija „radi“ u idealnim uvjetima.
Na sunčano proljetno jutro razina moje motivacije za trčanje uz rijeku je najviša moguća. No, kada vani lije kiša, motivacija za odlazak u teretanu je na nuli.
Motivacija je suviše nesigurna da bi o njoj ovisilo postizanje uspjeha.
Kad su u pitanju ciljevi do kojih ti je stalo, tada ne kockaš. Motivacija je za mene slična kockanju, nekad dobiješ nekad izgubiš. A moji su mi ciljevi dovoljno važni da ih ne želim prokockati.
Dosljednost VS motivacija
Dosljednost je neopravdano zanemarena tema u odnosu na motivaciju. Pitanje koje si u okviru motivacije uglavnom ljudi postavljaju je „kako da se nagovorim na nešto?“
Već sama formulacija rečenice ukazuje na to da nam se nešto ne da.
Odgovor na pitanje „kako da radim nešto i onda kada mi se to ne radi“ je tako što to uopće ne dovodiš u pitanje. Tu govorimo o dosljednosti.
Kod motivacije se pitamo kako da nešto radim i onda kada mi se ne radi. Kod dosljednosti djelujemo tako da si to pitanje ni ne postavljamo.
Dosljednost znači da se pridržavamo dogovora sa samima sobom.
Evo zašto je ljubav prema sebi neophodan dio dosljednosti
Je li ti se nekada dogodilo da te voljena osoba zamoli da nešto napraviš, a ti si baš umorna? Ipak, samo zato što se radi o toj osobi, ti to ipak napraviš (iz ljubavi).
S druge strane, jesi li nekada u trgovini rezervirala nešto, a da se kasnije nisi vratila po to (ili javila da odustaješ)? Nisi jer ti nije bilo stalo.
Znaš da si dala riječ, ali ipak nisi otišla. Jednako je tako i u odnosu sa sobom. Ako sebi daš riječ, ali nema ljubavi, odustat ćeš uz niz opravdanja. Ako pak imaš ljubavi prema sebi, čak i kada je teško, ostat ćeš dosljedna svom obećanju.
Želiš li tu konkretnu promjenu ili (samo) pripadanje?
Vjerujem da nismo dosljedni u nekoj promjeni onda kada nam nije dovoljno važna.
Ponekad je razlog taj što mi zapravo nismo inicijalno motivirani za postizanje promjene, već za pripadanjem. Što to znači?
To znači da donosimo neke odluke zato što drugi to od nas očekuju ili je pak to trenutno „u modi“. U oba slučaja u akciju krećemo iz potrebe da se osjećamo dijelom zajednice.
No, u trenutku u kojem trebamo napraviti konkretne korake, mi se prisjetimo da postoji još 1000 načina da bismo pripadali (pa gubimo motivaciju).
Osim toga, na taj način nikada nećemo postići nešto iznadprosječno u svojoj okolini.
Budi promjena prije nego što promjena postane norma.
Jedan od primjera toga je upravo poduzetništvo.
Ako krećeš u to zato što ti se sviđa raditi od doma i nemati šefa autoriteta ili pak zato što je to sada „u modi“, odustat ćeš prije prve prepreke.
Ako pak imaš potrebu da djeluješ na određeni način na ovome svijetu koja je dovoljno jaka da izdržiš neugodu nepoznatog, puno ćeš vjerojatnije ostati dosljedna.
I pritom, ponovno, nije dovoljno biti stručnjak u području kojim se baviš i imati cilj, već je baš kao i za trbušnjake neophodno da putem razvijaš niz vještina koje će ti osiguravati dugoročno postizanje rezultata u nimalo idealnim uvjetima.
Vještine, ne koraci
Sve više stručnjaka danas govori o prednosti razvijanja vještina nad koracima i tehnikama što i kako činiti. Primjerice, vjerujem da je većina nas kroz školovanje imala prilike sudjelovati na barem jednom predavanju ili radionici o štetnosti opijata.
No, istraživanja su pokazala kako predavanja koja prenose samo činjenice, a ne educiraju o vještinama nisu učinkovita. Dapače, neka su imala i kontraučinke.
Zašto je tome tako?
Informacija o tome da alkohol šteti adolescentima čiji je mozak u razvoju nikome nije novost. Adolescentu ne treba opisivati kako će njegova jetra izgledati za 50 godina, jer je njemu taj podatak toliko dalek da se s njime ne može povezati čime on automatski gubi značaj.
Adolescentu treba poučavanje o tome:
- kako da se osjeća dijelom društva iako jedini ne pije ili ne puši,
- kako da se zauzme za sebe
- na koji način da kaže ne, bez da osjeća da je njegova pripadnost ugrožena
Isto ovo vrijedi za sve nas ostale.
Svi znamo da jutarnja meditacija vrlo povoljno utječe na naše psihofizičko zdravlje. Ipak, većina nas nema organiziran dan tako da stigne ujutro prvih 30 minuta posvetiti se sebi.
Razmisli koje si sve do sada ciljeve pokušavala ostvariti i koje si ključne korake preskakala.
Ako se pitaš kako ostati dosljedna u promjeni, pridruži se besplatnom 5-dnevnom treningu samopouzdanja u kojem sam sažela ključne lekcije koje su ti potrebne da postaviš temelje novog odnosa sa sobom. Pridruži se ovdje.
6 komentara