Skip to main content

Cilj ovog teksta nije produbiti jaz između dviju generacija, jedne koja je odrastala u okolnostima u kojima je sveučilišna diploma bila garancija doživotne financijske sigurnosti te druge koja odrasta u svijetu u kojem uspješan influencer zarađuje više od kirurga.

Cilj ovog teksta je da što više mladih pronađe odgovor na pitanje kako uspjeti u životu, i imajući ove informacije u vidu, svjesno odluči poduzimati drugačije akcije. Akcije koje su u skladu s okolnostima u kojima danas živimo.

 

Kako uspjeti u životu: uvjeravati druge ili usmjeravati sebe

Mnogi se mladi danas frustriraju činjenicom da ih njihovi roditelji ne razumiju. Frustracija sama po sebi nije negativna, ako je odlučimo iskoristiti za svoje dobro. Dok god se žališ da te druga osoba ne razumije, znači da niti ti ne razumiješ nju.

Jer, kada bi razumjeli, tada bi znali da roditelji teško mogu vjerovati u išta drugo kad su čitavog života bili svjedoci toga da je diploma garancija uspjeha.

Da, vremena se jesu promijenila, ali ljudi svoja uvjerenja baš i nisu.

To je jedan od najboljih pokazatelja toga koliko su naša uvjerenja ponekad iracionalna. Čak i kada imamo čvrste dokaze suprotnog, često ćemo ostati pri svojem prvotnom mišljenju. Na ovu temu preporučam odličnu knjigu Dan Arielyja, Predictably irrational.

Dakle, koji je tvoj izbor – nastaviti uvjeravati svakoga u svašta ili se usmjeriti na svoje akcije i rezultate?

 

Podrška okoline

 

Prije nego nastavimo, važno je razumjeti zašto se ponašamo na određeni način. Mladi ne odustaju od nastojanja da uvjere svoje roditelje u nove, suvremene ideje iz razloga što silno trebaju podršku okoline i odobravanje.

Ono što pritom zaboravljaju je da to što traže od drugih mogu pronaći u samima sebi.

Meni nije bila potrebno odobravanje mojih roditelja da pokrenem nešto svoje, jer sam imala izgrađeno samopouzdanje i samopoštovanje.

Dakle, prvi savjet glasi:

„Umjesto da pokušavaš promijeniti roditelje i okolinu, usmjeri se na promjenu odnosa sa sobom.“

Velik broj mojih klijentica iz programa „SamopouzdaniJA“ u kojem izgrade potpuno nov odnos sa sobom temeljen na samopouzdanju i samopoštovanju prelazi u program za poduzetnice. Zašto?

Zato što prestanu čekati tuđe odobrenje i postanu sebi podrška koju su tražile u drugima. A kada imamo podršku, napokon se usudimo željeti, sanjati i ostvarivati te snove, dati sebi dozvolu za uspjeh u životu.

Gdje te dovodi čekanje tuđeg odobravanja? Gdje bi te dovelo da podržiš sebe i kreneš u akciju?

Obrazovni sustav i današnje tržište rada

Prva stvar koju moramo razumjeti je da obrazovni sustav ne pokazuje kako uspjeti u životu i na tržištu rada, barem ne današnje. Ne bih ulazila dublje u povijest obrazovnog sustava, ali 2 važne činjenice koje moramo izdvojiti ovdje su:

  1. Prvi obrazovni sustav razvijao se po uzoru na vojni. „Ustani. Sjedni. Šuti. Ne izdvajaj se. Uklopi se u pravocrtnu liniju.“
  2. Cilj obrazovanja bio je naučiti buduće radnike kako da budu pokorni i poslušni jer su upravo takvi radnici bili potrebni u tvornicama.

Možete li zamisliti radnika koji zaustavlja traku svakih 5 minuta da bi postavio pitanje i shvatio zašto nešto radi na određeni način? Ni ja.

Da, razne obrazovne reforme kroz godine jesu donijele nekakve promjene. No, kada umijesite tijesto za krafne, koliko god ga peglali i valjali da ono ipak bude što tanje, to nikada neće postati lisnato tijesto.

 

Osobna odgovornost i uspjeh

 

Kao što nas nastojanje da uvjerimo roditelje u svoje odabire ne dovodi do željenih rezultata, jednako nas tako ni pljuvanje po obrazovnom sustavu ne pomiče s mjesta. Jedno je informirati se kako bismo znali kako stvari stoje, a drugo je stajati na mjestu nepomično poput tih stvari.

Dakle, pitanja koja si mlada osoba koja želi uspjeti mora postaviti su:

„Što ja mislim i želim? Kako da se pripremim za tržište rada? Što me sve zanima? Tko želim postati? Kako uspjeti u životu? Što sam za to spreman dati/uložiti? Koje vještine moram razviti da bih to postao/-la? Što moram naučiti? Od koga mogu učiti? Koga mogu pitati savjet?“

Svi mi na razini riječi znamo da postoji osobna odgovornost za uspjeh i rezultate. No, koliko to u praksi živimo?

Preuzeti osobnu odgovornost u ovom slučaju bi značilo pronaći načine da sami sebe obrazujemo i učinimo konkurentnima na tržištu rada kojim smo danas okruženi.

 

Kompetencije za posao koje su potrebne na današnjem tržištu rada

Prije nego krenemo usvajati kompetencije za posao, nova znanja i vještine, vrlo je važno da odučimo stare obrasce ponašanja koji nam više ne služe.

Pravila koja smo naučili u školi, a koja nam odmažu u današnjem svijetu:

  1. Postoji samo 1 ispravan način za dolazak do rješenja/postizanje uspjeha

Nikad neću zaboraviti frustraciju koju sam osjećala na testu iz matematike kada bih došla do točnog rješenja, ali ne na onaj način na koji je to učiteljica zamislila.

Nažalost, kondicionirani ovim sistemom, mnogi ljudi se u odrasloj dobi nastave ponašati kao da su u školskoj klupi.

Pitanja koja postavljaju su:

  • Kako TOČNO to trebam napraviti?“
  • „Koji je ispravan način za doći do rješenja?“
  • „Postoje li upute kako se ovo radi?“

Puno bi više ideja uspijevalo kada bi ljudi znali da različitim putevima možemo doći do jednog te istog ishoda.

Savjet koji iz ovog možeš izvući je:

Vrijeme koje trošiš na pronalazak „ispravnog“ načina za nešto učiniti uloži u pronalazak SVOG načina.

Putem ćeš naučiti puno i kretati se brže.

Da bi to mogao/mogla, neophodno je da radiš na osobnom razvoju kako bi upoznao/la sebe i prepoznao/-la svoje  prednosti i specifičnosti. U tome ti može pomoći tekst Kako biti autentičan.

 

  1. Kriteriji uspjeha su zadani, izvana nametnuti i neumoljivi

Zna se što se mora znati za dvojku, koliko je točnih odgovora potrebno za 5-icu itd. Iz toga smo naučili lekciju koja nam baš i ne služi u odraslom svijetu, a to je da moramo zadovoljiti točno definirane kriterije želimo li biti okarakterizirani kao uspješni.

Kako to mali princ piše, svi su zaluđeni brojkama. U školi smo zaluđeni ocjenama, kad narastemo smo zaluđeni stanjem na računu.

Uspjeh u životu nije American dream. Uspjeh nisu BMW ili Mercedes ispred kuće. Da, većina ljudi živi u svijetu u kojem je to uspjeh, ali ja svjesno biram živjeti u drugačijem svijetu. Ljudi s kojima ja provodim vrijeme definiraju uspjeh u životu u skladu sa sobom i svojim prioritetima.

Radim s majkama kojima je uspjeh to što rade od doma i što mogu bez stresa ujutro doručkovati s djecom prije nego ona krenu u školu. Družim se s prijateljima kojima je uspjeh to što si mogu uzeti odmor kada osjete potrebu, a ne kada je netko drugi odlučio da smiju.

 

Da se razumijemo, ljudi iz „mog“ svijeta ne zarađuju ništa manje od ovih iz „tvog“ svijeta. Samo zarađuju na drugačiji način.

 

Poanta ovoga nije čiji je svijet bolji, već širenje perspektive kako bi svatko od nas odlučio u kakvom svijetu želi živjeti i koji su njegovi kriteriji uspjeha. Što je njemu potrebno za “odličnu ocjenu”.

  1. Uspoređivanje i kritika kao korektivni alati

Štetu koju ovi korektivni alati čine društvu usporedila bih sa bacanjem bombe na Hiroshimu i Nagasaki.

Internet je pun savjeta „ne uspoređuj se“. No, do odrasle dobi mi smo već toliko naviknuti na usporedbe, da je za promjenu potrebno puno više od pukog informiranja.

„Seka je propričala puno brže od njega.“

„Ona je baš preosjetljiva, jedina se ona rasplače kad gledamo film.“

 „Marko je bolje napisao zadaćnicu od tebe.“

„Svi su drugi uspjeli prebaciti loptu preko mreže, što je s tobom?“

 

Ideja da će nas uspoređivanje popraviti nebulozno je vjerovanje osoba koje se nazivaju pedagozima samo zato što su završili pedagoški fakultet. To što ti je netko dao diplomu da radiš s ljudima, ne znači da to zaista znaš raditi.

 

Slično je i sa kritikom. Ono što primjećujem u radu sa stotinama klijentica je vrlo pogubno vjerovanje da ćemo postati bolji što smo više samokritični. Kako se riješiti samokritičnosti pročitaj u mom prethodnom tekstu.

 

Kako se preuzimanjem odgovornosti istaknuti na tržištu?

 

U današnjem svijetu, informacije više nisu ono što će te izdvojiti iz mase.

Pristup informacijama više nije privilegija, već standard. U skladu s time, ono s čime se danas ističemo na tržištu jesu: samopouzdanje, autentičnost, emocionalna inteligencija, kreativnost, komunikacijske vještine te unikatan spoj različitih vještina, sposobnosti i znanja.

Imajući to na umu, vjerujem da nas sljedeće postavke danas mogu izdvojiti iz mase:

  1. Osobni razvoj temelj je poslovnog razvoja.
  2. Ne treba ti više znanja nego samopouzdanja (pod pretpostavkom da si stručnjak u području kojim se želiš baviti, a razvijaš se i nadograđuješ znanje putem).
  3. Svaka kuna uložena u tvoju glavu vraća se višestruko.
  4. Intuicija je nova informacija (danas toliko malo ljudi ima pristup svojoj intuiciji da je to nešto što nas definitivno izdvaja iz mase).
  5. Nijedno tvoje iskustvo nije beskorisno i pogrešno. Pronađi način da stapanjem svojih iskustava i vještina kreiraš nešto što te čini nezamjenjivim.

U svijetu u kojem nam je dostupno toliko besplatnih obrazovnih alata koji nam pokazuju kako postići uspjeh u životu jednostavnije je nego ikada. Ipak, postići ga u skladu sa sobom i svojim prioritetima (vrijeme za odmor, obitelj, hobije, zdravlje…) je umjetnost u kojoj rijetki uspijevaju.

Želiš li uspjeti u životu, definiraj što je to što želiš odnosno koji su tvoji kriteriji uspjeha. Usvajaj navike uspješnih ljudi, jednu po jednu primjenjuj u svakodnevici i ostani u tome konzistentan i dosljedan. Oslanjaj se na unutarnji autoritet, intrinzičnu motivaciju i pronalazak svog razloga zbog kojeg svakog jutra ustaješ i ustraješ.

I za kraj, ne gledaj što radi većina. Jer, većina je prosjek. Želiš li iznadprosječne rezultate, neophodno je da radiš ono što većina ne radi.

Tri savjeta za kraj:

  1. Uči redovito, čitaj knjige svaki dan
  2. Plaćaj mentore čiji rezultati ti se sviđaju
  3. Ulaži u osobni razvoj (psihoterapiju).

 

Ostavi komentar