Kako riješiti osjećaj preplavljenosti? Rješenje je ovaj koncept koji nije jednostavno razumjeti

Ja radim s poduzetnicama koje imaju velike ambicije.

Mnogo ideja, vrlo često su majke, što znači da imaju dosta privatnih i poslovnih obaveza.

Uglavnom su to žene koje imaju više interesa i hobija i zato su pred izazovom kako uskladiti sve svoje obveze, to do liste, želje, potrebu za druženjem, potrebu za odmorom itd.

Postoje tri pozicije koje ja smatram nužnima ako se želimo riješiti osjećaja preplavljenosti, ako želimo unijeti ravnotežu u privatni i poslovni život.

Zašto nemam osjećaj preplavljenosti?

Ova 2024. je moja najspornija godina do sada. Mnogo toga se događa i na privatnom i na poslovnom planu. S jedne strane, ovo je lijepo. S druge strane, zna biti izuzetno zahtjevno, izazovno, često i teško.

Da nemam vještine planiranja koje imam i da ne znam posložiti prioritete, sigurno bih imala osjećaj preplavljenosti 99% vremena ove godine.

Zato me raduje što s vama dijelim razne novosti i načine na koje to postižem, jer moj cilj nije da samo slijedite moj put i razvoj, već da vam posluži kao primjer mogućeg.

Znam da u životu postoje stvari koje se događaju neplanirano i nad kojima nemamo apsolutnu kontrolu. Na primjer, neke moje klijentice planiraju trudnoću ili planiraju kupnju kuće (stana) ili zapošljavanje. Neki klijenti otvaraju nove poslovnice, ili su u poslu koji uključuje puno suradnika koji opet imaju svoje rasporede nad kojim nemaju kontrolu (ovdje posebno mislim na arhitektice).

Sve su to okolnosti na koje ne možemo kontrolirati. Ali kad znamo da su to okolnosti na koje ne možemo u potpunosti utjecati, da imamo takav okvir, onda planiramo na način da nam je plan dovoljno fleksibilan da imamo prostora i vremena za ono što nam dolazi u svakom trenutku.

Počet ću s vlastitim primjerom.

Moj zaručnik i ja smo bili u potrazi za vlastitim domom oko dvije godine. Nismo bili 100% sigurni hoće li to biti kuća ili stan, ali smo znali što tražimo. U prvoj polovici ove godine konačno smo našli svoju idealnu nekretninu, troetažni stan s pogledom i ugođajem kuće, a opet nam daje osjećaj da to nije nekretnina samo na nama, jer putujemo puno.

Konačno smo pronašli nekretninu za sebe. Koliko god to lijepo bilo, to znači da smo ove godine morali, uz sve poslovne projekte i obveze, veliki dio vremena i energije uložiti u velike odluke i uređenje tog stana. Primjerice, od odabira kojeg arhitekta želimo angažirati za uređenje interijera, preko odabira stila, što se nama sviđa i kako želimo urediti svoj dom, do milijun i jednog detalja za koje ne znate da postoje dok ne u toj fazi, odnosno u tom procesu.

Od toga da li želiš dvoslojni ili troslojni parket, kakve lajsne želite, kako želite da budu postavljene, kakav želite da vam bude interijer.

Milijun i jedan detalj koji troši ne samo vaše vrijeme, već i tvoj kapacitet za odlučivanje, a znamo koliko je to u poduzetništvu neophodno, a ograničeno s druge strane.

Budući da život zanimljivo slaže zagonetke i tajming, mi paralelno organiziramo naše vjenčanje, koje će biti 2025., a to je opet stvarno divna stvar, životna prekretnica, a s druge strane, to je nešto što zahtijeva našu pažnju i fokus.

Odlučili smo angažirati organizatora, ali prije toga smo odlučili da nas dvoje želimo osmisliti koncept, temu vjenčanja, kako želimo da izgleda, a onda to organizator provede u akciju

To je naš dan i htjeli smo ga sami osmisliti, od početka do kraja. Htjeli smo koncept koji neće biti skroz tradicionalan, nego će zapravo biti veza tradicije i nekih naših osobina, navika, načina života.

Dio naše svakodnevice postalo je pronaći vrijeme za istraživanje različitih opcija, organizaciju događaja, susret s organizatorom, susret s fotografom, susret s glazbom, odabir šalova, biranje cipela, biranje frizure.

Za mene te dvije divne i velike stvari nisu nešto što sam željela doživjeti kao neki ljudi iz moje okoline, a to je biti preplavljen ogromnim stresom, nervozom, preispitivanjem što mi je ovo uopće trebalo. Za mene su to stvari za koje želim imati kapaciteta i vremena da uživam u njima.

Nije poanta da 365 dana prije toga budem nervozna i naglasila sam da uživam u tom jednom danu. Partner i ja smo odlučili pronaći način i stvoriti okolnosti, što nije uvijek lako, da uživamo u tom procesu pripreme i osmišljavanja našeg dana, jer nekako je to nešto što utječe na naš odnos i na to kako zapravo ćemo u bračne vode uploviti.

Ponekad je sve ovo zahtjevno u svakodnevici.

To je značilo da moramo iskoristiti kapacitete za odlučivanje, za dogovor i sve druge vještine, podići na još višu razinu. Bude ponekad frustracije i umora, ali to nije nešto što prevladava.

Da stvar bude zanimljivija, odlučili smo ove godine novu godinu dočekati s prijateljima na vrhu Kilimanjara. Tako je u našu svakodnevicu, koja ima puno i privatnih i poslovnih obveza, došla velika obveza pripreme za takav uspon, jer ne želimo tamo ići da se onda moramo mjesec dana oporavljati od tog uspona, visinske bolesti i upale mišića.

Postavke i procesi na kojima temeljim sve što radim

Paralelno sa svime ovime, ovo mi je peta godina poslovanja i donijela sam strateške poslovne odluke u smjeru suradnje, fokusa i kreiranja novih ponuda. Dio toga već je ostvaren, dio toga tek će dolaziti.

Ove godine sam više nego ikada prije ostvarila uživo evenata, primjerice regionalni meetup u Beogradu, dva meetupa u Zagrebu, bit će veliko okupljanje zbog pete godine rada u Esplanadi u jedanaestom mjesecu.

Zatim sam imao sedmodnevno jedrenje s dugogodišnjim polaznicama Programa PodiuzetniJA.

Prvi međunarodni meetup pripremamo u Dubaiju početkom 2025. Zatim, sredinom devetog mjeseca, pripremam veliku proslavu za svoje najvjernije klijentice, koje želim počastiti na način da one proslave sebe i svoje put i njihov uspjeh na razini na kojoj rade.

Koliko god svi ti projekti bili predivni, u isto vrijeme su mi i dosta izazovni jer nemam puno iskustva u organizaciji događaja uživo, pa mi neke stvari teško padaju. Kako mi je nekada bilo nepoznato pisati newsletter ili snimati podcast, tako je sada teško osmišljavati koncept meetupa u Dubaiju, iako imam agenciju za luksuzna korporativna iskustva i putovanja koju sam angažirala za organizaciju i provedbu ovog putovanja, ali nisam u potpunosti isključena iz procesa da osmislimo koncept putovanja koji će pružiti mojim klijenticama ono iskustvo koje želim da dožive u jednom od najinspirativnijih gradova na svijetu.

Budući da mi je ovo bila peta godina poslovanja, neke procese sam morala postaviti na višem nivou, pa sam napravila potpuno novi CRM sustav, uvela webshop, angažirala nove suradnike, a iza tih koraka stoji puno odlučivanja, puno priprema i puno mog aktivnog angažmana.

Paralelno sa svime što sam nabrojala, moja svakodnevica i sve ono što nju gradi svakodnevno radi, od redovnog tjednog kreiranja newslettera, podcasta, objava na društvenim mrežama, redovnih priča, treninga, druženja s obitelji, druženja s prijateljima, razna iskustva, edukacije gestalt psihoterapije, provedbe svog mentorskog programa, praćenje svih tih klijenatica, provedba mastermindova, kreiranje novih usluga, radionica, masterclassova.

Kad sve to stavim na papir, stvarno je nevjerojatno koliko se toga dogodi u tako malo vremena. A s druge strane, kada osvijestim postavke i procese na kojima temeljim sve što radim, onda mi je to vrlo smisleno.

Zato s vama želim podijeliti tri ključne postavke na kojima temeljim svoj plan.

3 ključne postavke za plan zbog kojeg nemam osjećaj preplavljenosti

Preplavljenost ne proizlazi iz viška obveza, nego iz manjka fokusa.

Kao što ste mogli primijetiti iz svega što sam nabrojala, kod mene ove godine imam najviše stvari na to-do listi.

Da stvar bude bolja i zanimljivija, neke stvari koje sam prethodno imala uvijek delegirane, poput čišćenja kuće, ove su se godine krenule potpuno loše i naopačke, tako da sam prvih šest mjeseci ove godine i to radila potpuno samostalno. To nije nešto što mi je drago, jer stvarno mislim da ako ne uživamo u tim kućanskim stvarima, trebamo ih delegirati. No, žena koja je godinama radila s nama i pomagala nam u tome, nažalost, morala je prestati raditi iz privatnih razloga.

S druge strane, imala sam jako loše iskustvo s novom osobom koju smo angažirali i u tom trenutku, s kapacitetom koji sam tada imala, a koji je bio dosta smanjen s obzirom na sve tekuće projekte, bilo mi je lakše odlučiti se radim sama i da imam mentalni odmor tijekom dana nego da tražim novu osobu i prolazim istu proceduru koja mi je tada bila previše.

Kako tolika količina obveza za mene nije preplavljujuća?

Kad kažem fokus, zapravo mislim na to da je meni:

1. privatno i poslovno vrlo jasan smjer u kojem idem,
2. cilj koji je ispred mene
3. strategija kojom do toga dolazim.

Ono što je potrebno nakon toga je da imam adekvatan plan, da sve te obveze rasporedim u određenu vremensku kategoriju.

Ja se neću svaki dan ili svaki tjedan paralelno baviti geštalt psihoterapijskom edukacijom, vjenčanjem, stanom i programom, svojim klijenticama, poslagivanjem procesa, organizacijoma događaja uživo.

Nego imam razrađeno kroz cijelu godinu:

• kvartalno
• mjesečno
• polugodišnje kada se bavim kojim projektima.

Postoje neki projekti, kao uređenje stana ili organizacija događanja uživo, koje ne mogu smjestiti u jedan ili dva mjeseca jer se odvijaju postepeno, u fazama. I ja u svakoj od tih faza moram napraviti nešto. Organizacija meetupa u Dubaiju ima svoje etape i nekad traži više mog angažmana, nekad manje.

Proces strateškog planiranja detaljno učim svoje klijentice u mentorskom programu PoduzetniJA, gdje pravimo svoj plan tako da prvo vidimo fiksne obveze, a onda strateški i smisleno povezano po cjelinama slažemo one koje nemaju vremenski okvir da bi nam cijele godine bio omogućen balans.

Nije poanta da sjednem i kao luđak napišem 20 newslettera da sam mirna za dva mjeseca, nego je poanta da mogu stalno koristiti svoju inspiraciju, mogu raditi maksimalno produktivno, a ne zapostavljati moj privatni život, hobije, druženja.

Zašto je teško odrediti prioritete?

Često je vrlo zahtjevno odrediti prioritete, definirati što treba ići ranije, što treba ići kasnije, shvatiti u kojem smjeru žele ići.

I tu je najvidljiviji spoj između osobnog i poduzetničkog razvoja, odnosno zašto mislim da je osobni razvoj temelj poduzetničkog rasta. Da bi ti imal svoj privatno i poslovno, da bi mogla donositi ključne strateške odluke, potrebno je da s jedne strane poznajete sebe, a s druge strane da imaš sve vještine koje su ti potrebne da to pretvoriš u djelo.

Dat ću ti primjer.

Možda znaš što bi željela postići privatno i poslovno, ali te muče tuđe misli, nemaš jasne granice, bojiš se konflikta, ne želite se zamjeriti ili imaš osjećaj da nekome nešto duguješ, a to je samo 5 od milijun primjera onoga što te može sputati u ostvarenju plana.

Prije nekoliko mjeseci sam imala prilike surađivati s divnom poduzetnicom kod koje je situacija izvana gledajući bila prilično jasna.

Radila je paralelno dva projekta oko jednog je bila strastvena, oko drugog nije.

Prvi joj ide sjajno, ovaj drugi nikako.

Oko prvog ima ideje, ima klijente, dobro se prodaje, ovaj drugi se doslovno šlepa za njime.

Svima u programu je bilo vrlo jasno, jasna slika i čista situacija da je 100% fokusirana taj prvi. Drugi je očito nešto sa čime se trebaš pozdraviti, to je to.

Ona je imala neku blokadu.

I stalno je nalazila opravdanje zašto to i dalje šlepa za sobom. Ono do čega smo u radu došli je: ona je imala osjećaj dužnosti prema svojoj mentorici koja ju je naučila kako da to radi i imala je osjećaj da nije okej da napusti taj projekt i u potpunosti se posveti onom koji je smisljen, u kojem uživa i koji joj zapravo i ide.

Zašto je ta blokada bila toliko snažna?

Zato što je ona u mentoricu projicirala svog roditelja.

Emotivna komponenta tog odnosa bila izrazito nabijena, jer mi nismo toliko emotivno povezani sa mentorom ili učiteljem koliko smo sa roditeljem, ali ako u njega projiciramo roditelja, onda će to biti snaga tog odnosa i to je izuzetno teško prekinuti.

Ovo je samo jedan od primjera na koji način je neka mentalna blokada stajala na put u klijentici da bude fokusirana i da u skladu sa time dosjedno provodi svoj plan.

Izbjegavanje planiranja je izbjegavanje odgovornosti.

Ako izbjegavaš planiranje, ovo ti neće biti drago i lako čuti, ali dozvoli da ti objasnim o čemu pričam.

Mnogo poduzetnica izbjegava proces planiranja i uvijek nađu neko opravdanje.

1. Nemam vremena
2. imam malo djete pa ne mogu planirati
3. radim sa puno suradnika pa je puno stvari nepredvidljivo pa ne mogu planirati.

Što god da su njene životne ili poslovne okolnosti, ona ima neko opravdanje zašto planiranje za nju nema smisla:

• Stoput sam radila plan, nikad ga ne uspem provesti,
• uvijek se nešto izjalovi, pa neću nići ga raditi iznova i trošiti vrijeme na to.

Ono što mi je iskustvo rada sa preko 500 poduzetnica u posljednje tri godine pokazalo, je da se većina tih poduzetnica ne boji posla i ne boji obveza dapače to će napraviti bez problema.

Ono čega se plaše jesu odgovornost i pogreška.

Zašto?

Zato što su vrlo često bile jako kritizirane, ponekad čak i posramljivane ili ponižavane zbog pogreške.

Bila posramljivana i ponižavana zato što si napravila neku grešku, onda naravno da u odrasloju dobi, ako to nisi proradila i osvijestila, naravno da ćeš to nesvjesno izbjegavati.

Ako ja imam plan koji ima određene rokove, koji je mjerljiv, koji ima nekakve brojke, onda ja mogu ili to ostvariti ili ne ostvariti.

Ako sam ostvarila osjećam se uspješnom i dovoljno dobrom, a ako nisam ja ponovno proživljavam sve ono što sam proživljavala u djetinstvu.

Osjećaj da nisam dovoljno dobra, strah da će mi biti skračeno pripadanje i ljubav. Osjećaj da nisam dorasla zadatku, da nisam ispunila roditeljska očekivanja.

Da ne bih riskirala ponovno proživljavanje, onda ću nekako sve projekte ostaviti otvorenima, bez da imam jasno definirane rokove do kada nešto želim ostvariti, jer ako mogu bilo kada, onda ne mogu ne vjerovati sebi, jer onda ne mogu odgađati, jer onda nije bitno.

Ovdje se vidi važnost osobnog razvoja kao temelja poslovnog rasta.

Kada se oslobodimo raznih sabotirajućih slika, raznih nedovršenih priča iz djetinjstva, te silnih strahova, želja i drugih emocionalno nabijenih spoznaja o tome kako nešto treba učiniti, tek tada ćemo moći hladne glave donositi prave strateške odluke.

Kada emocije, pogotovo emocije iz djetinjstva umiješamo u poslovanje i u donošenje strateških odluka, tada u najvećoj mjeri povećavamo vjerojatnost da ćemo donijeti pogrešnu odluku.

To utječe na naš osjećaj preplavljenosti više nego sam rad.

Vaganje da li odlučiti ovo ili ono, da li smijem ovo, da li mogu pokušati, da li ja smatram da sam dovoljno dobra za ovo. Da li je u redu ako se predomislim i promijenim nešto što sam započela? Da li je okej ako se bavim ovime?

To su pitanja koja nas umaraju i troše puno više od konkretnog rada.

Nešto što mi iskustvo rada sa tolikim poduzetnicama pokazalo je da je nama najlakše odraditi posao.

Ono što nas puno više troši je nesigurnost, osjećaj nespremnosti, strah od nepripadanja, strah od razlikovanja, strah od uspjeha i od neuspjeha.

Pokušaj da se svidimo svima, pokušaj da izbjegnemo konflikt, pokušaj da udovoljimo svačim potrebama,  to su stvari koje puno više utječu na osjećaj preplavljenosti od onoga što radiš.

Kako se riješiti osjećaja preplavljenosti?

Kako rasteretiti svoj raspored i uvesti balans privatnog i poslovnog života?

Odgovor je: dozvola na lakoću.

Dozvola na lakoću je možda i najkompleksni koncept koji nije tako jednostavno za razumjeti kao što je planiranje ili fokus.

Radi se o nesvjesnoj zabrani da se rasteretimo i da si olakšamo.

Kada pričamo o nesvjesnoj blokadi, to u svakodnevici znači da će se naše okolnosti činiti apsolutno realnim razlozima zbog kojih ne možemo ostvariti balans privatnog i poslovnog života, i zbog kojeg je za nas nemoguće da postžemo velike rezultate iz lakoće.

Klijentica koja je prošla kroz ciklus Poduzetnije 6 i koja je pričala sa svojom poznanicom o tome kako je njoj bilo u programu, jer je poznanica primijetila velike promjene na njoj, pa joj je više interesiralo što mi to točno radimo i kako taj proces izgleda.

Moja klijentica je ispričala što smo radili, kako to izgleda, kakve je rezultate posigla, njoj je poznanica krenula nabrajati razloge zbog kojih je to bilo moguće za nju, ali zašto ta poznanica to ne bi ipak mogla ostvariti kod sebe.

Prva stvar koju je rekla je: ti i Sara nemate djecu, ja imam, tako da za mene to ne bi bila opcija.

Ja često dijelim primjere svojih klijentica koje su majke jer vjerujem da ako je primjenjivo na njih da je onda primjenjivo na sve.

Kod poznanice iz ove priče blokada je nesvjesna, jer da je svjesna ne bi bila tolika blokada.

Ono što tu ženu zapravo muči, nije to što ima djecu, nego to što ona ne zna, nema to uvjerenje, da se uz djecu i uz veliki posao može i smije postizati velike rezultate.

Uvjerenja koja ona ima u svom umu su:

• da ne vrijedi i da ne može postići velike rezultate ako se nije namučila i napatila,
• da ako je kreirano u lakoći onda vrijedi manje,
• da ako je njoj lijepo i ugodno da onda ne zaslužuje velike rezultate, primjerice puno slobodnog vremena, puno novca.

Zato ona nesvjesno ostaje vjerna starom mehanizmu rada i funkcioniranja, a ne otvara se za promjenu i za učenje kako se rasteretiti i olakšati sebi.

Jer je u njenom mindsetu rasterećenje zabranjeno.

Kad god sam u radu imala mamu koja vjeruje da radi svoje djece ne može ostvariti nešto što bi željela, postavila sam pitanje “kako je to bilo prije djece” zaključak je da je prije djece bilo nešto drugo, neka okolnost ili razlog zbog kojeg ona nije živjela 100% u skladu sa sobom.

Djeca u životu itekako utječu na raspored i utječu na količinu vremena koje imaš, na fokus, na kapacitet za donošenje odluka, za brigu, za posvećenost poslu.

Stotine primjera poduzetnica koje su prošle kroz mentorski program PoduzetniJA pokazuju da to ne mora biti negativna okolnost. To može biti nešto što će još više motivirati ženu da se organizira, jasno posloži prioritete, da bude fokusirana, da posloži poslovne procese da bi zaista živjela taj balans privatnog i poslovnog života.

Osjećaj preplavljenosti je nesvjestan izbor.

Nije izbor kojeg biraš kao što biraš koju ćeš majcu tog dana obući.

To ne znači da je izbor sa kojim si zadovoljna, ali je izbor u tom kontekstu da znaš da postoji nešto drugo, da je moguće drugačije i da je onda na tebi hoćeš li naći način da naučiš kako se rasteretiti, kako prioritizirati obveze, kako posložiti svoj raspored ili ćeš s druge strane nastaviti služiti saboterima koji te uvjeravaju da si ne smiješ olakšati i da ne može drugačije jer da onda vrijedi manje.