Kako kontrolirati emocije i uspješno voziti roller coaster poduzetničke priče

Gorivo koje pokreće naše ponašanje su emocije.

Bilo da već radiš na realizaciji svojih ideja, ili još uvijek stojiš u niskom startu i čekaš da te “nešto” pokrene, sigurna sam da si već iskusila cijeli emotivni spektar poduzetništva:

• od navale adrenalina i uzbuđenja koje graniči s ekstazom

• do potpune preplavljenosti, prestravljenosti i emotivnog ponora

• od svemoći do nemoći

• od pregršt ideja do kreativne blokade.

Čas ti se čini da bi mogla osvojiti cijeli svijet, čas se želiš pokriti dekicom i sakriti od istog tog svijeta.

Od “ovo bi trebali SVI čuti i znati” do “najbolje da sve izbrišem, odustanem i zaposlim se negdje”.

Emotivne turbulencije NISU znak da ovo nije za tebe

Od straha od neuspjeha do straha od uspjeha.

Ovakve emotivne turbulencije NISU znak da ovo nije za tebe.

Upravo suprotno, pokazuju da si ti za ovo.

Još nikada nisam čula uspješnu poduzetničku priču koja je započela sa “u principu meni je bilo sve svejedno hoće li što od toga biti ili ne”.

Izrazito snažne emocije pokazuju da ti je STALO.

A upravo to je ono što ti je prijeko potrebno da bi ustrajala u razvijanju svojih poduzetničkih ideja.

Jednom kada imaš čvrsti temelj (snažnu želju koja prerasta u misiju te strast), postoji nekoliko smjernica koje će ti pomoći na tvom poduzetničkom putu:

1. Iako je emotivni roller coaster (posebice na samom početku) normalan dio puta, u njemu nije mudro donositi odluke

Koliko god ti se čini da je upravo “emotivni hype” ono što ti je potrebno za stvaranje i skaliranje, rast se ne kreira iz njega, već iz emotivne mirnoće, usidrenosti, stabilnosti.

Stoga – kada osjetiš tu svemoć koju ti spoj svrhe i smisla pružaju, iskoristi ga za stvaranje sadržaja, ali ne i za donošenje odluka (posebice strateških).

Jednako tako, kada pomisliš da je najbolje odustati i da će jedino tako svi tvoji problemi i brige nestati – primjeni isto pravilo i odgodi donošenje odluke za fazu emotivne mirnoće.

Baš kao što brodice čekaju da se valovi smire kako bi krenuli na more – tako i ti pričekaj da se emocije umire kako bi donijela važne odluke.

2. Emocije su naše gorivo, a volan je u našim rukama

Kad god nam se ne sviđaju naši postupci ili posljedice naših ponašanja, pribjegavamo okrivljavanju emocija (peremo ruke od odgovornosti).

“Nisam mogla kontrolirati emocije”

“Bila sam toliko nesigurna, da sam im rekla da…”

“Toliko me preplavio taj osjećaj X, da sam odlučila Y.”

Da bi tvoje poslovanje bilo dugoročno stabilno, održivo i u profitabilno, od velike je važnosti da naučiš preuzimati odgovornost za sva svoja ponašanja i naučiš kako kontrolirati emocije.

(Odgovornost i krivnja nisu istoznačnice!)

Emocije mogu postati tvoj glavni alat u ostvarivanju poduzetničkih ciljeva.

No, sa svakim alatom moramo naučiti upravljati.

3. Emocije ti šapću, na tebi je da naučiš pričati njihovim jezikom

Osjetiti u tijelu svoje “da” i svoje “ne”, te razlikovati strah od intuicije –  nazvala bih remek djelom osobnog razvoja.

Kada naučimo pričati “jezikom naših emocija”, dobivamo unutarnje vodstvo koje nas, baš kao u igrici “toplo-hladno” navigira u kojem smjeru ići.

Ipak, dok ne upoznaš sebe i način na koji funkcioniraš, najčešća emocija koju ćeš osjećati u okviru poduzetništva je STRAH – koji funkcionira na sljedeći način:

“Ne možemo oboje biti glavni. Ili ti vodiš mene, ili ja vodim tebe.”

Budući da nisi spremna potpuno odustati, ali još ne znaš kako razumjeti i preusmjeriti strah – često ćeš birati opciju c: “Glavna će biti glava – samo ono što MISLIM”.

Tako se distanciraš od neugodnih emocija, ali i onih ugodnih koje su neophodne za rast.

S vremenom se osjetiš izgubljenom.

I jesi – jer više ne pratiš unutarnje vodstvo.

Način na koji upravljamo svojim poslom preslika je načina na koji upravljamo sobom.

Ukoliko se u poduzetničkim vodama osjećaš zbunjeno, preplavljeno te izmoreno, znaj da poduzetništvo nije (i ne mora biti za tebe) takvo samo po sebi.

Ono takvo postaje za nas onda kada stignemo do svojih kapaciteta znanja, vještina ili mindseta.

Jedni će to vidjeti kao priliku da prošire svoje kapacitete, drugi kao prepreku za uživanje u procesu rasta.

Kada ste frustrirani, emocije preuzmu kontrolu, a vaša znanja padaju u vodu

Mnogo je situacija u poslovanju kada ma koliko se trudili i davali maksimum od sebe i više od toga – rezultati iz nama nepoznatog razloga izostaju.

Iako znamo da su i takve faze sastavni dio poduzetničkog puta te da iz svake situacije možemo izvući lekciju s kojom ćemo unaprijediti svoje poslovanje, postoje trenuci u kojima nam to jednostavno nije dovoljno.

“Dosta mi je lekcija, hoću napokon konkretan rezultat!”

Frustracija raste jer:

• Uložili smo puno novca u sebe, a ne vidimo naznake povrata investicije (stanje na računu se drastično smanjuje)
• Prijava za program ima jako malo, a uplata nema (interesa ima dok je free)
• Od količine akcija koje smo poduzeli osjećamo se istrošeno pa su nam kreativnost, radni elan i inspiracija na izmaku.
• …

U ovakvim situacijama, preplavljuju nas emocije (dominantno strah).

A kada emocije preuzmu kontrolu nad nama, tada sve edukacije i sva znanja padaju u vodu.

Vraćamo se na obrasce ponašanja kojima smo nesvjesno pribjegavali u predkognitivnoj fazi (rano djetinjstvo).

Za nekoga je to bilo plakanje – na čiji bi se zvuk roditelji automatski stvorili i ponudili pomoć. 

U poduzetništvu plakanje ne pomaže. Nitko neće doći.

Za nekoga je to bila ljutnja – na čiji bi se signal roditelji zabrinuli i udovoljili našem zahtjevu.

U poduzetništvu ljutnja ne pomaže. Tržište ne popušta.

Za nekoga je to bilo ignoriranje – koje bi našoj okolini poslalo pogrešan signal “sve je u redu”.

U poduzetništvu ignoriranje ne pomaže. Rezultati izvlače probleme koje smo gurali pod tepih.

Evo kako u odrasloj, poduzetničkoj dobi izgledaju takvi obrasci:

• “Valjda nisam stvorena za to, nije mi suđeno, najbolje da odustanem, nema mi pomoći”
• “Što ću sada, pa toliko truda i vremena sam uložila u ovo ne mogu vjerovati da se meni ovo događa. Ja BAŠ nemam sreće u životu!”
• “Idu mi na živce ti ljudi koji na sve besplatno dolaze a kada objavim plaćenu ponudu svi nestanu. Ne kužim, ovo nije fer!”
• “Znači ne vjerujem, toliko puta sam joj pomogla, a ona ni najmanji program nikad nije kupila od mene!”
• “Ma sve će bit okej, samo pozitiva, uopće ne brinem, već će se to riješiti!”

Dok god ne prepoznamo svoje obrasce razmišljanja i ponašanja, do tada ćemo upadati u njihovu zamku, vjerujući da nema izlaza.

Zašto smo uvjereni da nema izlaza?

Zato što imamo privid da koristimo sve moguće alate (“Sve sam probala!”) dok zapravo djelujemo na razini na kojoj smo djelovali u djetinjstvu.

A od djeteta nije realno očekivati da zna riješiti poduzetničke izazove.

Sigurna sam da si mnogo puta čula citat koji kaže da naš posao može rasti do razine do koje smo sami narasli.

U situacijama poput gore opisanih, tvoje je poslovanje na nivou jaslica, koje si davno prerasla.

Ima jedan citat koji kaže: 

Balans onoga što postižemo i naših potencijala je mjera uspjeha.

Tvoji su potencijali daleko veći od “jasličkog uzrasta”.

Vrijeme je da svoje rezultate dovedeš u balans sa svojim potencijalima.

Ukoliko želiš moju podršku na tom putu, ispuni prijavnicu za mentorski program PoduzetniJA.