Skip to main content

Nedavno sam čula genijalnu izjavu Allyson Byrd na temu materijalnog izobilja suvremenih žena:

“Podaci pokazuju kako više od 50% žena modernog društva glumi orgazam. Kako očekujete da tražimo nešto više, kada niti unutar svoja 4 najintimnija zida od svog partnera ne znamo tražiti ono što nam stvara ugodu?”

I dok ti smatraš da je tvoj problem:

  • ne znam naplatiti svoju uslugu
  • bojim se otkazivanja trenutnih klijenata ako im kažem da podižem cijene
  • ne želim dosađivati sa stalnim nuđenjem svojih usluga/proizvoda
  • ja prodajem u rukavicama, ne znam to baš samopouzdano prezentirati, a stvarno vjerujem u ovo što radim i rezultate koje to osobi donosi
  • ne znam kako ću sad odjednom promijeniti oblik rada, ljudi su se već navikli na ovo do sad…

Tvoj stvarni problem je sljedeći:

Nisi naučila tražiti više.

Od klijenata.

Od partnera.

Od života.

*namjerno kažem “nisi naučila” a ne “ne znaš” jer je to nešto što suvremena poduzetnica nije dobila u nasljeđe, nije razvila kroz socijalizaciju već treba NAUČITI.

Kako uvjerenja utječu na tvoj odnos prema novcu?

Uzrok tvog problema leži u tvojim uvjerenjima o sebi kao ženi.

Ne vjeruješ da ZASLUŽUJEŠ više.

Ne vjeruješ da VRIJEDIŠ više.

Ne vjeruješ da imaš PRAVO TRAŽITI.

Dobra si onoliko koliko se uspiješ smanjiti i uokviriti u vrlo uske okvire.

Dobra si onoliko koliko uspiješ samu sebe uvjeriti da ti je to dovoljno.

Nakon što je A. Byrd ovo izjavila, Terri Cole kod koje je gostovala u podcastu je dodala kako kada imamo novac, možemo primjerice pokrenuti fondaciju i pomagati drugim ženama.

Izrazito cijenim rad Terri Cole, ali mi je žao što je ovo izjavila, odnosno što su tisuće žena koje prate njen podcast ovo čule.

Zašto?

Izjava je dobronamjerna, istinita, motivirajuća.

Osim toga, i sama sam netko tko dio svoje zarade rado donira u svrhu zdravlja i edukacije pojedinaca.

Zašto mi onda ova izjava nije “legla”?

Zato što vjerujem da je DOSTA nalaženja opravdavanja ženama zašto TREBAJU ŽELJETI više novca.

Možemo li ostvariti velike financijske ciljeve ako ne trebamo mnogo novca

Kako postavljaš svoje poduzetničke financijske ciljeve?

Ako si vođena izjavama poput:

  • “ma ja ne trebam više od X”
  • “ne želim zarađivati više od X jer moj lifestyle nije skup”
  • “meni je dovoljno X”

znači da se skrivaš.

A kada se skrivamo? Kad smo uplašeni.

Znam. U sebi sada pomišljaš:“ali ne, Sara, stvarno, meni je X dovoljno, ne treba mi više”.

Razumijem te, jer ne treba ni meni.

I ja sam tako razmišljala prije nešto više od godinu dana.

Krov nad glavom, voljena osoba, kruh i voda – to je to što nam TREBA da bismo preživjeli.

Ali kada razgovaramo o velikim ciljevima, ne radi se o TREBANJU.

Radi se o svim mogućnostima i željama koje nam se otvore jednom kada si damo dozvolu.

A dozvolu si ne dajemo dok ne dođemo u priliku (financijsku između ostalog).

Znaš zašto si ne dajemo dozvolu prije?

Jer to boli. A naš organizam je SAVRŠENO organiziran tako da nas zaštiti od boli.

Pa onda uvjeriš samu sebe da ne želiš ono što ti nije dostupno u tom trenutku.

Mene novac nikada nije motivirao.

Bojala sam ga se, povezivala ga sa žrtvovanjem, nesuglasicama, nepravdom.

Iskustva, prilike, razne mogućnosti me jesu privlačile, ali kao da su mi konstantno izmicale.

Vjerovala sam da je tome tako jer život nije fer, nekome da, drugome uzima.

Počela sam živjeti ispunjeno u trenutku u kojem sam shvatila da dok god odbacujem novac, zapravo udaljavam sebe od onoga što me privlači.

“Ali, postoje tolike besplatne stvari koje možeš iskusiti”.

Znam. I ništa me ne priječi da ih i dalje izabirem, kada si otvorim paletu mogućnosti.

Ali želim sebi dati priliku da biram što želim od svega ponuđenog, a ne od samo onog dostupnog.

Velika je razlika.

Što novac znači za mene?

Novac je sredstvo, a sredstvo nikada nije samo sebi svrha.

Evo što, između ostalog, novac znači za mene:

  • kada biram edukacije, fokusiram se na kvalitetu, ne na cijenu.
  • kada biram trenera, fokusiram se na stručnost, ne na cijenu.
  • kada biram hranu, fokusiram se na nutritivne vrijednosti, ne na cijenu.
  • kada biram kozmetičarku, fokusiram se na kvalitetu, ne na cijenu.
  • BIRAM.

Evo što, između ostalog, novac znači za moje klijentice:

  • “Napokon si mogu omogućiti da skinem dioptriju. Godinama sam to priželjkivala, ali nisam si mogla priuštiti.”
  • “Juče je bio dan kad sam prvi put sebi kupila i od dela svoje zarade platila dizajnersku obuću i tašnu i to oba u istom danu! U te radnje nikad nisam ulazila, mislila sam da su za mene preskupe, nedostižne, da ne zaslužujem takve brendove i da nisam jedna od “onih” koji mogu da ih priušte..Zapravo nije mi ni do robe ni do tih brendova toliko koliko do spoznaje da konačno mogu priuštiti svojim radom čak i to ako poželim”
  • “Nakon 5 godina rešila sam da uzmem odmor. Neće me biti barem 2 meseca, možda i duže.”
  • “Idući tjedan putujem na Maldive. Ovo je za mene ogroman iskorak iz comfort zone.”

Ne treba ti dizajnerska odjeća.

Ne trebaju ti Maldivi.

Ne treba ti skidanje dioptrije.


Ništa ti od toga ne treba.

Ali sve ti to omogućuje da obogatiš svoje iskustvo na ovoj planeti.

Da ti svaki novi dan bude novi, a ne reciklaža starog.

Znaš li kako tražiti više i kako uvjerenja o novcu imaju veze s tim?

Nove razine prihoda donose nam nove razine mogućnosti.

Nove razine mogućnosti otključavaju nam nove razine života.

Veliki rezultati traže velike promjene.

A velike promjene dolaze s velikim nedoumicama.

Upravo zato, naučiti kako upravljati svojim mislima predstavlja najvažniji zadatak svakog poduzetnika.

Financijska sloboda ne trpi obvezivanja i preduvjete

Vjerujem da kada educiramo žene trebamo krenuti od uvjerenja da one zaslužuju više bez obzira na to kako će s tim novcem dalje upravljati – kako bi i one s vremenom to počele vjerovati.

Vjerujem da financijska SLOBODA ne trpi nikakva obvezivanja i preduvjete.

Vjerujem da je vrijeme da si žena da dozvolu da želi više radi SEBE, a ne više kako bi “namirila cijeli svijet.”

Tek kada iz te pozicije počneš tražiti i dobivati – tada možeš početi razmišljati i o fondacijama, donacijama i svim ostalim divnim načinima na koje ćeš doprinositi drugima.

Sigurna sam da si čula desetine verzija izjave:

Prvo mi moramo biti dobro, da bismo onda mogli biti tu za druge.

Tek kada si dobra sebi dobra si i za druge.

Sretna mama sretno dijete.

U avionu u slučaju opasnosti prvo masku moramo staviti sebi tek onda pomoći onome do sebe.

Dok god svoje financijske i sve ostale težnje opravdavaš filantropskim namjerama isključujući sebe iz te priče – znači da duboko u sebi NE VJERUJEŠ da si vrijedna obilja i da ga zaslužuješ.

Kad povjeruješ da smiješ i trebaš željeti više, tad pronađeš način da želje postanu realnost

Jedrenje je bila moja velika želja.

Financije su bile manji dio razloga zbog kojeg si to nikada ranije nisam priuštila.

Stvarni razlog ležao je u činjenici da to nisam TRAŽILA.

Nisam si to mogla priuštiti zato što nisam niti tražila načine da si to omogućim.

A načine nisam tražila zato što nisam vjerovala da postoje, da je za mene moguće nešto što nikada prije nije bilo.

Kad sam povjerovala da smijem, mogu i trebam ŽELJETI više, tada sam pronašla i načine da te želje postanu dio moje realnosti.

Tvoji poduzetnički rezultati puno su kompleksniji od same kompleksnosti prodajnog procesa.

TI si, sa svim svojim uvjerenjima, iskustvima i obrascima najznačajniji faktor svog prodajnog ciklusa.

Da bi unaprijedila svoje prodajne rezultate, kreni od ključnog faktora prodaje: mindseta.

Nešto što je većini poduzetnika zajedničko jesu nerealna očekivanja (sabotaže):

  1. “Novac dolazi tamo gdje je kreirano dovoljno vrijednosti.”

Da je tome zaista tako, učitelji, rehabilitatori, psiholozi, liječnici i ostalo medicinsko osoblje, vatrogasci i razni drugi pomagači u našem društvu nikada ne bi zarađivali toliko niske plaće.

  1. “Puno sam ulagala u svoje edukacije, kvalitetno radim svoj posao, stručnjak sam, tako da očekujem uspješno poslovanje.”

Znanja i kompetencije iz tvoje struke čine te izvrsnim stručnjakom.

Poduzetnički mindset i vještine čine te izvrsnim poduzetnikom.

Upravo zato, u program PoduzetniJA ulaze poduzetnici iz različitih sfera koji osjećaju da:

  1. Nisu dovoljno cijenjeni, prepoznati i kompenzirani za stručnost i vrijednost koju donose
  1. Razočarani su nivoom primanja nakon dugog i zahtjevnog studiranja i predanog rada
  1. Osjećaju golemi nesrazmjer između onoga što daju i znaju te onoga što s time postižu
  1. Život im se nije promijenio na bolje otkako rade za sebe, imaju više obveza a manje vremena (novac tu postaje gotovo nebitan)

Moraju birati između razvoja poslovanja i privatnog života, pa osjećaju krivnju kada odmaraju, a s druge strane grižnju savjest kad nisu s najbližima.

Ostavi komentar