Skip to main content

Sjećaš li se svih onih sitnih – krupnih situacija kada si sebi PO PRVI PUT nešto priuštio/la što ti je do jučer bilo NEDOSTIŽNO?

Za početak imam za tebe jednu priču iz vlastitog djetinjstva.

Ovo je priča o tome kako promijeniti život, priča o uvjerenjima o novcu koja se skriva iza posudice za kuhano jaje.

Toliko je banalno i toliko je bitno.

Koliko novca trebaš da bi kupio/la nepotrebnu stvar?

Ne sjećam se koliko sam godina imala, ali znam da sam bila dovoljno malena da gdje idu roditelji, idemo i seka i ja kao mali privjesci s njima.

Tog dana smo išli u posjet poznanicima iz inozemstva koji su izgradili vikendicu (na 3 kata, s golemom okućnicom) u blizini naše kuće.

Sjećam se ogromnog boravka, veelikih prozora, i pogleda na more i uvalu. Sjećam se da su mama i tata bili oduševljeni i da su odrasli razgovarali o tome kako je to jako velika kuća za jednu vikendicu. Meni to ništa nije bilo jasno.

Ono što je mene ODUŠEVILO i što sam upamtila kao jednu od uspomena iz djetinjstva je bila, ni manje ni više nego ukrasna posudica za kuhano jaje.

Jedno kuhano jaje.

Metalna, s plavim nilskim konjem na vrhu.

Toliko živo je se sjećam da mi budi ono uzbuđenje oko srca samo dok ti pišem o njoj.

Dovoljno je reći da su mi ti ljudi kasnije istu tu posudicu poklonili – toliko nisam mogla odvojiti pogled od nje.

Razumijem ako ti je potpuno banalno što toliko o ovome pišem. I meni bi bilo smiješno da ne znam što stoji u pozadini tolikog čuđenja.

Pitanje koje se maloj meni NIJE vrtjelo glavom je:

Koliko novaca moraš imati da ti ovakva kuća bude VIKENDICA u koju dolaziš 2 tjedna godišnje.

Za razliku od toga, moj dječji mozak se nije mogao načuditi:

“koliko kuna ovi “čovjeci” moraju imati kada kupuju nešto toliko nepotrebo, a toliko kul?”

Moj dječji mozak izuo je iz cipela PREDMET kojeg su ovi ljudi KUPILI a koji nije NEOPHODAN.

Ne treba ti ukrasna posudica za jedno jaje.

Možeš ga staviti na običan tanjur.

Podsjećaju li te na nekoga ili nešto ti izrazi

  • ne trebam, nije mi nužno…
  • mogu i ovako (nije mi teško)…

Kad promjena mindseta može promijeniti život

Mislim da je taj posjet poznanicima posadio klicu promjene u moj mindset.

Tada sam se susrela s nečim potpuno drugačijim. Ne moraš kupovati samo ono što ti TREBA. Možeš kupiti i nešto što ti je FORA. 

Wow.

Zašto ti o svemu ovome pričam?

Jer me nedavni mail moje klijentice Kristine Rajski podsjetio upravo na ovu priču, a sigurna sam da je svatko od nas nosi u sebi – bio toga svjestan ili ne.

Susret s nečime toliko malenim i banalnim, a opet toliko odlučujućim u promjeni života i mindseta.

Kristina je PPPP.

Psihologinja

Poduzetnica

Polaznica psihoterapijske edukacije

PoduzetniJA

Nedavno mi je napisala svoju before-after priču.

Prije godinu dana bila je na burzi s minimalnom naknadom. Iscrpljena od bolesti koja je uslijedila kao rezultat prelaženja vlastitih granica iznova i iznova. Imala je ideju poduzetništva i gomilu privatnih problema. 

Kako je ona to opisala “nisam znala ni tko sam, ni što želim ni gdje idem”.

Danas zna.

Radila je na tome da saZNA.

Danas, godinu dana kasnije, živi na moru, financira život, užitke, edukacije iz područja biznis mindseta i psihoterapije isključivo od poduzetništva, ima potpuno novi odnos sa sobom (a onda naravno i s okolinom). 

Ovo nije jedna od onih priča za koje se pitaš kako je osoba uopće smogla snage da nastavi.

Ovo je bila sasvim uobičajena svakodnevna priča, kakvu živi većina, samo to nikada ne osvijesti, ili se nastavi zavaravati da će doći pravi trenutak za promjenu.

Ono što je meni bila posudica za kuhano jaje, njoj je bilo naručivanje Senzacije od bazge uz KAVU.

Znaš onaj osjećaj kada prvi put naručiš nešto što je “skupo” i što se samo doma pije (da se ne potroši previše)? I opet, nije do bazge.

Nego je do tog trenutka u kojem je shvatila da su sve lekcije o mindsetu postale dio nje, njenog mindseta.

Da je naručila nešto što ŽELI, a ne samo što TREBA i pritom nije osjećala krivnju.

Da je donijela odluku iz ŽELJE, a ne iz STRAHA.

Da nije smanjila sebe (svoju želju) da bi izbjegla osjećaj krivnje.

Razumiješ li važnost BAZGE? 

Shvaćaš li koliko smo kao društvo prepuni negativnih uvjerenja da osjećamo KRIVNJU jer smo izabrali nešto što ŽELIMO?

Završit ću današnje pismo Kristininim riječima:

“To je bila najfinija senzacija ikada, jer je imala okus novog životnog standarda i napretka”.

Tema o novcu nikada nije tema o novcu.

Želiš li saznati kakvog je okusa tvoj novi životni standard, ispuni prijavnicu.

Ostavi komentar