Čitanje knjiga najbolji je primjer toga kako je baš sve oko nas neutralno, a mi svemu pridajemo pozitivnu ili negativnu konotaciju. Dok je čitanje knjiga za veliki dio nas nešto što izaziva ugodne emocije i pozitivne asocijacije, primjećujem kako sve više ljudi osjeća goleme frustracije kada je u pitanju cjeloživotno učenje i čitanje.
Razlozi tome su:
- Ne znamo se organizirati i planirati obveze
- Prokrastiniramo jer nismo povezani s našim dubljim željama
- Svemu govorimo „da“ bez jasno postavljenih kriterija
- Ne poštujemo vlastite granice (pa kao posljedica toga imamo manjak vremena)
- Nemamo povjerenja u sebe i život (proces)
- Uspoređujemo se s rezultatima drugih, ne uzimajući u obzir različite okolnosti
Nešto što je zajedničko svim ovim razlozima je – nepoznavanje sebe.
Kada upoznaš sebe, tada znaš kako funkcioniraš i koji ti pristup planiranju najbolje leži. Također, znaš i što radiš jer zaista želiš i biraš, a što si radila samo kako bi se uklopila (u ulogu, okolinu itd.).
Kada poradiš na odnosu sa sobom, tada nastupa i samoprihvaćanje s kojim dolaze jasni kriteriji što je za tebe „da“, a što „ne“ te postavljanje granica u skladu s time. Više na tu temu pisala sam u tekstu „Kako saznati što želiš“.
Pozadina problema naše frustracije
Frustracije zbog manjka vremena ili straha da nećemo stići sve što želimo simptom je puno dubljih priča kojima se trebamo posvetiti.
Ne nedostaje nam vremena, već upravljanja sobom i svojim mislima.
Ne nedostaje nam dosljednosti već ljubavi prema sebi.
Nemamo mi problem s time da nas sve zanima, nego da ne znamo što nas uopće zanima.
Briga o tuđem mišljenju
Razlog tome je taj da smo pod velikim utjecajem trendova s društvenih mreža, što je opet simptom dublje teme – ovisnosti o tuđem mišljenju. Ukoliko previše brineš o tuđem mišljenju znači da duboko u sebi ne osjećaš da pripadaš samoj sebi, pa po cijenu života želiš pripadati nekome i nečemu.
Ono na što te ovdje želim pozvati je da se otvoriš za priliku da tvoja najveća frustracija postane tvoja najveća učiteljica.
Naše frustracije područja su našeg rasta.
Ukoliko se pronalaziš u gore navedenim „pričama“, pozivam te da nam se pridružiš u programu SamopouzdaniJA i upoznavanjem sebe umiriš nezadovoljstvo sobom i nezadovoljstvo životom.
Kako preuzeti kontrolu
U nastavku teksta očekuje te nekoliko konkretnih smjernica koje će ti poslužiti kako bi preuzela kontrolu nad sadržajem iz kojeg želiš rasti.
Kreni od tematike koja te najviše zanima
Iako je danas „moderno biti ljubitelj čitanja“, rečenica koju najčešće čujem kada je u pitanju navika čitanja je „ne čitam onoliko koliko bih htjela“.
Koliko god se mi opravdavali vremenom, ipak znamo da za stvari koje volimo uvijek pronađemo vremena. Nije ugodno čuti istinu, no dok god imamo vremena za scrollanje po društvenim mrežama, imamo i za čitanje knjiga.
Ukoliko ti je mobitel uvijek pri ruci, a želiš uvesti naviku čitanja, zaključak se nameće sam po sebi: neka ti knjiga uvijek bude pri ruci.
Prije kupnje kindle-a, meni je jedna knjiga uvijek stajala u torbi ili na stolu u dnevnom boravku. Druga, ona lakše tematike koju bih čitala prije spavanja i dok se razbudim, uvijek je bila na noćnom ormariću.
Da je tu bio mobitel, prvo bih posegnula za njime.
Ono zašto radije scrollamo nego što čitamo knjigu je zato što čitanje vrlo često podsvjesno asociramo s nečime što moramo.
A ono što se mora automatski je odbojno. Razlog tome je činjenica da smo kao mali u školi morali čitati literaturu koja nam je nerijetko bila nerazumljiva, a samim time i dosadna.
Ako želiš postati strastveni čitatelj, kreni od literature koja te strastveno interesira.
Za mene je to bila psihologija i psihoterapija. Sjećam se da sam na fakultetu nosila na predavanja knjige različitih psihoterapeuta poput Bucaya, Yaloma i Pecka. Dok me literatura koju sam morala učiti za ispite ponekad odbijala jer „je za ocjenu“, ove sam knjige doslovno gutala.
S vremenom sam počela čitati sve brže i brže. Sada mogu čitati i zahtjevniju literaturu poput Junga, a lakše knjige s temama poduzetništva ili samopomoći pročitam u dan-dva.
Ne opterećuj se brojem knjiga koje pročitaš – uvedi pravilo primjene
Broj pročitanih knjiga ne govori ništa o tebi. Kad to shvatiš otklonit ćeš pritisak moranja čitanja puno knjiga.
Zar nije bitan broj knjiga, mnogi citati uspoređuju broj pročitanih knjiga s našim svjetonazorom a onda i vrijednošću?
Da, čitanje ima potencijal da nas transformira, da širi naše vidike, da oblikuje naš mindset.
No, ukoliko jurimo kroz knjige kao po skijaškoj traci, zaobići ćemo poantu baš kao što skijaš zaobilazi štapove.
Broj primjenjenih knjiga govori itekako puno o nama.
Prije nego kreneš čitati sljedeću knjigu postavi namjeru. Što želiš od te knjige?
Nakon što je pročitaš zapiši si 3 najvažnije stvari koje si naučila iz knjige. Pitanje koje je meni bilo vrlo značajno kad sam radila prijelaz od „pročitano“ do „primjenjeno“ je:
Na koji način sam promijenjena nakon čitanja ove knjige?
Tek kada sam počela odgovarati na to pitanje, čitanje je dobilo smisao.
Ništa nas ne mijenja samo po sebi. Čak i psihoterapija u koju vjerujem apsolutno nije iscjeljujuća sama po sebi – ako se mi ne otvorimo za promjenu i ne radimo ništa za tu promjenu.
Sam dolazak na seanse i plaćanje terapeutu nisu dovoljni da se postigne promjena, baš kao što ni moje klijentice ne postižu velike promjene time što se priključe programu, nego kroz ono što u njemu rade.
Kada ganjamo broj pročitanih knjiga, čitamo za druge. Kad se posvetimo broju primjenjenih knjiga, tada čitamo za sebe.
Kreiraj listu čitanja
Veliki broj klijentica mi priča o frustraciji radi goleme količine sadržaja kojeg ne stignu pratiti. „Ima toliko toga zanimljivog, toliko knjiga koje hoću pročitati, toliko programa koje želim proći, podcasta koje želim poslušati…“.
Ako je netko na vlastitoj koži iskusio tu frustraciju, ta sam.
Još na prvoj godini fakulteta bila sam strastveni ljubitelj novih iskustava. Volontirala sam na različitim mjestima, polazila brojne dodatne edukacije, u slobodno vrijeme kopala po Googleu u potrazi za novim predavanjima, istraživanjima, programima.
Što sam više učila, to sam više izvora učenja otkrivala.
Što sam više čitala, to sam za više knjiga saznavala.
Što sam više radila, to sam više shvaćala koliko prostora za rad još postoji.
S tim uvidom pojavila se golema frustracija. „Pa gdje je kraj?!“
Shvativiši da je kraj jako daleko (nesvjesna tada da kraj ne postoji) zaključila sam da moram požuriti. Jurila sam iz iskustva u iskustvo, iz knjige u knjigu jer „neću sve stići“.
Vjerujem da možeš osjetiti dozu napetosti samo dok čitaš ovu refleksiju. Ja je se definitivno prisjećam dok pišem.
Naravno, od te jurnjave i frustracije do današnje smirenosti i uživanja u procesu bilo je mnogo koraka. Sve korake tog procesa detaljno sam opisala u svom programu SamopouzdaniJA. No, jedan jednostavan, lako primjenjiv i vrlo efektan korak na tom putu definitivno je bila „Lista čitanja“.
Od hormona stresa do hormona sreće
Kad god bih čula preporuku za knjigu, odmah bih je uvrstila na listu i tako sam otklonila onaj stres koji je dolazio s mišlju „nema šanse da sve to stignem i zapamtim“.
Istraživanja su potvrdila da kada precrtavamo neki zadatak (a tako i pročitanu knjigu) s naše to do liste, izlučuju se hormoni sreće i uzbuđenja.
Isti sam ovaj princip iskoristila za predavanja, webinare, podcaste, programe i edukacije koji su me zanimali.
Koji je prvi korak koji ćeš napraviti kako bi primjenila nešto što si upravo pročitala?
