Barbara Vuković je primjer s jedne strane izuzetno stručne i uspješne poduzetnice, a s druge strane nekoga koji je svarno 200% posvećen obitelji, djeci i partneru i s takvim pristupom balansiranju između poslovanja i privatnog života može drugima biti primjer mogućeg kako ostvariti balans u životu.
Barbara je i žena svjetskog razmišljanja i mindseta, a iz naše je zemlje i njena priča može biti inspirativna i podržavajuća za druge žene.
Barbara Vuković: Barbara Vuković je poduzetnica, financijska direktorica. Pomaže malim i srednjim firmama da bolje uspostave kontrolu nad svojim poslovanjem i da poslože svoje financije. Odlučila sam to raditi zato što vidim jako puno prekrasnih poduzetnica, prekrasnih vizija i priča i vidim koliko se koče u ostvorenju većih ambicija i u ostvorenju tih vizija zato što misle da nemaju dobru kontrolu nad firmom, da ne znaju šta će se dogoditi, da ne znaju kakav ishod imaju njihove odluke.
Privatno ja sam sretno udana u braku 11 godina u vezi 16, majka sam troje djece. I izlazi mi druga zbirka pjesama u kojima sam ja nacrtala crteže za nju. Prije godine pol nisam mislila da ću ikad pokazati svoje crteže ikome, a sad evo izlazi već druga zbirka koja je napisana.
Balans privatnog i poslovnog u životu ne zapostavljajući hobije
Sara Peranić: Respekt i čestitam za to, zato što ja sam malo spomenula balans u životu, privatnog i poslovnog, ali sam zapostavila i koliko se ti posvećuješ hobijima i interesima i ovo je zapravo samo još dodatak i dokaz na cijelu tu priču. Ono što bi voljelo je da se samo kratko vratimo na to k
Kako si odlučila baviti se ovime čime se baviš, daj nam pozadinu svoje edukacije i svog poslovanja?
Jer kad pričamo o financijama za mali i srednji poduzetnike, to može biti apstraktno. Voljela bih da nam daš malo širinu tvoje priče i obrazovne i poslovne, da steknemo dojam koliko je pozadina u tome čime se danas baviš široka i velika.
Barbara Vuković: Ja od formalne edukacije imam dva magisterija. Jedan magisterij iz Zagreba iz računostva i revizije, drugi magisterij sam napravila u Londonu iz strateškog manadžmenta. Oduvijek sam znala da želim voditi firmu. Od prvog dana svog faksa sam gledala koje je to usmjerenje, šta je to što ja trebam znati da jednog dana dobro vodim firmu.
Na drugoj godini faksa profesor iz računovodstva nam je rekao, ako želiš znat upravljati svojom firmom, moraš razumjeti financijske izvještaje i čitati ih ko knjigu. To je vještina koju sam ja jako vježbala sama za sebe tokom faksa da bi danas mogla analizirati firme na način na koji to radim.
Osim te formalne edukacije, studirala sam na Berkeleyu i na Harvardu. Dodatno sam se educirala u Londonu, Beču, Milanu i u Zagrebu. Prošla sam sve edukacije vezano za to kako biti financijska direktorica, kako bolje upravljati firmom. Razlog zašto sam išla u tom smjeru je da sam deset godina vodila obiteljsku firmu i u jednom trenutku postala financijska direktorica, preuzela cijele financije pod sobom.
U tom trenu, bez obzira na moj magisterij, nisam znala šta ja trebam raditi. Moj prvi korak je bio kao u svemu, idem sad naučiti sve što mogu o tome, onda ću ja sigurno znat šta treba raditi.
Ali kroz učenje teorije nisam dobila one odgovore šta ja sad trebam raditi ko financijska direktorica i kako se to upravlja financijama. I onda sam shvatila da ja to sama sve trebam napraviti i naučiti. I to sam napravila i bila sam jako uspješna u tome. Shvatila sam da sam sama sebi demistificirala šta to znači voditi financije.
Vidjela sam koliko to jednostavno može biti, da svako ima dostupne alate za bolje upravljanje svojim novcem, za odlučiti da li uzeti kredit ili ne, kada je dobro uzeti kredit kada ne, kojih pet brojeva trebaš pratiti da znaš da imaš sve pod svojom kontrolom. Napraviti neke interne izveštaje kako definirati svoju cijenu da znaš da dobru cijenu imaš na tržištu. I to je u biti to što ja sad želim drugim poduzetnicima prenijeti.
Poduzetnički put: Od obiteljske firme do financijskog savjetovanja
Sara Peranić: Sve ove vještine si ti imala i prije godinu dana, ali način na koji si sebe prezentirala je bio sasvim drugačiji od načina na koji se danas predstavljaš, respekt za taj ogroman osobni rast.
Voljela bih da nam daš broj zaposlenih u obiteljskoj firmi koju si vodila. To te pitam, jer sam prethodno znala ugošćavati poduzetnije koje su radile u obiteljskim firmama ili ih vodile. To su često bile male obiteljske firme od jedne do tri zaposlene osobe, dok je kod tebe to gigant u Hrvatskoj.
Barbara Vuković: To je firma od 250 do na kraju 300 zaposlenih. Ono što je isto jedan važan dio mog puta, što i danas jako primjenjujem, je da sam u firmi prošla sve odjele. U firmama gdje sam prije radila, isto sam prošla sve odjele. I to je ono što ja najviše donosim u svim svojim edukacijama ili radu s klijentima. Ne gledam financije samo sa aspekta računovodstva i financija, nego gledam cjelinu firme.
Onda pričamo o financijama i sa spekta nabave i prodaje i zaposlenih i proizvodnje. Ja mislim da je to jedini ispravan način.
Sara Peranić: Sjećam se kad si mi jednom rekla da su financije krvotok firme i da si radila u svim modelima, u svim sektorima, sad mi je jasno zašto toliko dobro radiš to što radiš, to je zato što imaš širinu.
To je kao što ja radim, ja ne trebam imati svo znanje iz psihoterapije koje sam stekla kroz edukaciju i dalje stječem. Vjerujem da zato što imam širinu, brže i bolje mogu pomoći svojim kljeticama poduzetnicama u pronalasku njihovih blokada. Ne treba mi sva psihopatologija koju znam, ne treba mi neuroznanost, sve što smo učili, ali vjerujem da je ta širina ono što radi razliku između stručnjaka koji postižu veći rezultati i onih koji postižu manje.
Mislim da ti to nikad nisam ni rekla, ali meni je prva asociacija (kad mi ulaze klijetice u program za svaku imam neku asociaciju, pošto ne razumijem točno što vi radite, tek kad vas upoznam mogu zaista razumjeti). I onda se steknem na temelju prvog istraživanja i kontakta neke asociacije.
Kad smo se mi krenule opoznavat, ja sam tebe doživjela kao zubara. Zašto kao zubara? Zato što, ljudi ne vole ići zubaru, osim kad je nužno. I moja asocijacija je bila: Barbara treba ljudima i prije u firmi. Bilo bi idealno kad bi se oni njoj preventivno javljali, ali na žalost najčešće joj se jave kad ih počne boljeti.
Ono što te želim pitati je kako je tebi raditi to što radiš, na koji način ti pristupaš klijentu jer mi zvuči dosta izazovno. Ti suočavaš osobu sa nečim oko čega ona zna puno manje od tebe, i sa čim se baš i ne voli previše suočavati. Mi volimo pokriti oči i kao bolje da ne znam, bolje da ne gledam, bolje da ne vidim stanje računa.
Kroz jako puno privatnih odnosa i suradnje sa poduzetnicama vidim da imaju frustraciju. S jedne strane broje samo prihode, a s druge strane novca nikad nema. I onda iz te silne frustracije ide izbjegavanje, ne želim se tim baviti jer se ne želim razočarati. Zanima me kako ti tome pristupaš i koja je tvoja ulaznica da krenete u suradnju?
Barbara Vuković: Na početku ja radim samo s onima koji su već u fazi, da su spremni i da su osvijestili da trebaju raditi na tome. To su najčešće firme ili poduzetnice koje prolaze rast. Kad imaš rast, kad imaš 20, 30, 50% više prihoda nego prošle godine, a prihod je jedino što prate, sve ostale referentne točke ti se poljuljaju. Naprimjer, do tad si ti znala da ti je 20.000 EUR za plaću uredu, a sad ne znaju je li 50.000 EUR koje daju za plaću previše, premalo ili uredu.
To je trenutak kada one imaju osjećaj da gube kontrolu nad svojim poslovanjem i onda mi se jave. Ja radim s podzetnicama koje su spremne raditi na financijama i spremne su čuti šta im ja imam za reći i ne gledaju na mene kao nositelja loših vijesti. Ili kao nekog koji će im stvarno pokazati da postoji neki put.
Ono što bih rekla da me izdvaja od svih ostalih konzultanta je što sam ja radila taj posao.
Kad sam krenula u svoj poduzetnički put, mislila i htjela sam se obraćati financijskim direktoricama, jer sam ja bila financijska direktorica. Ali radila sam isključivo sa poduzetnicama, vlasnicima, članovima uprave, direktorima i direktoricama, zato što ja sam zapravo bila financijska direktorica, ali sam prvenstveno bila osoba koja je predstavnik vlasnika i sam vlasnik. I ja sam sve svoje odluke morala donositi ne samo iz cipela te jedne funkcije, nego sagledavajući cijelu firmu.
Radila sam i bila sam na mjestu gdje su one, imala sam probleme koje imaju one. I zato sve probleme s kojima se moje klijentice sad suočavaju, ja sam prošla dva puta. Na prvoj fazi poslovanja i na drugoj fazi poslovanja i zato znaju da znam o čemu pričam i vide da razumijem šta se događa u njihovoj firmi, a ne samo u financijama.
Kako ostvariti balans u životu
Sara Peranić: Voljela bih da sad pređemo na tvoj privatni život. Kad te druge poduzetnije upoznaju i čuju, kažu da si totalna inspiracija. Vidim da živiš mir i balans u životu. Znam i da iza toga stoji ogroman rad i da ti se nije posložilo nego si slagala da bi bilo posloženo. Voljela bih da nam ispričaš kako uspijevaš balansirati posao, odnos sa sobom, hobije, vrijeme za partnera, vrijeme za djecu, kako se to radi u tvom slučaju?
Barbara Vuković: Ja bih ti rekla da tu su dvije stvari ključne. Prvo, jer sam prije par godina napisala svojih pet temeljnih vrijednosti. Sam proces pisanja mi je bio zanimljiv, ali jako mi je osvijestio što je stvarno ono što je meni važno. Čim sam to osvijestila, bilo mi je jasno što mi više nije važno.
Ja imam u svom rasporedu, u svojih 24 sata, opciju hoću li napraviti A ili B. Ja znam koja opcija je u skladu sa mnom. I na taj način ja stvarno biram raditi ono što je u skladu sa mnom. A druga stvar je da ja stvarno svaki dan živim s nekom namjerom. Jako svjesno. I za mene uopće ne vrijedi ona uzračica, poslovica, da kradem bogu dane ili trošim vrijeme ili tako nešto.
Ja sam jako organizirana i izuzetno volim planirati i jako dobro isplaniram sve što se događa. Moja organizacijska sposobnost pridonosi da mi, kao peteročlana obitelj, stignemo sve živo napraviti i da živimo tako kako živimo i da smo u miru u tome, da nismo stalno u nekoj strci. Ali ja svake godine, na početku godine odredim od velikih ciljeva koje želim ostvariti pa do onih najmanjih.
Želim tri puta s prijateljicom ići na ručak u toku godine. Želim sa svakim djetetom imati solo dan četiri puta godišnje. Želim, ne znam, pojesti sushi. I onda tokom godine, ja svaki dan biram šta ću napraviti do onih stvari koje želim raditi. Ja bih rekla da su to glavne stvari, kako ja to uspijevam.
Kako planirati u balans privatnog i poslovnog
Sara Peranić: Ono što je jako interesantno su tvoji planovi za budućnost. Jako lijepo prezentiraš to da živiš u trenutku i da si vrlo prisutna u svakodnevici, a s druge strane da imaš itekako izgrađenu viziju svoje budućnosti. Ono što bih voljela, ukoliko si u skladu sa time, da nam ukratko prezentiraš neke svoje planove za budućnost. To bih voljela zato što mislim da može biti inspirativno, jer se ne nailazi često na takve planove.
Moram reći, kada netko već ima dvoje, kamoli troje djece, često roditelji stave na prvo mjesto isključivo njih, a sebe potpuno zapostavi kao to je to, mi smo svoj neki životni cilj ispunili. Ti i suprug, kroz sve što nam pričaš, kao da tek krećete živjeti. Možda neko novo poglavlje. Pa bi voljela da nam podijeliš kako vidite svoje planove godinu, tri godine, pet godina, kako god hoćeš.
Barbara Vuković: Da, podijelit ću. Zapravo sad kad si spomenula kako sad živim u trenutku, a istovremeno imam velike planove, veliki ključ u tome kako to mogu je u pripremi. Sve što radim, radim izuzetno temeljito pripremo.
Meni priprema kreće puno ranije nego nekome drugome. I zato kada puno ranije kreće, onda ja svaki dan potrošim 15 minuta svog vremena na svoj dugoročni plan, a ne u trenutku kada dođe da trošim onda 8 sati dnevno. Tako da, jedan od velikih planova, najveći u sljedećih godinu dana je preseljenje mene i moje obitelji na drugi kontinent. Planiramo se preseliti u New York i taj plan ja radim već malo više od godinu dana.
Krenuo je sa kupovanjem slikovnica gdje se likovi sele, pa da na taj način prezentiram djeci to. S druge strane ono istraživanje škole, sve što nam je potrebno, gdje ćemo živjeti. Preseljenje vuče za sobom puno toga. Od toga da to mijenja načine koji ću raditi biznis, svoj posao. Do sada sam više radila jedan na jedan s klijentima i uživo. Iduće godine prelazim na grupni rad, prelazim isključivo na online gdje ću biti i biti mentor kljenicama s kojima sam do sada radila i onima koje su na nekom kompleksnijem stupnju svog poslovanja ili razvoja.
Važno mi je reći da je meni jako važno da sve što radim u bilo kojem trenutku da to bude znanje koje ja mogu primijeniti i negdje drugdje. To su ono što sam zvala transferable knowledge, da ne naučim nešto u jednom uskom segmentu koji mi samo tu koristi. Kad sam krenula poduzetništvo i razvijat način kako približiti poduzetnicama financije, razmišljala sam šta to znači za budućnost.
Kroz pet godina, svakako planiram investirati u druge firme koje imaju veliki potencijal rasta, ali u kojima prepoznam da još nisu došle do te razine, pa sve ovo što ja danas radim sa svojim klijenticama i program koji ću napraviti i lansirati iduće godine, to će biti baza koju ću koristiti da bi pomogla firmama da ostvare svoj 10x.
U međuvremenu plan je, kad se priselimo u New York da budem CEO jednog hedge fonda gdje mi je glavni cilj da posložim poslovanje te firme, da bude kultura takva da može funkcionirati praktički sama za sebe, da ne treba imati jednog policajca koji patrolira cijelo vrijeme.
Planiranje je preduvjed balansa u životu
Sara Peranić: Je li Amerika krajnja destinacija ili je samo jedna od destinacija u dugoročnom planu?
Barbara Vuković: Ne, nije definitivno krajnja. Postoje neki razlozi zašto smo odlučili da sad idemo baš tamo. Ne vidim se da tamo ostanemo zauvijek, imamo plan od par godina gdje bi tamo živjeli, nakon toga se vraćamo i onda opet će nas život odvesti gdje nas odnese. Možda mi je lakše danijeti takvu odluku, baš zato što ne razmišljam tako fatalistički, to je sad i zauvijek i sad mora sve biti savršeno, nego tamo idemo svjesni i pluseva i minusa, a znamo da ćemo iskoristiti maksimum tamo što god nam se pruža.
Koliko je važna priprema za velike odluke
Sara Peranić: Podijelila si jako puno važnih stvari, pa mi je važno sumirati za nekog dok sluša tvoju priču. Ja slušam koncepte o kojima pričaš i jedna od stvari je to da ne donosiš odluku, kako ja ono kažem, ne udaješ se za tu odluku. Nije od sad do kraja života, nego to je sad plan kroz nekoliko godina. Druga stvar, važnost pripreme.
Izuzetno važno je naglasiti koliko je planiranje preduvjed balansa.
Kad ti gori pod petama, ne postoji B od balansa. Ali ako planiraš unaprijed neke stvari, kao što si ti, to je nešto što je kod tebe izuzetno. Sjećam se kad smo prije nešto više od godinu dana započele suradnju, ti si tad već rekla, u strateški plan stavljamo i pripreme za preseljenje. To je možda razlika između toga da li je nekom to jako stresno, traumatično, grozno, ili ide iz lakoće.
Onome koji nije krenuo s pripremama na vrijeme, čini se da nema šanse da je to tako lagano, njoj se posložilo, a zapravo ne vidi ta osoba da ti već dvije godine unatrag radiš pripremu za sve to. I još jedna stvar koju si rekla, a to je važnost usklađenosti sa našim vrijednostima. Nešto što je moja glavna vrijednost, možda nije tvoja i obrnuto, ali što je preduvjet uspjeha i usklađenosti je da li ja osobno živim u skladu sa svojim vrijednostima svoj dan ili ne. Možda će tvoj i moj dan biti potpuno različiti, a s druge strane da smo obje ispunjene i da imamo mir i zadovoljstvo jer smo našle način da se uskladimo sa sobom.
Jako se veselim pozivima sa tobom iz Amerike, da nam doneseš malo te vibre i inspiracije.
Za kraj bih voljela stres test pitanja.
Voljela bih da se vratiš deset godina unatrag ili koliko god je to u tvojom slučaju i da probaš da zmisliš da li možeš poentirati točku prekretnicu kad si krenula putem poslagivanja svog života na način na koji ti se sviđa, nekih drugačijih odluka, drugačijih izbora, usklađenosti sa sobom? Mogu pretpostaviti i verovati da nije to bilo uvijek tako i da nisi ti oduvijek bila svjesna svojih vrijednosti ili usklađena sa svojim vrijednostima, pa da li bi mogla pojentirati di je to bila prekretica?
Barbara Vuković: Što se tiče velikih ciljeva i planova, ja sam ih oduvijek imala. Razlika sada i prije je da prije nisam pričala o njima, nego sam sama sa sobom išla prema njima, šutila i ostvarivala jer nisam bila u okruženju koje je imalo uho da čuje moje velike planove.
Ono što je prekretnica, ako ću vam pričati o nekom životu potpuno u skladu sa mnom, bi definitivno bilo rođenje mog najstarijeg sina. Jer to je prekretnica kad sam počela raditi na sebi intenzivnije. Kad sam vidjela da mene trigeriraju neke stvari koje je mog muža ne, tu sam onda zapravo polako, kroz edukacije, krenula učiti o tome šta je to šta ja imam i nosim u sebi, a zapravo mi ne koristi, smeta mki. I zadnje naprimjer tri godine intenzivne terapije i coachinga i mentoringa.
Sara Peranić: Za kraj bih voljela da podijeliš kakva ti je trenutno dinamika ovih dva tjedna.
Barbara Vuković: Moj muž je trenutno, desetak dana na putu i to je malo veći komad vremena gdje ga nema, gdje sam ja sama sa troje djece. Uvijek kad god on ode, to je trenutak kad moja djeca imaju 100% moj fokus. Kad je on tu, nas dvoje dajemo pažnju jedno drugome i onda trenuci kad on ode nisu mi, to nije period kad razmišljam zašto moram ovo sama ili sad ga nema ili jadna ja, nego baš se trudimo maksimalno iskoristiti to vrijeme povezivanja s djecom. Onda imamo jako puno avantura, jako puno nekih izleta, puno malih stvari koje radimo skupa gdje im se mogu 100% posvetiti.
Sara Peranić: Ovo je predivan primjer i inspiracija gdje kroz svoju životnu priču prikazuješ da nije do okolnosti nego do toga kako se s njima nosimo i ti da biraš usklađivat se s njima, da živiš svoje vrijednosti i da u svakom danu nalaziš kako i zašto mi današnji dan može biti dobar, pozitivan, najbolji u moguće. To ne znači da nećemo plakat i biti nekad tužni, ali da ga iskoristiš i živiš maksimalno.
