Uvod
Pozdrav svima i dobrodošli. U današnjoj epizodi podijelit ću s vama jedan od niza principa koje primjenjujem u svom poslovanju, a zahvaljujući kojem redovito iz godine u godinu skaliram, odnosno moji prihodi rastu, bez da količina mog rada raste, odnosno upravo suprotno, vrlo često to ide obrnuto ako stvari radimo na pravi način. Iako sam o ovom principu pričala već jako puno puta, ono što primjećujem je da ljudi i dalje, umjesto da ga primjene, traže nekakve prepreke, odnosno smatraju da ih različite okolnosti sprječavaju u tome da ga primjene, dok zapravo ono što ih sprječava je strah.
Prodaja školjkica
Da bismo bolje razumjeli o kojem se to principu radi, podijelit ću s vama jednu priču iz djetinjstva, koje sam se nedavno prisjetila, a koja zapravo pokazuje da sam, ovo što sada primjenjujem, primjenjivala još puno, puno ranije, prije nekakvih 20 godina, kada sam bila mala djevojčica koja je preko ljeta prodavala školjkice. I zanimljivo je da je zapravo princip postao isti, samo su cifre višestruko veće. E sad, kako je ta moja prodaja školjkica izgledala? Dakle, ja sam kao dijete, zajedno sa svojom sestrom blizankom, jedne godine odlučila da mi želimo prodavati školjkice. I ono što tada nisam imala je resurs novaca, ali s druge strane, resurs kojeg sam imala na pretek je bilo moje vrijeme. I tako sam investirala veliku količinu vremena, odnosno nas dvije obje, da bismo izronile, odnosno prikupile što više školjkica koje ćemo onda prodavati. Neke smo prodavale samo kao obične školjkice, neke smo lijepile pa od njih radile različite figurice, ali dakle dolazile smo do tog proizvoda kojeg ćemo prodavati investirajući svoje vrijeme. Nakon što smo prve godine zaradile, ja sad zaista ne znam o koji se to cifri radi, ali ajmo reći da za cijelo ljeto smo možda prihodovale 100 eura. Nama je to tad bilo svemir, kao što su mi danas neke druge cifre svemir. I ono što smo mi tad napravile je da smo jedan veliki dio tog novca, ja bih rekla sigurno jedno 80 eura, natrag reinvestirale u svoje poslovanje na način da smo uložile u kalupe, glinu i boje.
I sljedeće godine smo proširile svoju ponudu na način da više nismo prodavale samo školjkice, nego smo onda i imale različite nekakve figurice. U istom obliku je bilo školjkica, svjetionika, ribica, brodova. Dakle svega onoga što bi nekako goste koji su to i kupovali moglo podsjetiti na njihovo ljetovanje. Nakon što smo te godine povećale svoje prihode, ono što smo na godinu napravile je da smo uložile u jednu, ajmo ju tako nazvati, profesionalnu stalažu, odnosno kupile smo jednu prekrasnu policu na koju smo onda odlagale sve to što smo prodavale i to je tada u tadašnjim okvirima bio nekakav level up poslovanja.
Princip u poslovanju
Naravno kako smo mi sve više investirale i sve više nadograđivale taj naš dječji posao, tako su i naši prihodi rasli. Isti ovaj princip zagovaram i živim i danas. Što to znači? To znači da sam ja zapravo kada sam tek pokrenula svoje online poslovanje imala vremena, ali nisam imala novaca i zato sam radila puno vremena, dakle isto kao i u tom djetinjstvu investirala ono što sam u tom trenutku imala da bih došla do nekog prvog novca kojeg onda nisam išla trošiti na nekakav lifestyle ili na nešto, nego sam investirala u svoju glavu, odnosno u edukacije putem kojih sam naučila kako da još više zarađujem, kako da posložim svoje poslovanje, kako da uopće sve to od razine hobija podignem na nekakvu poslovnu priču. I isti taj mehanizam zarade i ulaganja svega što u tom trenutku idem natrag u svoje poslovanje i u svoju glavu, sam primijenila toliko puta dok moj posao nije počeo generirati toliko prihoda da čak i kada ulažem, a ulažem sve veće iznose i u svoje edukacije, i u svoje supervizore i mentore, i u različite softvere, i u sve kvalitetnije i stručnije vanjske suradnike i tako dalje, i u lifestyle, mi i dalje ostaje dovoljno novca. Dakle, nekoliko puta sam od klijentica znala čuti kada se osjećaju kao Sizif zato što što više generiraju, opet to sve reinvestiraju i vraćaju u poslovanje, i onda su me pitali ali dokad je tako, u smislu kako da znam kada je dosta, kako da procijenim kada trebam stati i kako da uopće znam koliko puta reinvestirati apsolutno sve što do tad zaradim natrag u svoje poslovanje. To mi je važno podijeliti da sam i sama imala nekad te izazove i ta pitanja u svojoj glavi i zaista osjetila na vlastitoj koži taj Sizifov sindrom gdje toliko dugo radiš, toliko dugo prikupljaš tu određenu, određenu cifru i onda te s jedne strane strah reinvestirati zato što ti negdje u pozadini mozga stalno zuji ono moraš čuvati za crne dane, moraš čuvati za crne dane, a sa druge pak strane nekako ti je i teško odreći se tog novca zato što znaš koliko si dugo i naporno radio ili radila za njega.
Ulaži u zlatne godine
Jedno od uvjerenja koje ja često volim spominjati svojim klijenticama je nemoj čuvati, odnosno štedjeti, za crne dane nego ulaži za zlatne dane. Što to znači? To znači upravo ovo o čemu ovdje pričamo. Kada dovoljno puno investiraš u svoju glavu i u svoje poslovanje, dakle kada naučiš na koji način unaprijediti i razviti svoje poslovanje na adekvatan način, u jednom će trenutku tvoj posao početi generirati dovoljno prihoda, da možeš pokriti i troškove poslovanja, i kvalitetnu edukaciju, i kvalitetne odmore i investiranje. Da možeš investirati i ulagati i dalje da imaš dovoljno za sve to. Vjerujem da ti se u ovom trenutku to može činiti i nemogućim, i nedostupnim, i jako dalekim, ali ono što mi je jako važno da znaš je da zapravo razliku između onih ljudi koji dođu do toga i onih koji ne dođu do toga ne čine određene bolje ili gore okolnosti, jer takvo nešto zaista ne postoji, ili pak bolji i lošiji resursi, već samo taj mindset. Odnosno, imam li ja dovoljno mentalnog kapaciteta da se nosim sa tom neizvjesnošću i da se izborim sa tim strahom, nesigurnošću i zapravo nemanjem garancije koju bih htjela imati, ili s druge strane mi je to nešto što apsolutno ne mogu, ne mogu se nositi s time, treba mi garancija, grčevito držim novac koji sam teško stekla, čuvam za crne dane, bojim se, slušam različitu okolinu koja mi govori nisi normalna, spusti se na zemlju. To je puno novaca, daj čuva i tako dalje. I onda nekako za uvijek ostanem na ovom nekom nivou, dole, gore, nešto se sitno promjeni, ali zapravo nikad ne dođem do tog iskustva da koliko god uložila i potrošila i investirala i dalje imam dovoljno za sve što želim. Iako ti se na prvi pogled ova filozofija, odnosno ovaj princip, može činiti bajkovitim, nestvarnim, nelogičnim ili kakvim god, zapravo ako uzmemo u obzir to da ti kao poduzetnik ili poduzetnica generiraš svoje ideje iz svoje glave, a te ideje kada ih razviješ, odnosno provedeš u djelo, rezultiraju posljedicom novčanom, odnosno tvojom zaradom, onda zapravo ne čudi ova logika koja kaže što je tvoja glava na većem nivou, to su i tvoje ideje na većem nivou, a što su tvoje ideje na većem nivou? Sve potrebne vještine koje su ti potrebne da te ideje provedeš u djelo, to su na većem nivou i tvoji prihodi. I to nas dovodi do jedne nelogičnosti sa kom sam se puno puta srela, a to je izjava, ove godine planiram veća privatna ulaganja, pa onda ne mogu ulagati u posao, u edukacije, u svoju glavu i sl. tome. Opet ću ponoviti, ako si ti poduzetnik ili poduzetnica, onda koliko je razvijena tvoja glava i koliko je razvijeno tvoje poslovanje, toliko su razvijeni i tvoji prihodi. Odnosno sukladno tome možeš planirati i računati na određeni nivo prihoda. E sad, na tom mjestu postoje dvije opcije. Jedna je opcija da odlučiš ne ulagati u posao i u svoju glavu, nego samo reći ok, sad ovaj novac koji sam prištedjela želim uložiti u stambeno pitanje, auto, nekakve privatne proslave, preseljenje, organizaciju vjenčanja, što već. I jednostavno ostaneš na ovom nivou poslovanja i prihoda na kojem si danas. A postoji i druga opcija u kojoj uložiš u svoje poslovanje, tvoje poslovanje počne generirati veći prihod koji će ti onda omogućiti i da uložiš u sve ono što privatno si želiš, omogućiti sve ovo što sam do sad nabrojala ili pak nekakvo putovanje, podizanje kvalitete života i slično, a istovremeno da ti ostane i za sve poslovne troškove, i za nekakve ulaganje, investiranja i ostalo.
Poslovni mindset i odluke
Nekoliko puta sam se susrela sa ovim situacijama sa mojim klijenticama koje su mi znale pisati, joj, Saro, baš se veselim jednog dana pridružiti “Poduzetnijoj“, nažalost u ovoj rundi ne mogu zato što planiram XYZ, dakle nekakva privatna ulaganja, ali nadam se od iduće runde da se družimo. I ono što mi je drago i što stvarno želim podijeliti je da je dobro da su te žene podijelile taj svoj plan iz svog mindset-a u kojem su tada bile sa mnom i ja sam im samo objasnila na koji način ja to vidim i što u četiri mjeseca mentorskog programa “PoduzetniJA” možemo postići i posložiti. I ono što je učinilo ključnu razliku zahvaljujući kojem se neke od njih zaista jesu pridružile tada, toj rundi i u četiri mjeseca i vratile investiciju u program i osigurale si prihode za taj privatni plan kojeg su imale i još generirale dodatan prihod za sve ostalo što im je bilo potrebno. Dakle, ono što je napravilo ključnu razliku, iako je naravno sve što smo radili u programu učinilo neku razliku, ali ona ključna, onaj ključni korak je bila ta odluka da iako nemaju garanciju, da će to tako biti, da su se ipak usudile probati. I to je ono što čini razliku između ljudi koji napreduju i onih koji ne napreduju nego stagniraju ili pak onih ljudi koji napreduju brzo i onih kojima deset godina treba za rezultat kojeg bi netko napravio u deset mjeseci. Na žalost, ono što se često događa je da kada pričam o ovakvim iskustvima, da onda ipak ljudi koji još uvijek nemaju hrabrosti da iskorače u nepoznato i u nesigurno bez garancije da će uspjeti, onda oni ipak nekako sebi objasne i vjeruju da su ti drugi ljudi koji su postigli taj rezultat i koji su uspjeli sebi priuštiti i program i to privatno što su htjeli i sve neke ostale financijske rashode, potrebe itd., da su ipak oni imali drugačije okolnosti od ovih koje imaju oni. I to je jedan od razloga zašto ja volim redovito dijeliti iskustva i priče svojih klijentica zato što mi je važno kroz te životne primjere pokazati da su priče tih ljudi vrlo često, vrlo slične priči i svih ostalih ljudi kada je u pitanju nekakav životni kontekst.
Ljudi se žene i rastaju, sele, prodaju kuće, kupuju kuće i stanove, renoviraju, imaju starije roditelje o kojima se moraju brinuti, imaju malinu djecu o kojoj se moraju brinuti, imaju partnerske odnose sa različitim izazovima, imaju sto i jedan strah, sto i jednu nesigurnost, imaju nesavršenu prošlost, djetinjstvo u kojem je bilo svega i svačega. Dakle, ti ljudi koji rade progres nisu drugačiji od tebe po pitanju resursa sa kojima raspolažu, nego su drugačiji po pitanju načina na koji biraju upravljati sa tim resursima. Kad god vidimo nečiji rezultat, čini nam se da je on imao bolje prilike i bolje mogućnosti. Ako još nisi, pozivam te da poslušaš i moju epizodu Moji počeci u kojoj sam podijelila različite svoje izazove, svoje okolnosti sa kojima sam krenula, jer mi je važno da to imaš na umu kada gledaš moje rezultate i životni stil i prihode i poslovanje sada. Dakle, ja danas ma koliko uložila i u svoju glavu i u edukacije i u poslovanje i dalje mi ostaje dovoljno novaca za sve ostale stvari. Ali do toga nisam došla zahvaljujući savršenim okolnostima, nego zahvaljujući tome što sam dovoljno puta riskirala i kladila se na sebe, iako je bilo vrlo neugodno i vrlo riskantno. To znači da sam nekada uložila prvih 150 eura koje sam zaradila i uložila u sebe, pa onda tisuću i nešto eura, pa se onda ta cifra dizala na preko 25 tisuća eura. Dakle, nije bilo jednostavno, nije meni bilo lakše nego tebi i nisam ja tada imala mindset kakvog imam sada, nego se jedan veliki komad mog mindset-a zahvaljujući tome što sam izdržala tu neugodu riskiranja i neizvjesnosti i odlučila da će to ispasti najbolja moguća odluka koju sam za sebe i svoje poslovanje mogla donijeti. I zahvaljujući tome što sam to donijela, onda sam i usmjerila svoju percepciju na taj način i tražila načine da se to zaista pokaže kao najbolja poslovna odluka do tada.
Financijska sloboda
Samo neki od nedavnih primjera koje su polaznice mog mentorskog programa “PoduzetniJA” podijelile sa mnom, a onda ja želim podijeliti kao primjer mogućeg sa tobom, je klijentica koja je nedavno organizirala svoju svadbu Upravo na onaj način na koji je ona to željela, ne birajući na način, ok, što je to što si možemo priuštiti, nego ok, što je to što bismo nas dvoje željeli. Zatim jedna klijentica koja čeka bebu prvu i koja mi je napisala koliko je zapravo znači to što je investirala prije nekoliko mjeseci u poduzetniju, odnosno u svoju glavu i zahvaljujući tome naučila na koji način da poslože svoje poslovanje i prihode da bi sada, kada je već negdje na polovici trudnoće, mogla u potpunosti se posvetiti iščekivanju bebice, učenju o svemu tome što je čeka i pripremi sa partnerom da onda u jednom miru i skladu dočekaju to dijete, a ne da se sada mora brinuti o prihodima i sl. I ono što mi je tu važno, napomenuti je da zapravo baš kada je u pitanju proširenja obitelji ili organizacije vjenčanja ili tako dalje, onda često, baš zato što su to te obiteljske teme, često nam se onda aktiviraju svi ti strahovi i sva ta uvjerenja koja smo u obitelji i pokupili, a to je pa šta je tebi, pa ne možeš ti sad trošiti na nekakve edukacije, pa vas sad čeka vjenčanje ili vas sad čeka beba ili kako već, i kao moraš skupljati na hrpu. Zahvaljujući tome što se ona uspjela izboriti sa tim svojim strahom i nesigurnošću, ona danas se može u miru pripremati za bebicu bez da uopće brine i o prihodima i o poslovanju, jer smo napravili model koji joj generira prihode svih narednih mjeseci bez da je ona aktivno uključena. Zatim smo napravili model u kojem je delegirala sve aktivnosti koje će biti u narednim mjesecima potrebne i na kraju smo napravili strateški plan na način da se ona zaista onda do kraja godine ne mora brinuti i baviti pitanjem što da radim sa svojim poslovanjem, sa svojim prihodima i od čega ću sutra živjeti. Nekoliko poduzetnijih je kupilo automobile i stanove, odnosno kuće, i kad sam to nedavno podijelila na društvenim mrežama, onda sam dobila nekoliko pitanja u smjeru pa dobro koliko dugo su ne u programu, pa kako je to moguće u tako malo vremena, pa kako su ovo, kako su ono. I ono na što mi se tu važno osvrnuti je da ljudima koji nemaju tu hrabrost da iskorače u nepoznato i preuzmu rizik će se uvijek rezultat druge osobe činiti nemogućim i kao ma nema šanse da je tako lagano. I zaista nije lagano.
Zaključak
Dakle, poanta ove epizode definitivno nije da ja pričam o tome kako je poduzetništvo lagano, kako prihodi samo padaju sa neba. Poduzetništvo je izuzetno zahtjevno. I ja bih rekla da je najlakši dio odraditi onaj neki posao kojeg imamo. A da je najteži dio izboriti se sa strahovima, sa saboterima, sa različitim limitirajućim uvjerenjima, sa strahom od tuđeg mišljenja, sa strahom od razlikovanja od okoline i sa zapravo svime ovime o čemu i pričamo kada govorimo o tome ok, da li ću sad u ovom trenutku iskoračiti ili neću, odnosno da li ću se ponašati kao što bi 98% ljudi zadržalo taj neki novac kojeg trenutno ima i štedjelo ili s druge strane ću napraviti ono što bi napravilo ako 2% ljudi. I završila bih ovu epizodu sa jednim citatom kojeg jako volim, a to je: „Ako želiš rezultate koje postiže 2% ljudi, onda se nemoj ponašati kao 98% ostalih“.
Hvala ti na pažnji i čujemo se u sljedećoj epizodi.
