Preplavljenost emocijama i manjak vremena su najčešći izazovi poduzetnika i glavni razlog zbog kojeg mi se javljaju za rad. Manjak vremena rezultira negativnim posljedicama u dva različita smjera.
Ljudi zato što nemaju dovoljno vremena, odabiru kao prioritet poslovne zadatke, obveze i ciljeve, a privatne prioritete, vrijeme za sebe, odmor, edukaciju stavljaju po strani.
Posljedica je rad sa smanjenim kapacitetima, bez potpunog elana s kojim su zapravo krenuli u rad. Zbog tog postižu manje rezultata, pa onda i ne mogu pronaći motivaciju.
Zatim upadnu u tu zamku da će se jednom nekako sve to posložiti, nakon projekta ili nakon što očiste ove trenutne zadatke sa to do liste sve će nekako sjesti na svoje mjesto.
Negativna posljedica manjka vremena
Upravo zato što nemaju posložen redosljed akcija, ne pune baterije adekvatno, donose zaključke da nešto ne mogu, da ne mogu ostvariti u određenom roku. Zbog toga smanjuju svoje ciljeve.
Tada se događa samoispunjavajuće proročanstvo. Oni kreiraju okolnosti unutar kojih jednostavno ne mogu ostvariti veće ciljeve ili doći brže do ostvarenja nekog cilja. Sljedeći put prilikom kreiranja novih ciljeva ljestvicu ambicija smanjuju.
Na koji način pristupamo svemu ovome u mentorskom programu PoduzetniJA?
Preplavljenost emocijama kao stanje uma
Preplavljenost emocijama je stanje uma, a ne količina obveza koje imamo.
Kako to znam? Tako što i moje klijentice i ja radimo jako puno stvari, imamo različite interese, različite životne okolnosti, a unatoč tome nemamo osjećaj preplavljenosti iako ostvarujemo vrlo visoke ciljeve, odnosno velike poslovne rezultate.
Preplavljenost emocijama se događa u onom trenutku u kojem smatramo da moramo sve zadržati. Da imamo sve sada, odnosno kada nemamo posloženu strategiju koja nam daje predvidljivost i raspored obveza u kojem trenutku radimo na čemu.
Nevjerojatno koliko smo mi sposobni sebi otežati akcije samo zato što negdje duboko u sebi nosimo uvjerenje da velike rezultati traže veliku muku, veliko odricanje, veliku težinu.
Kada sam ja počela osvarivati veće financijske ciljeve, samoj sebi sam nesvjesno otežavala posao, odugovlačila sam zadatke samo zato što nisam bila svjesna da samoj sebi opravdavam cifre koje zarađujem.
Zašto je strateško planiranje prvi modul u mentorkom programu Poduzetnja?
Zašto se njime bavimo cijeli prvi mjesec programa? Kada osoba dođe bez jasne vizije, bez strategije, bez posloženog plana odmora, privatnih i poslovnih prioriteta, bez ikakvog balansa, i ja joj dam sadržaj što i kako da uči primjenjivati, ona u svom već pretrpanom rasporedu neće imati kada baviti se time.
Kada uđu u program, prvi korak je da je rasteretimo, onda da posložimo sve obveze u skladu sa velikim ciljevima koje ima i onda da napravimo zajednički plan kako, kojim redom i kada će se čime baviti.
Svaka runda programa koja počinje u listopadu (oktobru), prvo na čemu radimo je:
- kreiranje strategije do kraja godine,
- što nam je cilj,
- što kada radimo,
- na koji način,
- kako se možemo rasteretiti,
- kada odmaramo,
- kada su velike akcije,
- što nam je za njih potrebno…
Na početku mjeseca pravimo detaljnu analizu ove godine, a tek onda strategiju za sljedeću godinu.
Zašto je važno da radimo tim redosljedom?
Zato što ukoliko samo krenemo kreirati strategiju za sljedeću godinu, a bez da smo se osvrnuli na ovu tekuću, mi zapravo nećemo primijetiti nekakve obrasce koje smo radili neosvješteno, nećemo osvijestiti lekcije koje nam je ova godina donijela i to znači da ćemo naredne godine ponavljati jedne te iste greške.
Zato prvo radimo dubinsku i detaljnu analizu ove godine, a onda tek plan i strategiju za sljedeću. Ono što je preduvjet da bismo ovo uopće napravili je priznati samome sebi da nismo u pravu.
Kada se nađemo u vrtlogu velikog broja zadataka, obveza, stvari koje su hitne mi smo uvjereni da iz te pozicije nema izlaza, nema druge mogućnosti i da svi oni koji govore suprotno izmišljaju, imaju bolje okolnosti, rođeni su pod sretnom zvijezdom.
Što god je, njima je lakše nego nama. I zato kažem da ti sa ovim vještinama i alatima koje sada posjeduješ, ne možeš naći drugačiji način da izbalansiraš svoje privatne i poslovne obveze.
To što je nešto za mene nemoguće danas, ne znači da je nemoguće i za neku drugu osobu i ne znači da je nemoguće za mene sutra.
Najsvežiji primjer ovoga o čemu govorim je nedavno održana radionica Rastereti na kojoj su polaznici nakon samo dva dana rada na svojoj strategiji od one preplavljenosti došli do jasnoće i fokusa i od onoga ”nemam vremena” došli do toga da je njihova produktivnost već od sljedećeg radnog tjedna bila izrazito visoka, odnosno neusporedivo viša od one prethodne. Zašto?
Zato što su dobili jasnoću što, kada i kako rade, kojim redosljedom, zato što smo rasteretili njihov um i raspored. Time su sebi pokazali da uz nekoliko tehnika i promjenjenog načina razmišljanja u istim životnim okolnostima u kojima su do tada živjeli mogu biti puno učinkovitiji, produktivniji, naći vremena za odmor i postizati veće rezultate.
Koji je tu ključan izazov?
Izazov leži u tome što poduzetnici, zato što su preplavljeni emocijama i obvezama sami sebi objašnjavaju da će angažirati pomoć jednom kada se rasterete.
Tako se nađu u začaranom krugu.
Potražit ću pomoć i naučit ću kako se bolje organizirati jednom kada budem imala više vremena, a nemam više vremena zato što nisam dobro organizirana.
Kada ispraznim to do listu, na nju već dođe hrpa novih stvari.
Prvi modul PodizetniJA programa možemo opisati metaforom sa kojim se velik broj žena susreće: ”imam krcate ormare, a nemam što obući.”
Isto se to događa u poslovanju kada kažemo imam hrpu obveza i ne znam što bih prije. Zbog tog se događa druga krajnost, a to je vrtim se u krug, prokrastiniram, radim sporo, sa manjkom fokusa.
Ono što radimo kroz mentorski program PoduzetniJA je da izbacimo svu robu, vidimo koja nam pristaje, koja nam ne pristaje. Što ja volim i želim nositi, redefiniramo odluke da vidimo što ova današnja verzija mene bira i želi, kako se ona osjeća sa nekim davno donesenim odlukama ili komadima odjeće.
Zatim tu odjeću složimo i rasporedimo u ormar na način da nam bude pregledno, kada ga otvorimo možemo puno brže pronaći komad koji nam se taj dan sviđa i nosi.
Isto to radimo sa rasporedom naših obveza.
Vidimo koji su naši ciljevi, što je to što trebamo napraviti, kojim redosljedom. Kada krenemo sa radnim danom mi već imamo potpuno jasnoću na čemu taj dan radimo i nemamo potrebu previše gubiti vrijeme. Jednostavno odmah krenemo u implementaciju tog plana.
Primjer kojeg bih ovdje podijelila je od prije nekoliko godina.
Ja sam angažirala profesionalnu stilisticu da mi pomogne napraviti moju kapsulu garderobe. Ono što me ugodno šokiralo je koliko je novih kombinacija ona našla na temelju mojih komada odjeće koji su već bili u ormaru.
Spajajući nekoliko komada koje ja nikada ranije ne bih spojila, proizašlo je jako puno novih kombinacija. I tako sam ja dobila najpregledniji ormar, manje stvari u ormaru, više kombinacija. I ono najvažnije, jednostavnije sam brže i lakše nalazila što ću koji dan odjenuti.
Kao što je ona bila za mene stručnjak za poslagivanje mog ormara i kapsule garderobe, jednako tako ja poslužim mojim poduzetnicama za poslagivanje njihovog uma, a onda i rasporeda.
I to je jedan od razloga zahvaljujući kojem brojne klijentice nakon što prođu samo 4 mjeseca programa imaju to iskustvo da rade manje, ali pametnije, a postižu daleko više. Jednako kao što sam ja imala manje komada u svom ormaru, zato što mi je stilistica makla sve ono što ne odgovara mojoj građi, mom tenu i tako dalje, ali sam imala više kombinacija jer je ona znala na koji način što spariti sa čime.
Mentalne blokade i sabotirajuća uvjerenja
Druga skupina izazova s kojima se poduzetnici susreću su mentalne blokade i sabotirajuća uvjerenja.
Ono što je najveći izazov kod ove skupine izazova je to što u trenutku u kojem one koče naš daljni rast i razvoj, mi njih ne vidimo kao nekakve negativne misli, kao sabotaže, kao uvjerenja, već ih smatramo trenutnim istinama i okolnostima unutar kojih kreiramo svoje rezultate.
Na ovim izazovima radimo u drugom modulu programa PoduzetniJA pod nazivom Poduzetnički mindset.
Sigurna sam da svatko može nabrojati barem jednu stvar koju bi htio ili htjela uvesti u svoje poslovanje ili promijeniti, ali osjeća strah. Strah je zajednički nazivnik velikog broja tih izazova sa kojima se poduzetnici, a pogotovo poduzetnice, susreću, zato što nas je strah rizika, neuspeha, uspjeha, velikog financijskog prosperiteta, da ćemo morati u jednom trenutku birati između karijere i obitelji, strah nas je da ćemo propustiti najvažnije godine i trenutke sa djecom zato što smo radili na svom poslovanju.
Kod svakog polaznika moramo ući u njegov mindset i vidjeti na koji način je on u svojoj glavi posložio te kockice, a zbog kojih osjeća nekakvu blokadu, strah, neizvjesnost, nesigurnost.
Postoji nešto što je generalno i univerzalno u našoj regiji, a to je činjenica da smo mi o tome kakvi smo mi i kakav je svijet učili od ljudi koji su živjeli u vrlo teška vremena. U ratnom razdoblju, u velikoj neimaštini, u doba kada je egzistencija bila vrlo narušena i nesigurna i stvari koje su vrijedile za njih tada, koliko god danas više nisu takve, mi smo isti taj narativ slušali, upijali i integrirali.
Najlakši način da razumijemo kako to funkcionira je da se prisjetimo kada smo bili mlađi pa smo slušali one kasete. I sigurno sam da velik broj vas znao čemu pričam kada kažem da smo za te neke kazete znali točno redosljed i raspored, kad kreće koja pjesma, koje su riječi, na kojem mjestu koja kazeta zapinje, u kojem trenutku nastavlja. Imali smo ograničen broj kazeta, nismo imali besplatan pristup muzici kao što imamo danas i onda smo konstantno vrtili jedne te iste vrpce.
Tako funkcionira i naš mindset koji je prije puno puno godina usvojio te vrpce od naših predaka koji su živjeli u zaista nesigurnom svijetu i mi smo pokupili taj narativ i sada se u našem mindsetu i dalje vrte te iste kazete i zapinju na istim onim starim mjestima.
Cilj naše suradnje kroz program je zaustaviti te vrpce, zamijeniti kazete.
Baciti stare ili ostaviti neki dio koji nam odgovara, ali barem to onda učiniti svjesno i ubaciti u naš radio nekakve nove vrpce, odnosno nove kazete koje će producirati narativ koji nas podržava, u kojem se osjećamo sposobno, samopouzdano, sigurno.
I kada kažem sigurno, onda mislim i na sigurnost u sebe, ali i sigurnost u život, odnosno u proces. Jer je to nešto što temeljno fali velikom broju ljudi danas, pogotovo u našoj regiji.
Ono što je također karakteristično za ove naše zemlje je da ovdje nemamo “old money-ja”, odnosno nemamo primjere obitelji koje su stotinama godina bile imućne.
Vidimo dvije krajnosti, a to je apsolutno siromaštvo sa kojim su se susretale naše obitelji, a s druge strane bogaćenje određenih osoba pod upitnim okolnostima i onda medijsko prikazivanje tih ljudi.
Bili toga svjesni ili ne, mi smo u naš mindset usadili uvjerenje ili- ili.
Ili si pošten i siromašan, ili si nepošten i imućan.
Ili si dobar i siromašan, ili si zao, pohlepan, sebičan i bogat.
I koliko god mi učili i kognitivno znali da ne mora biti tako i da između te dvije jednadžbe može biti i, odnosno da ima i dobrih, a bogatih ljudi i sebičnih ili pohlepnih ljudi koji su siromašni, ali i dalje na razini našeg tijela, na razini naših emocija, na razini našeg iskustva kojeg smo posredno ili neposredno sakupljali kroz godine, je i dalje ona stara vrpca koja se vrti.
Zato moje Poduzetnje u tako kratkom periodu od četiri mjeseca naprave tolike financijske transformacije.
Zato što su to žene koje su i do tada bile veliki stručnjaci koje su generirale rezultate svojim klijentima, koje su imale kvalitetne proizvode, koje su imale stručna znanja, ali jednostavno ove blokade su ih držale na nekakvom financijskom minimumu.
Kako priča iz djetinjstva neosvješteno kreira okvire i granice
Sve ovo o čemu smo do sada pričali se odnosilo na naše društvo u cijelini, ali kada govorimo o mindsetu i o tome na koji način neki naš osobni narativ utječe na naše poslovne rezultate, onda kod svake osobe vidimo neku njenu priču, vrlo često je to priča iz djetinjstva koja potpuno neosvješteno kreira okvire i granice do kojih osoba danas dođe.
Ovo je puno individualnije i što zapravo tek u radu jedan na jedan kroz program osvijestimo kod klijenta i onda radimo na promjeni. Jedan od takvih primjera je kada mi dođe klijentica koja zna da njen rad vrijedi više, ali ne može naplatiti više.
Ima neku blokadu zbog koje ne može podići cijenu. Ili pak osjeća da svaki put kada ide u aktivnije i redovitije reklamiranje svog proizvoda ili usluga, kreiranje besplatnog sadržaja, češćeg pojavljivanja, opet osjeća blokadu, stopira samu sebe, sabotira bez da zna zašto to radi.
To je mjesto gdje znaš da bi trebala raditi nešto češće i drugačije, ali kao da te neka unutarnja sila u tome zaustavlja.
Ova posljedica može imati različite uzroke i tu zaista nema prepisivanja jednih od drugih, ali jedan od vrlo čestih uzroka do kojih dođemo kroz rad je temeljno duboko uvjerenje o sebi da smo previše.
Uvjerenje da smo previše je nastalo u interakciji još od najranije dobi sa nama važnim osobama, većinom su to roditelji, gdje smo njima bile previše, odnosno oni nisu imali znanje i kapacitete na koji način da se nose sa nekom našom osobinom i tada smo mi njihov narativ integrirale u svoj identitet i danas sebe doživljavamo kao da smo previše.
A ako ja vjerujem da sam previše, ne mogu se češće pojavljivati na mrežama ili na reklamama ili češće slati njuzletere.
Do nekih banalnosti dolazimo zato što imam taj narativ da sam previše i ne želim biti dosadna i ne želim gnjaviti i ne želim uvaljivati i ne želim si dokazati ili uopće doći u sferu da mi netko može reći da sam previše, pa ću radije ostaviti nisku cijenu, pa ću radije raditi nešto što me ne ispunjava, pa ću radije raditi teže i sporije nego na način na koji znam da bih trebala.
Zato što mi je ta temeljna ideja da sam previše vrlo bolna.
I dok god ne otkrijem nju i ne proradim nju, ja ću u odrasloj dobi neosvješteno koju god akciju da radim, raditi da bih dokazala da sam dovoljna, a ne previše.
Postavljanje malih ciljeva
Drugi primjer sa kojima se dosta često u radu susrećem je postavljanje malih ciljeva.
To je samo posljedica problema, već ja to pitanje koristim da me odvede do onog pravog pitanja kojeg osoba nije svjesna jer da je svjesna vjerojatno bi ga već sama i razriješila. Tu ponovno dolazimo do temeljnog narativa o sebi.
Osoba je u djetinjstvu jako puno slušala ma šta ti znaš, ti si mala. I to je iskustvo formiralo identitet osobe gdje ona sebe potpuno neosviješteno i dalje doživljava kao malu.
Pa ako sam ja mala, onda ne mogu voditi veliko poslovanje. Ako sam ja mala, onda moja firma ne može zarađivati neke velike cifre. Ako sam ja mala, onda ne mogu imati zaposlenike jer zaposlenike imaju neki odrasli veliki ljudi, a ja sam mala i još nisam…
Nisam dovoljno zrela i velika za to, pa moram čekati.
Ono što iz svog iskustva mogu reći, ono što sam ja mislila da me sabotiralo, me zapravo nije toliko formiralo, dok s druge strane neke stvari koje su snažno utjecale na moje doživljavanje sebe i svijeta, su me snažno formirali, a da su mi bili potpuno neosvješteni.
Zato u ovom modulu radimo na slijepim pjegama poduzetnika.
Ono što te najviše koči, što te najviše sabotira i što najviše utječe na tvoje rezultate, je u tebe toliko integrirano, da jednostavno toga nisi svjesna. Zato se baviš nekim drugim temama koje jesi osvijestila, ali se ona temeljna velika transformacija ne događa, jer se ne bavimo temeljnim korijenom problema.
Sljedeći primjer je kada mi dođe klijentica koja kaže da ne zna ili ne može uživati u svojim rezultatima.
To su osobe koje već sada postižu puno rezultata, imaju dovoljan broj klijenata, imaju adekvatne cijene, zarađuju dovoljno, čak i imaju vremena, ali jednostavno negdje osjećaju zabranu, odnosno nemaju dubinsku dozvolu da u tim rezultatima uživaju.
Kroz individualni rad dođemo do toga da je to zabrana na uživanje iza koje slijedi narativ koji kaže da to nije za nas, tako žive neki drugi ljudi.
Ta je osoba vjerojatno odrastala u okolnostima u kojima su joj neke stvari bile nedostupne, a roditelji su joj to objasnili na način: mi smo jednostavno taj i taj sloj, to je za nas, ono nije. Iako osoba ima potrebne resurse i okolnosti da uživa u tim stvarima, ona jednostavno sebe i dalje definira kroz onaj stari narativ, a to je: ovo nije za mene, to je za neke druge ljude.
Jedan od primjera je klijentica koja je vrlo, vrlo dobro zarađivala, ali si nikada nije priuštila masažu, ne zato što ju nije željela, ne zato što ju nije bila potrebna, nego jednostavno zato što njoj uopće nije bilo u svijesti da je to nešto što si ona može i smije dozvoliti i priuštiti.
Koliko god se to činilo banalnim da pomisliš: “aha, ja nisam ta osoba, ja si dozvolim masažu” uvjeravam te da u ovom trenutku ne živiš nešto ili si ne omogućuješ za budućnost, samo zato što ti to nikada nije bilo dostupno u prošlosti.
Zato je PoduzetniJA grupni program. Jer tek u grupi različitih poduzetnica sa različitim primjerima, blokadama i pričama, mi iz tog susreta primjećujemo i osještavamo nešto što je i kod nas prisutno, a da toga nikada nismo bili svjesni.
Identitet poduzetnice
Za ovu temu se najmanje ljudi javi za rad svjesni da im je to potrebno.
Identitet bih opisala kroz primjer sobne biljke i palme. Neka sobna mala biljka koju imamo može rasti i razvijati se i napredovati u maloj sobnoj tegli. Velika raskošna palma ne može funkcionirati u malom zatvorenom prostoru, a pogotovo ne u malenoj tegli.
Kod ljudi se često događa da je njihov identitet, slika o sebi i način na koji doživljavaju sebe, ta malena sobna tegla, a njihove ambicije i poslovni ciljevi su velika, visoka, raskošna palma.
Cilj trećeg modula je da izgradimo tu sliku, odnosno proširimo okvire, proširimo teglu unutar koje će rasti, kako ih ta tegla ne bi uokvirivala i sputavala njihov razvoj i ostvarenje ambicija.
Navike i standardi koje živimo
Neke od vrlo važnih tema koje prolazimo su navike koje živimo ili ne živimo, standardi.
Standardi proizlaze iz mog identiteta.
Iz načina na koji ja doživljavam sebe će proizaći to na što potrebno pristajem ili ne pristajem, što smatram da mi je dostupno ili nedostupno, što želim i kako biram.
Netko ko bi mene danas upoznao bi rekao da ja imam visoke standarde i kada su u pitanju odnosi, primjerice partnerski odnos, i kada su u pitanju osobne granice, i kada je u pitanju moj lifestyle, i kada je u pitanju nekakva poslovna vizija, ali to nije uvijek bilo tako.
Bilo je u potpunosti suprotno.
Krenut ću od partnerskog odnosa.
Ono na što sam ja pristajala je bilo neusporedivo manje od onoga što tražim i znam da zaslužujem danas. Pristajala sam na odnose, na životne okolnosti, na različite situacije u životu samo zato što nisam imala sliku o sebi i uvjerenja o sebi da uopće mogu imati i da zaslužujem išta bolje.
U procesu promjene i dolaska do ovoga gdje sam danas, sam morala podizati svoje kriterije i standarde. Da bih se mogla sa njima uskladiti, ja sam morala izgraditi novi identitet o sebi kao osobi koja pristaje na jedno, a ne pristaje na nešto drugo.
Mnogo poduzetnica ne kreira veće rezultate i ne ostvaruje više nego dođe do nekog nivoa na kojem je dobro, na kojem više nije loše i onda zapne.
Zapnu jer ne mogu ili ne žele ili ne znaju odreći se ovog što imaju danas za neko veće sutra.
Da bih ja došla do sljedećeg nivoa, moram biti spremna ostaviti nivo na kojem jesam. Ako želim sa drugog kata se popeti na peti kat, ja moram biti spremna otići sa tog drugog kata. A tu se javlja potpuno novi sloj strahova i blokade zbog kojih to ljudi ne mogu napraviti, prvenstveno zato što znaju koliko su se namučili uopće da se sa nultog kata popnu na taj drugi i naravno da im je sada vrlo teško maknuti se s njega da bi otišli na neki sljedeći nivo.
Razlika između onoga što znamo i onoga što ne znamo
Četvrti modul u mentorskom programu PoduzetniJA odgovara na cijeli spektar poduzetničkih izazova u kojem osjećamo razliku između onoga što znamo i onoga što ne znamo. TO naši rezultati pokazuju.
To je “znam, ali” faza. Kada mi sve kognitivno razumijemo i poznato nam je, ali kada malo pogledamo naše poslovno stanje ili općenito balans u životu, zadovoljstvo osobnim, privatnim životom, ne vidimo značajne razlike kao što bismo ih željeli vidjeti.
Ako je naš problem to što u drugoj polovici dana osjećamo nekakav pad energije, osjećamo umor i manje smo produktivni. I tako budući da smo osvijestili što je to što je nama problem, krećemo u traženje rješenja i dolazimo do informacije, da je u drugoj polovici dana dobro unijeti u svoj organizam jednu naranču koja će onda podignuti našu razinu inzulina u organizmu i dati nam taj osjećaj energije koji nam je potreban.
(Napomenut ću da nisam nutricionist i ovo nije savjet vezano za podizanje energije.)
To što sam ja pročitala da je naranča u posljepodnevnim satima dobra za podizanje energije ne znači da ću ja to i primjenjivati. Mogu reći: ”joj pa evo trenutno nemam naranče doma” ili ”joj baš sam na dijeti pa ne smijem unositi previše voća radi glukoze” ili ”joj to je slatko, a ja izbjegavam slatko da ne znam, jer pazim na svoj ten, pazim na izgled, što god.”
Time ću staviti prepreke između primjene onoga što sam naučila, odnosno pročitala.
Ako naranču ipak unosim u svoj organizam svakodnevno, ali i dalje osjećam umor u drugom dijelu dana, i dalje ne osjećam benefite toga što radim.
Stavljanje prepreke između primjene i onoga što sam naučila
Ono što se događa je da dolazimo do zaključka meni nema pomoći.
Ovo ništa ne radi, nema rješenja i kao rezultat toga smanjujemo svoje kriterije i ciljeve, prestajemo tražiti pomoć zato što dolazimo do zaključka “evo, već sam potražio ili potražila pomoć i nije mi pomoglo.”
Ono najgore, potvrđujemo si uvjerenje da mi nismo sposobni ili dovoljno dobri da bismo ostvarili neke veće ciljeve.
Puno puta mi se dogodilo da mi klijentica dođe i kaže: ”Saro, moj problem je to i to, ja sam napravila već i ovo i ovo i ništa nije rezultiralo očekivanim odnosno željenim ishodom.”
Što god da ste do sada u svoje poslovanje probali primijeniti i integrirati, raditi drugačije, a nije urodilo plodom, ne odbacujte to jer definitivno ne radi. Prvo provjerite da li ste način na koji ste to primijenili zaista usvojili i da li ste okolnosti prilagodili svom poslovanju, svom životnom okruženju, svom načinu rada ili svom organizmu.
Jedna od ključnih tema koje radimo u ovom modulu je upravo raditi.
Rad na temi odnosa sa novcem i kreiranju vlastitih cijena. Dat ću vam samo dva primjera koji će pokazati na koji način potpuno pogrešno u svom mindsetu objašnjavamo sebi što je to puno ili malo, što je skupo ili jeftino i što je to vrijedno ili nevrijedno određene cijene.
Svrha ovog modula je primijeniti novostečeno znanje u našem poslovanju, redefinirati svoju ponudu i svoje usluge, redefinirati cijene i to ne na silu i ne zato što je tako mentor rekao i tako se mora, nego iz jedne usklađenosti sa samim sobom, a oslobođeni od straha da:
- zato manje pomažemo,
- smo zato manje dobri ljudi,
- se zato moramo odreći nekakvog privatnog napredovanja.
Isti ovaj primjer možemo primijeniti i na cijeni programa PoduzetniJA.
Ako usporedimo cijenu ovog programa sa nekakvim uobičajenim tečajem ili edukacijom koju smo možda do sada plaćali, onda nam se može činiti da je cijena prevelika.
Ako znamo da primjenjujući stvari koje naučimo u tom programu dolazimo do financijske, mentalne, prostorne i vremenske slobode (a sloboda nam nema cijenu) onda odjednom ta cijena postaje malena u odnosu na vrijednost koju dobivamo.
Zahvaljujući tome, ja mogu samopouzdano prezentirati tu ponudu i tu cijenu, znajući s jedne strane kome se obraćam, i koji problem rješavam, a s druge strane, imajući izgrađen mindset koji me na tom putu podržava, a ne blokira i ne stopira u samoj prodaji.
Ovo ti navodim kao primjer da veliki rezultati kada imamo posložen um i posloženo poslovanje koje ima dugoročnu viziju i strategiju ne mora značiti da uvijek moramo raditi puno naporno i teško, već da moramo raditi mudro, balansirano i strateški planirano.
Ukoliko želiš da ti pomognem u poslagivanju tvog uma, a onda i poslovanja kako bi i ti mogla raditi, postizati velike rezultate iz lakoće i balansa, pozivam te da se požuriš na stranicu www.saraperanice.com i što prije ispuniš prijavnicu i time sebi osiguraš mjesto u mentorskom programu PoduzetniJA.
