Jeste li svjesni toga kako nesvjesno sabotirate vlastiti uspjeh?
Na pisanje ovog teksta me inspirirala klijentica koja se po 2. put prijavila na program PoduzetniJA, a zatim mi poslala popis od 13 prepreka zbog kojih se ponovno predomišlja.
I unatoč tome je upisala program.
Promišljanje o uvođenju promjena i poduzimanju daljnjih koraka javlja se u 2 slučaja:
- dosegla si limit prihoda (i želiš više)
- dosegla si limit osjećaja napredovanja (i želiš više)
U jednom trenutku poduzetničke “vožnje” dosegnemo limit.
Koliko god nastavili stiskati gas, ubrzanje se ne događa.
U toj fazi, jedan dio poduzetnika zaključi “to je to, više od toga ne ide”, a drugi dio nastavi uzaludno pritiskati gas.
Ni jedni ni drugi ne postižu maksimalne rezultate.
Umjesto toga, postoji treća opcija, a to je “ubaciti u višu brzinu” i nastaviti uživati u vožnji željenom brzinom.
“Viša brzina” ne znači više, nego manje mučenja za naš automobil (iako se krećemo brže).
Jednako tako, razvoj poslovanja ne znači raditi VIŠE nego MANJE (iako postižemo više).
Brzine u automobilu su ono što su nivoi poslovanja u poduzetništvu.
Ukoliko stišćemo gas, a nismo auto ubacili u adekvatnu brzinu, stajat ćemo na mjestu.
Isto se to događa velikom broju poduzetnika, stoje na mjestu, s prividom kretanja.
Ima jedan citat D. F. Wallacea koji kaže: pčele se moraju kretati jako brzo da bi ostale na mjestu.
Ovo su neki od najčešćih razloga zbog kojih stojiš na mjestu:
- bojiš se da daljnji razvoj poslovanja znači još više truda i rada, a već si prezasićena
- pitaš se imaš li energetskog i vremenskog kapaciteta za nove akcije budući da jedva stižeš odraditi i ove koje trenutno imaš
- trenutni prihodi su relativno dobri pa se pitaš želiš li uopće nešto više
- konstanto zapinješ na pitanjima što bi trebala poduzeti, što je “ispravno” napraviti u ovom trenutku
Evo što bi ti odgovorila PoduzetniJA verzija tebe:
- Idući korak u razvoju tvog poslovanja podrazumijeva akcije koje ti donose: jasnoću, mentalnu i vremensku rasterećenost i rjeđe, ali inspirirane i fokusirane akcije
- Skaliranje nije još jedna obveza više u tvom rasporedu, već reorganizacija trenutnih obveza na način koji ti donosi veći ROI (return of investment)
- Poanta napredovanja ne broji se novcem već iskustvima koja dobivamo u zamjenu za taj novac
- Ne postoje ispravne i neispravne odluke. Postoji odluka i lekcija koju izvučem iz posljedice donošenja te odluke.
Nije pitanje koliko radiš nego KOJE i KAKVE akcije poduzimaš?
Nije pitanje što poduzimaš nego iz kojih UVJERENJA polaziš?
Nije pitanje koliko želiš zarađivati nego KAKO želiš živjeti?
Nije pitanje što ako ćeš nešto postići nego KOLIKO SNAŽNO i ZAŠTO to želiš?
Nije pitanje što ako pogriješim nego što ako ne izvučem LEKCIJU?
Poanta poduzetništva nije da poslujemo dobro, već da živimo najbolje.
5 mitova u poduzetništvu
Zašto ostajemo na mjestu na kojem jesmo te kakve misli su naše pogonsko gorivo kroz život?
- Mora biti loše da bismo se pomaknuli
Jedan od brojnih mitova u poduzetništvu (i životu općenito) je da stvari ne treba mijenjati dok funkcioniraju.
Osobno ne osjećam poriv da se krećem prema naprijed zato što mi je loše ovdje gdje sam danas.
Dapače.
Biram promjenu kako bi mi sutra bilo dobro tamo kao što mi je danas ovdje.
Na svom putu biram biti vođena sljedećim mislima:
- Čovjek je dio prirode, a priroda se stalno kreće.
- Krećem se prema naprijed uživajući u procesu da ne bih morala bježati od neugode.
- Moje zadovoljstvo sutra na ovom mjestu na kojem sam danas neće biti jednako ovome kojeg osjećam danas.
Ako ostaješ na mjestu, tempu i okruženju na kojem si danas, vođena mišlju “pa dobro mi je”, to otkriva tvoje skriveno uvjerenje “mora mi biti loše da bih se pokrenula”.
Želiš li biti osoba koja je vođena neugodom?
Želiš li biti osoba čija je pokretačka snaga nezadovoljstvo?
Ili pak želiš DOK JE DOBRO naučiti kako uživati u procesu stalnog umjerenog i usmjerenog kretanja ka još boljem?
Uskladiti se sa svojom prirodom znači konstantno se kretati.
U tome leži moć podržavajućeg okruženja.
Lakše je trčati kada si okružen trkačima, nego kada ustaješ u okruženju u kojem svi sjede.
Ako ti se javlja misao “pa dobro ali kad ću onda napokon odmoriti” to samo znači da još nisi pronašla način da uživaš u procesu na način da nemaš potrebe od njega predahnuti.
2. Misao “Ne idem korak dalje jer još nisam iskoristila maksimalni potencijal mjesta na kojem jesam”
Nekoliko puta sam čula predomišljanje “ne znam da li da krenem u tvoj program sad ili da prvo sama iskoristim sve svoje kapacitete, pa kad i ako zapnem se onda pridružim”.
Mindset kakav se nalazi u pozadini ove misli funkcionira po principima:
- sve što mogu sama moram sama
- zašto bih plaćala nešto što mogu i sama postići (makar dužim putem)
- moram zaslužiti da bih si priuštila nešto što želim
- uspjeh traži određeno vrijeme i nije dozvoljeno preskakati stepenice.
Za razliku od toga, evo kakve misli proizlaze iz izgrađenog poduzetničkog mindseta:
- sve što ne moram sama, neću sama
- novcem plaćam vrijeme (sve što mi može skratiti put i uštedjeti vrijeme je jeftino i vrijedno investiranja)
- dovoljno je da nešto želim da bih si priuštila (ne moram imati opravdanje i dokaz da zaslužujem)
- uspjeh je stvar mindseta, kada donosim odluke s viših stepenica, brže se penjem na njih.
Misao “ne znam trebam li sada uložiti u program ako još nisam iskoristila sve svoje kapacitete” pripada u “poslušna djevojčica/štreberica/zaposlenica” mindset.
Takav mindset slijedi upute, poštuje nametnuta pravila i postiže onoliko koliko drugi misle da zaslužuje.
Poduzetnički mindset će reći: zašto bih išla pješke, ako postoji lift?
3. Vodiš se kriterijem znanja, a ne rezultata
Moje prvo pitanje kada mi klijentica kaže “ma ZNAM da ja to mogu” ili “sve te informacije već znam, čula sam ih već ranije” glasi: Kako znaš?
- Na čemu temeljiš to uvjerenje?
- Ako znaš, zašto već danas nemaš te rezultate?
Ova će direktnost “bocnuti” svakoga tko se skriva iza “znam ali”.
Moja nježnost u pristupu klijentima ne znači popustljivost.
Jedini kriterij kojim mjerim znanje i mogućnosti jesu rezultati.
Ako moji rezultati ne govore da ja mogu i znam X, onda to u ovom trenutku ne mogu i ne znam.
Možda imam INFORMACIJE i kognitivno znanje koji su mi potrebni da postignem taj X.
Ali dok god ga ne postižem, znači da postoji nešto što me priječi.
Je li to mentalna blokada koje nisam svjesna, skriveni strah ili dobit koju uživam na mjestu na kojem sam sada – to je nešto što tek treba otkriti.
Ponekad ne mora biti neka dublja blokada u pitanju, već čisto pitanje (ne)obvezivanja.
Dok svoj cilj dijeliš samo sa sobom, svakodnevica polako razvodni taj cilj – i ti s vremenom sve manje radiš na njemu.
Kad se obvežeš – novčano, dijeleći cilj s ostalima i postavljajući jasnu namjeru – tada vrijeme počinje raditi za tebe.
4. Kažnjavaš samu sebe jer “nisi sve primjenila”
Nekoliko puta mi se dogodilo da mi klijentica kaže “ne znam bi li trebala ulagati dalje ili ne, jer nisam primjenila sve ni u prethodnim programima u kojima sam sudjelovala”.
U ovoj rečenici stoje dvije zabrane:
- Ne smijem ulagati dalje u sebe ako nisam prvo SVE uloženo vratila
- Moram primijeniti SVE iz svakog programa kojeg pohađam.
Ni jedna od navedenih misli ne spada u “growth mindset”.
Što se tiče prve zabrane, pitanje je vrlo jednostavno:
Gdje ćeš lakše primjenjivati i koristiti informacije te vratiti uloženo – u podržavajućem okruženju (primjerice zajednici polaznika istog programa) ili sama, bez ambicioznog okruženja?
Myron Golden, jedan od najuspješnijih i najimućnijih trenera prodaje je to vrlo jednostavno objasnio:
Ulagao sam puno i ulagao sam brzo u svoju glavu.
Nekada me brzopletost koštala i bacio bih novac bezveze.
Ipak, i dalje imam neusporedivo više od svih onih koji su čekali, vagali i sporo odlučivali.
Što se tiče druge zabrane odnosno “samokažnjavanja”, u njemu se skriva “štreberica mindset”.
“Nisam naučila za 5 pa se ne smijem za vikend družiti s prijateljima”.
Poduzetništvo nije škola u kojoj moraš naučiti sve da bi prošla ispit s odličnim.
Poduzetništvo traži od tebe FOKUS.
Ne traži da znaš SVE, već da znaš prepoznati što za tebe i tvoje poslovanje u ovom trenutku predstavlja PRIORITET, i daš 100% posvećenosti isključivo tome.
Tako se dolazi na sljedeći nivo poslovanja.
5. Separacija
Jedini način da je izbjegnemo je da smo je proradili PRIJE no što smo zakoračili u poduzetništvo.
Poduzetništvo je “neumoljiv feedback-aš”.
Nema provlačenja, skrivanja ili odgađanja.
Ima vrlo jasne kriterije i standarde i nedvosmisleno ti kroz rezultate pokazuje jesi li ih ili nisi savladala ili još nisi.
Danas ćemo obraditi jedan od tih kriterija a to je: separacija.
Sigurna sam da si do sada već čula za pojam separacije.
Taj pojam uglavnom vežemo uz odnos roditelja i djeteta.
Separacija od majčinog mlijeka.
Separacija od roditelja u adolescentskoj dobi.
Separacija od obiteljskog doma kada mlada osoba odluči započeti vlastiti život unutar svoja četiri zida.
…
Separacija je jedan od najvažnijih razvojnih procesa u ljudskom životu.
Koliko god težak i bolan bio, neophodan je za rast i razvoj.
Što se događa ukoliko odgađamo prirodan tok separacije?
Ne razvijamo se u skladu s mogućnostima i potencijalima.
Ne prelazimo u iduću razvojnu fazu, već ostajemo na prethodnoj, koja više nije u skladu s našim godinama.
Upravo je to ono što se događa velikom broju stručnjaka.
Njihove godine (iskustva, rada, vještina) daleko premašuju njihovu razvojnu fazu (nivo poslovanja i rezultate).
Iako su stručni, po mnogočemu odaju dojam laika.
Iako imaju znanja, nedostaje im samopouzdanja.
Iako su iza njih godine iskustva, čini se kao da su na početku.
Brojni su razlozi zbog kojih nečije poslovanje doživljava toliki nesklad, a jedan od njih je: nedovršen proces psihološke separacije od primarne obitelji.
To što godinama živiš daleko od njih, zarađuješ za sebe i što si osnovala vlastitu obitelj nisu pokazatelji psihološke separacije od tvojih roditelja.
Fizičko odvajanje ne podrazumijeva psihološku separaciju.
Evo nekoliko pokazatelja nedovršene psihološke separacije:
- Zadržavaš stalni posao paralelno uz poduzetništvo jer je tvojim roditeljima nezamislivo da daš otkaz na “sigurnom” poslu
- Osjećaš krivnju što zarađuješ više od njih
- Ne podižeš svoj životni standard iako imaš mogućnost, jer se bojiš da ćeš time iznevjeriti primarnu obitelj
“Nisam odana ako ne nastavim obiteljsku tradiciju muke, preživljavanja i odricanja.”
Tvoja te budućnost ne definira AKO iskoristiš sadašnjost za kreiranje drugačije budućnosti.
Pročitaj ovo koliko god puta bilo potrebno.
Dok čitaš, razmisli o sljedećem:
- Koliko puta prošlost koristim za opravdanje što u sadašnjosti ne živim rezultate koje želim?
- Koliko puta sadašnjost trošim na priče iz prošlosti iz kojih ne uzimam lekcije?
Cilj separacije nije da se odvojimo od drugih, već da se približimo verziji sebe kakva želimo biti.
Separacija ne znači prestanak ljubavi prema drugome, već početak ljubavi prema autentičnoj, samopouzdanoj i uspješnoj sebi.
Kad god pomisliš da je to preteško ili “nemoguće” sjeti se da si to već nekoliko puta do sada tijekom života napravila.
Možeš se nastaviti obmanjivati da ne napreduješ jer je tržište ovakvo ili onakvo, konkurencija ovakva i onakva, platežna moć ovakva ili onakva.
Jednako tako možeš zaroniti dublje nego ikada do sada u sebe i nastaviti s psihološkim procesima koji su neophodni za prelazak na idući poduzetnički nivo.
Koja od navedenih misli tebe drži na mjestu?
Najčešće prepreke na putu rasta
Nakon više stotina pročitanih prijavnica za program PoduzetniJA u posljednjih godinu i pol dana, naučila sam da su ovo najčešće prepreke koje potencijalnim polaznicima stoje na putu rasta:
- Poduzetništvo je stresno i bojim se da će skaliranje samo pojačati taj stres
Upravo tako: ukoliko je tvoje poslovanje trenutno u kaosu, skaliranje tog kaosa (ako bi uopće i bilo moguće) dovelo bi do još većeg kaosa.
Baš zato kroz program PoduzetniJA učimo kako uvesti red i jasnoću u poslovanje:
- predvidljivost kroz strateško planiranje
- rasterećenost kroz jasan fokus, plan akcija i slobodno vrijeme za odmor
- mirnoću kroz upravljanje svojim mislima i otklanjanje sabotirajućih uvjerenja
- lakoću kroz delegiranje, optimiziranje i sistematiziranje
To što većina poduzetnika živi u nagomilanom stresu i rasulu zbog “previše obaveza i premalo vremena” ne znači da je poduzetništvo kaotično, već da ne rade na svom mindsetu i poduzetničkim vještinama.
Nije pitanje koliko rade.
Nije pitanje ni što rade.
Pravo je pitanje što NE rade, odnosno na čemu ne rade.
- Ionako mi nedostaje vremena, ne znam gdje bih pronašla vrijeme za edukaciju
Ovdje dolazimo do raskrižja na kojem postoje 2 pravca:
- nastaviti nemati vremena
- naučiti kako imati vremena
Ti nemaš manjak vremena zato što radiš previše.
Ti imaš manjak vremena zato što radiš previše pogrešnih stvari na pogrešan način.
Kako je moguće da polaznice PoduzetniJE nakon primjene programa rade MANJE a zarađuju VIŠE?
Zato što rade PRAVE stvari na PRAVI način u PRAVO vrijeme.
Nastaviš li raditi kako si do sada radila, koliko je realno očekivati da ćeš u jednom trenutku u budućnosti imati VIŠE vremena?
“Samo da još posložim ovo i dovršim ono” nikada ne prestaje.
Uvijek postoji još nešto.
Uvijek iskoči nešto novo.
Upravo zato te kroz program učim jednostavnoj metodologiji planiranja i sistematiziranja poslovanja koja će te rasteretiti, osloboditi ti vrijeme i povećati produktivnost.
Zvuči predobro da bi bilo istinito?
I to je “samo” uvjerenje.
Može biti dobro – ako si dozvoliš riskirati i pokušati.
Bez planiranja postižemo koliko možemo. S planiranjem postižemo koliko želimo.
- Sada su mi prioritet djeca i obitelj
Ovako otprilike izgleda presjek uloga majke, poduzetnice, supruge:
- Imam previše posla i ne stignem se posvetiti obitelji onoliko koliko bi ja to željela.
- Moram stisnuti još malo da ovaj posao u potpunosti profunkcionira kako bih se napokon mogla posvetiti djeci, obitelji, sebi.
- Premorena sam i radim na pola snage (pa i postižem pola rezultata)
- Osjećam krivnju što puno radim i što nisam više s djecom
- Radim više da bih oslobodila vrijeme za djecu
- Opet je prošao dan a ja nisam stigla sve što želim
Vrlo mučan kružni proces osjećaja krivnje, prelaženja vlastitih granica, nezadovoljstva i manjkavih rezultata.
Rješenje nije raditi više, nego drugačije.
Upravo zato što su ti prioritet djeca i obitelj, važno je da savladaš poduzetničke vještine i time si olakšaš poslovanje.
- Želim prvo integrirati i isplatiti sve dosad uloženo, pa onda nastaviti
Gdje ćeš lakše i brže integrirati naučeno -i time isplatiti uloženo:
- u podržavajućem ili nepodržavajućem okruženju?
- u zajednici koja podiže ljestvicu dostižnog ili u zajednici prosjeka?
- u grupi gdje se njeguju motivacija, inspiraci
Postoje sabotaže koje su očigledne i kojih smo svjesni i postoje one druge koje zvuče kao valjan argument.
Ova misao spada u drugu kategoriju, a proizlazi iz scarcity mindseta:
“ako sam dala ovoliko mora mi se vratiti onoliko da bih nastavila ulagati”.
“Vaga” način razmišljanja nikada nije izvagao velike uspjehe.
Dok ti važeš, netko drugi se kreće.
Imam najviše jer dajem najviše.
Nemam puno zato što malo dajem.
Isti savjet imam za tebe.
- Što se tiče posla, meni ide dobro
Ova prepreka mi je jedna od omiljenih, jer mi govori da se definitivno radi o mojoj idealnoj klijentici.
Ona je stručna, ima zadovoljne klijente, funkcionira u poslu.
Ali, ona je puno više od svoje poduzetničke uloge.
Nije joj dovoljno da ostvari cilj, želi uživati na putu.
Nije joj dovoljno da zarađuje, želi s tim novcem podizati kvalitetu života.
Nije joj dovoljno da je uspješna u poslu, želi biti uspješna u svim njoj važnim sferama života.
Ali ne zna kako postići taj balans.
Upravo zato kroz program radimo na tvojim odnosima, navikama, slici o sebi.
Postići ćeš puno više onda kada postaneš puno više od “stručnjaka” ili “poduzetnice”.
Ovdje se ne radimo o tome da dođeš na nove nivoe poslovanja.
Ono gdje mi idemo jesu novi nivoi kvalitete života.
Jedan Komentar