Transkript podcasta
Pozdrav i dobrodošli.
U današnjoj epizodi ćemo proći kroz neke od najpoznatijih narodnih izreka i mudrosti i vidjet ćemo koje od njih možemo, a koje ne možemo primijeniti u poduzetničkom životu.
Prva izreka je ”Što govoriš, to postojiš.”
Iako možda ljudi koji su nas učili ovome i koji su to prepričavali nisu toliko poznavali psihologiju, ova izreka ima jako puno smisla i teorijskog utemeljenja. Naime, riječi koje izgovaramo formuliraju naše misli, a naše misli su jako važne u kreiranju akcija koje ćemo poduzimati, a naše akcije su jako važan segment onoga tko mi postajemo. Ako konstantno ponavljamo da smo nesigurni, da nismo spremni, da ne volimo rizik, da se ne možemo osloniti na sebe, onda ćemo u skladu sa time i donositi odluke. A ovisno o tome kakve su naše odluke, će biti onda i posljedice i rezultati tih posljedica. Dakle, ukoliko počneš govoriti da si samopouzdana, da si poduzetna, uspješna ili ambiciozna, tada će to postati tvoj filter donošenja odluka. To ne znači da trebamo lagati sebe i govoriti da, da, ja imam jako puno samopouzdanja, potpuno vjerujem u sebe, uopće se ne bojim ako to nije istina, ali isto tako ne trebamo niti ponavljati opetovano onestivno, stvari za koje ne želimo danas više definiraju i da u budućnosti bude istina.
Druga narodna izreka kaže: ”Bolje ikad nego nikad.” I još jedna vrlo slična njoj koja kaže: ”Za dobre odluke nikad nije kasno.”
E sad, što se tiče implementacije ovoga u poduzetnički svijet, ja bih se samo dijelomično složila. Složila bih se u onom smislu da nikada nije kasno početi, dakle da ne postoje neke godine života u kojima je, pre kasno da krenemo sa poduzimanjem nekih novih akcija, promjene karijere, promjene poslovanja itd. Ali s druge strane je važno da se ne uljuljkamo u to, ma bolje ikad nego nikad. Iz razloga što nas svako nećkanje i svako odgađanje akcije i te kako puno košta. Nešto što ja vjerujem da je mene dovelo tako brzo u poslovanju na nivo biznisa na kojem sam danas je definitivno brzo donošenje odluka. To ne znači nepromišljeno donošenje odluka, već jednostavno donošenje odluka bez da tražim od sebe da osjećam spremnost da to nešto napravim ili da dobijem garanciju da je to ispravno kako bih poduzela određene korake. Svaki onaj put kada bih zakoračila i napravila nešto što me istovremeno i privlačilo i plašilo, svaki put mi je bilo drago što sam to napravila, odnosno svaki taj put je moje poslovanje otišlo za barem jednu stepenicu gore. To ne znači da sam svaki put dobila ono što sam očekivala. Nekad sam se razočarala u smislu da nisam dobila rezultat kojeg sam smatrala da plaćam, ali sam svaki taj put preuzimajući osobnu odgovornost izvukla još vrijedniju lekciju od one koju sam očekivala kada sam plaćala. Jedna od glavnih prepreka napredovanju u poslovanju je fokusiranje na pitanje što ću izgubiti umjesto što ću dobiti, odnosno što mogu izvući.
Iduća izreka kaže: ”Dok jednom smrkne, drugom svane.”
Ovo je prilično opasna misao koja se kod mojih klijentica u programu Poduzetnija nerijetko pokazuje na način da one razvijaju krivnju onda kada skaliraju u poslovanju i u životu, dakle kada podižu svoj standard života iz razloga što negdje osjećaju da nije pošteno ili lojalno prema obitelji i obiteljskoj tradiciji da one sada promijene način života, stil života i da počnu živjeti nekim standardom kojim njihova obitelj nikada nije. Naravno, to nije u 100% slučajeva, ali u našoj regiji je prilično često. Dok slušaš ovaj dio, moglo bi ti se činiti da kod tebe to apsolutno nije problem i da ti uopće nemaš takve strahove ili misli, ali ono što mi je važno da znaš je da ovako neki dublji strahovi kao što su pripadanje obitelji, transgeneracijska pitanja, pravila i dogovori neprešutni koji se iz godine u godinu, odnosno iz generacije u generaciju, prenose, to su stvari kojih vrlo često nismo svjesni i stvari koje zapravo otkrijemo tek kada prilično duboko zaronimo u svoja uvjerenja. Ponekad je tako neki strah zamotan u jako puno slojeva ne želim to, ne trebam to, dakle odcijepljenosti od svojih želja, od nekakvih većih ambicija, jednostavno nastojanje da se ona svoja autentična želja i potreba potpuno ograde kako ne bismo negdje iznevjerili tu obiteljsku tradiciju, nasljeđe i kako ne bismo u konačnici izgubili onaj temeljni ljudski osjećaj pripadnosti koji nam je svima važan za preživljavanje. Kao što su nam za preživljavanje potrebni hrana, voda, zrak i tome slično potrebno nam je i da osjećamo pripadnost i povezanost sa nama važnim ljudima.
Iduća narodna izreka kaže: ”A tako je kako je.” Ali onda ima i još jedna koja kaže: ”Kako si napraviš tako će ti biti.”
Dok je ova prva negdje usidrena u ulozi žrtve i kaže situacija je takva, okolnosti su takve, ja tu ne mogu ništa, ova druga nam zapravo vraća osobnu odgovornost u ruke i kaže slušaj što sa tim okolnostima napraviš tako će ti i biti. Ja zaista vjerujem da u poduzetništvu i općenito u životu je tako. Dakle ako čekamo da se okolnosti idealno poslože nikada nećemo krenuti i nikada nećemo stvariti nekakve privatne i poslovne ciljeve za kojima pričamo da težimo. Budući da sada sve češe je negdje u našem društvu tema krize aktualna, sa nekoliko svojih prijatelja koji su pokretali svoje poslove tamo u prethodnoj krizi, dakle 2008. godine, sam otvorila upravo tu temu okolnosti u kojima su oni postavljali svoje firme na noge. I ono što mi je baš važno istaknuti je da niti jedna od tih priča nije započinjala sa gledaj okolnosti su bile sjajne, sve se savršeno poklopilo, tajming je bio super, imali smo masu početnog kapitala, nego upravo suprotno situacija je vrlo često bila takva da su imali nula ušteđevine, neki od njih su bili i u kreditima, neki od njih su proširivali obitelj upravo u tom periodu i unatoč svemu tomu oni danas posluju vrlo uspješno. Ja bih rekla da baš zato što su tada pokrenuli svoje poslove i što nisu čekali da kriza prođe da bi oni riskirali i da bi oni negdje pokrenuli sve nešto što žele, upravo zato danas kada se spremljaju prema nova kriza su oni spremni a njihovo poslovanje je i tekako stabilno zbog čega će za njih ova kriza biti nevjerojatno različita u odnosu na prethodnu.
I tu se nadovezujemo na iduću narodnu izreku koja kaže: ”S kim si takav si.”
U nekoliko prethodnih podcast epizoda sam pričala o tome koliko snažno naše okruženje utječe na naše rezultate i tu ću podijeliti jedan primjer iz svog života koji je onako jako lijepo opisuje što to znači i kako zapravo naše okruženje definira i postavlja okvire naših standarda, ciljeva i mogućnosti. Kad sam krenula na fakultet u Zagrebu tada je obrok u menzi koštao 6,5 kuna što je manje od 1 eura. U to vrijeme sam provodila jako puno vremena sa mojim prijateljicama koje su obožavale hranu i kojima je taj obrok odnosno cijena tog obroka bila veliki izvor veselja. U vrlo kratkom razdoblju našeg druženja mi smo nekako počele prvo sa internim šalama ali onda je to zaista počela navika i dio našeg mindseta. Mi smo jednostavno sve počele računati i brojati kroz taj obrok u menzi. Naprimjer ako bi jedna majica koštala 120 kuna a druga 140 kuna mi bismo računale koliko je ta razlika u obrocima u menzi. Ili naprimjer kad bismo razmišljale da li ćemo kupiti obično kravlje mlijeko ili bademovo mlijeko onda bismo razmatrali da li nam se isplati uložiti u bademovo mlijeko s obzirom na to koliko ručkova u menzi možemo za tu razliku kupiti. E sad ovo se može činiti banalnim i ako dulje slušaš moj podcast onda znaš da volim te jednostavne primjere zato što jako lijepo prikazuju te neke kompleksne stvari u našem umu. Ali ono što je vrlo interesantno primijetiti je da se taj obrazac nije ni malo promijenio. Samo su se promijenili ljudi s kojima provodim vrijeme i cifre o kojima pričamo odnosno sada mjerimo iznose u nekim drugim stvarima umjesto u tim obrocima u menzi. Primjerice jedan od kriterija kroz koje sada promatram određene cifre su nekretnine.
E sad kad god pričamo o okruženju i o ljudima s kojima provodim svoje vrijeme onda znam dobiti pitanje gdje i kako se povezivati sa ljudima s kojima dijelimo interese koji su možda jednako poduzetni i ambiciozni poput nas koji rade na sebi jer je to nešto što većini ljudi pogotovo na samom početku nedostaje u njihovom offline svijetu. I tu mi je važno reći da sam ja isto imala fazu u kojoj mi je nedostajalo ljudi s kojima ću moći pričati o knjigama koje čitam, o edukacijama koje prolazim, o ambicijama koje imam, o idejama koje razvijam. Dakle imala sam naravno prijatelje iz osnovne, srednje i sa fakulteta sa kojima sam se mogla družiti i pričati o nekim ovako usputnim, ja bih rekla jednostavnim temama, ali svejedno sam imala snažnu potrebu i želju da pričam s nekime o ovim temama koje mene više zanimaju. Pa makar to bilo razvijanje firme, porezi, nekretnine, ulaganja, investicije i što god da je negdje danas aktualno. I postojala je naravno ta jedna međufaza gdje sam se pitala, dobro, da li ću ja ostati sama ako nastavim raditi na sebi i ako nastavim razvijati svoje ambicije. Ali danas je priča potpuno drugačija. Dakle danas sam okružena sa jako puno ljudi koji žive vrlo slično kao i ja. A to znači da jako puno ulažu u sebe, da su poduzetni, da razvijaju nekakve svoje ideje. I tu nije pitanje tko je koliko uspješan i tko koliko zarađuje, nego tko o kojim temama priča. Jer to o čemu mi pričamo, o kojim temama mi biramo razgovarati na svakodnevnom nivou, jako puno govori o nama. Ako malo primijetite, stariji ljudi, na primjer naši bake i djedovi, vrlo često pričaju o mladosti. Vrlo često govore o tome kako je nekada bilo. Zašto? Zato što oni danas, ne kažem svi neki dapače upravo suprotno, ali veliki broj njih zapravo danas ne živi više ono zadovoljstvo koje su nekada živjeli, nego onda tu potrebu za zadovoljstvom, za zabavom, za igrom proživljavaju kroz uspomene.
Jednako tako kada se okupi ekipa iz srednje škole ili sa fakulteta, primijetit ćete da oni dosta često razgovaraju o izlazcima i o nekim internim forama i šalama koje su tada bile aktualne. Sjećaš se kad smo bili tamo pa je bilo to, sjećaš se kad smo izašli tamo pa smo napravili to i to. Dakle, to je nešto što njih povezuje. I to je nešto što njih povezuje. To je nešto što govori o tome što je njima važno, što možda njima nedostaje, što je za njih bilo značajno. Jednako tako osobe koje ulažu u svoj osobni i profesionalni razvoj i koji imaju velike ambicije i rade na razvijanju tih ambicija imaju negdje potrebu to dijeliti s drugim. Imaju potrebu izmjenjivati ideje, saznanja, informacije, iskustva, pokušaje, pogreške, uspjehe. I to je nešto kroz što se oni povezuju. Ali da ja nisam krenula, počela poduzimati određene akcije, ulagati u edukacije, razvijati svoj posao, ja sigurno ne bih došla do tih ljudi sa kojima danas provodim svoje vrijeme. Tako da bih rekla da ova naredna izreka, s kim si takav si, ide u oba smjera. Slažem se s time da s kim si takav si u smislu kako se tvoje okruženje ponaša, kako razmišlja, o kojim temama bira promišljati i razgovarati. Definitivno da to utječe i na tebe i na tvoj mindset. Ali isto tako kakav si ti, to utječe i na tome s kime ćeš biti. Jer neki od mojih prijatelja s kojima danas provodim vrijeme imaju između 30 i 50 godina. Neki od njih već imaju obitelji. I vrlo je mala šansa da bih uopće ih upoznala i počela razvijati neke dublje prijateljske odnose sa njima da nisam prvo ja izgradila ovo tko jesam danas. Odnosno da nisam ja bila takva kakva jesam pa smo onda imali zajedničke interese i teme oko kojih smo se povezali i izgradili odnos. Dakle, osim što vrijedi s kim si takav si, također vrijedi i kakav si s tim si.
Iduća narodna izreka kaže: ”Bolje vrabac u ruci nego golub na grani.”
Time želi reći bolje da se držiš ovoga što sada imaš nego da težeš nečem većem jer bi mogao sve izgubiti. Dakle, dok ti ideš loviti tog goluba ovaj bi vrabac mogao odletjeti.
I još neke od tih izreka koje mi se nadovezuju na ovu su- Ne talasaj, budi skromna, budi zahvalna za to što imaš, nemoj tražiti kruha preko pogače.
E sad ja malo imam problem s time zato što moj mozak razmišlja poduzetnički i odmah si postavlja pitanja poput… Zašto podrazumijevamo da ako želim nešto više, nužno gubim ovo manje? Odnosno, zašto se pretpostavlja da ako težim većem ne cijenim ovo što trenutno imam? I da nisam zahvalna za to? Da se vratim na tog goluba i vrabca, ukoliko ja odem nepromišljeno tragati za tim golubom i ne razmišljam o tome kako da se vratim i da sačuvam ovog vrapca u ruci, onda naravno da bih ga mogla u brzini i nepromišljenosti izgubiti. Ali kada pričamo o velikim ciljevima u poslu i o skaliranju i razvijanju svog poslovanja, onda ne pričamo o nepromišljenim, ishitrenim odlukama, već o strategiji. A to bi u ovom kontekstu značilo razmišljam i na vrijeme planiram i kreiram akcije kako bih zadržala ovog vrapca u ruci sve dok ne dođem do tog goluba na grani. Dakle razmišljam i slažem strategiju na način da ostvarim taj viši cilj, a bez da izgubim ono što trenutno imam. Tu mi je baš važno dodati da tražiti više i željeti više je nešto što je ženama u našoj regiji prilično teško. Iz onih uvjerenja da je tražiti više znak nezasitnosti, nezahvalnosti.. Nekako povezujemo to sa negativnom konotacijom, a time zanemarujemo da je prirodno i ljudski da težimo napretku, razvoju, napredovanju… I da u tom kontekstu stalno imati neki idući i veći cilj je nešto što odgovara našoj prirodi. E sad naravno na svakome je da donese osobni izbor o tome bira li nastaviti živjeti u nekakvim tradicionalnim uvjerenjima ili pak biram naučiti i promijeniti taj svoj mindset na način da usvoji podržavajuća uvjerenja i da sebi dozvolu da ostvaruje i želi veće stvari.
Iduća narodna izreka kaže: ”Vrijeme liječi sve rane.”
Ono kako ja to razumijem je da vrijeme ne radi samo po sebi ništa pa tako niti ne liječi rane nego zapravo vrijeme je ono unutar kojega mi dobivamo prostor i priliku da izgradimo neke nove navike, ponašanja i mehanizme funkcioniranja u kojima ćemo se prilagoditi na neke novonastale okolnosti. E sad, koliko god ja poštujem i narodne izreke i tradiciju, svejedno se imam potrebu suprotstaviti ovoj izreci zato što vjerujem da je ona u našem mindsetu poprilično usadila to uvjerenje da će se kroz vrijeme nešto samo od sebe posložiti. Nažalost, vrijeme samo po sebi ne radi ništa i neće nam donijeti nikakve rezultate. A iz našeg uvjerenja da će vrijeme izlječiti i da će vrijeme nešto samo po sebi napraviti, nažalost, propadaju jako dobre ideje i ambicije iz razloga što ljudi vjeruju da je upravo vrijeme to koje će kreirati neki rezultat. Na primjer, to primjećujem kada ljudi kažu ja sam tek x godina u poslu, pa onda još za sebe ne očekujem neke rezulatate. Ili ja sam samo toliko mjeseci na online mrežama, tako da još uvijek ne postavljam velike ciljeve. To je primjer kako smo mi uvjereni da je vrijeme kriterij koji govori o tome koliko uspjeha možemo ili ne možemo ostvariti. Za postizanje uspjeha će nam trebati onoliko vremena koliko si ga damo i koliko ga predvidimo. Ako vjerujemo da će nam trebati 5 godina za razvoj, toliko će nam i trebati. Ako vjerujemo da će nam trebati godinu dana i da ćemo nakon toga imati stabilan posao, sigurne prihode i potencijal za skaliranje, onda će tako i biti. Jer ovisno o tome kakva su naše uvjerenja, takve će biti i naše akcije i rezultati tih akcija.
I šećer na kraju koji kaže: ”Tko ne riskira, ne profitira.”
Sa ovom rečenicom se apsolutno slažem. S time što bih dodala, jedan dodatak. Rečenica tko ne riskira, ne profitira negdje nam govori ako ne budeš riskirala i radila nekakve velike korake, poduzimala akcije u koje nisi sigurna, ulagala neki veći novac, vrijeme i trud u nešto veliko, onda nećeš napredovati, odnosno nećeš dobiti tu neku ekstra nagradu, dodatan bonus, dodatan veliki cilj o kojem si razmišljala ili kojeg si željela. Ali ono što ja vjerujem, a o čemu nam evolucijska teorija govori i što je opisano kroz efekt Crvene kraljice, je da ukoliko mi ne riskiramo i ukoliko ne poduzimamo neke velike akcije i ne ulažemo dodatne resurse da bismo napredovali i rasli, mi tada nećemo samo izgubiti te neke ekstra dodatne stvari poput velikih ciljeva, postignuća i uspjeha, već ćemo mi, nazadovati i gubiti ovu poziciju u kojoj se trenutno nalazimo. Dakle, tko ne riskira, ne profitira, ne govori samo o tome da, ako ne ulažeš dodatni neki trud, nećeš doći sa pozicije 1 na poziciju 2, već govori, ukoliko ne ulažeš dodatan trud, ti bi sa pozicije 1 mogla pasti na poziciju 0. E sad, što je taj efekt Crvene kraljice znači? to je evolucijska teorija, ona nam daje niz primjera koje su sve životinske i biljne vrste nastajale i nestajale tijekom evolucije, zato što nisu napredovale i zato što se nisu prilagođavale.
Nadam se da ti je analiza ovih nekoliko narodnih izreka zagrijala tvoje mentalne mišiće, a ukoliko ih želiš dodatno obildati kroz razvoj poduzetničkog mindseta, pozivam te da proučiš detalje u mom mentorskom programu PoduzetniJA, za kojeg su prijave otvorene, a s radom krećemo 1.10.
Za kraj te pozivam da u komentaru navedeš koju si ti naradnu izreku slušala kada si bila mala i kako si ju tada razumjela, a kako ju danas doživljavaš.
Hvala ti na pažnji i čujemo se u idućoj epizodi.