Transkript podcasta
Pozdrav i dobrodošli u novu epizodu podcasta.
Na današnju temu inspirirao me jedan citat Aleksa Hormozija koji je rekao da početnici u biznisu precijenjuju važnost razmišljanja a podcijenjuju važnost rada, dok s druge strane oni koji su već napredni u biznisu precijenjuju moć odnosno važnost rada a podcijenjuju važnost razmišljanja, odnosno ja bih rekla važnost donošenja odluka. Zato sam za današnju epizodu pripremila koje su to ključna pitanja koja si trebamo postavljati ovisno o tome u kojoj se fazi poslovanja radimo.
Ja zaista vjerujem u onaj citat koji kaže: ”ako želiš bolji život postavljaj bolja pitanja” i vjerujem da isto to vrijedi i u poslu, odnosno ako želiš bolje rezultate onda počni postavljati bolja pitanja. Ono što je tu važno za znati je da ukoliko si prava pitanja postavljamo u pogrešno vrijeme mi nećemo postizati maksimalno moguće rezultate, zato što nam je fokus na pogrešnom mjestu. Jer poanta pitanja i jest u tome da nas fokusira na točnu određenu stvar koja nam u tom trenutku treba biti prioritetna odnosno na kojoj trebamo u tom periodu raditi. E sad idemo vidjeti koje je to pitanja važno sebi postaviti kada smo na početku poslovanja, a koja onda dolaze kasnije kada već negdje svoj posao razvijemo.
Najvažnija pitanja za svakog početnika u poduzetništvu počinju sa ”koliko”.
Primjerice: ”Koliko si podcasta snimila ili koliko si newslettera napisala, koliko si blog postova sastavila, koliko si puta ponudila svoje usluge ili proizvode, koliko si dosljedna i konzistentna, koliko se pojavljuješ?” i tome slično. Ključno je pitanje- koliko. Zašto? Zato što mi kada tek krenemo treba i nama, ali i našoj publici koja će s vremenom postati zajednica, vremena da shvatimo što je to što mi radimo i kome najbolje možemo pomoći. Ne treba samo ljudima koji nas prate već to vrijeme treba i nama da bismo kroz iskustvo, jer je to nešto što ne možemo zaključiti samo razmišljanjem nego je jako važno upravo to iskustvo, kroz to iskustvo rada sa različitim tipovima kljenata da dođemo do tog zaključka za koga smo mi ovdje, odnosno kome najbrže i najadekvatnije možemo pomoći. Jednako tako treba nam i vrijeme u kojem ćemo mi analizirati i pratiti koji je to kanal koji nama najbolje leži i koji je to kanal na kojem se nalaze naši idealni klijenti, odnosno naša ciljna grupa. I nešto što odlikuje tu početničku fazu poslovanja je to što jako puno eksperimentiramo, pokušavamo različite stvari na jako puno frontova i onda s vremenom izvlačimo određene zaključke iz kojih onda donosimo neke kasnije strateške dugoročne odluke. U skladu s time primijetit ćemo da nam za to treba puno više vremena, tako da je negdje u početku vrlo realno očekivati da ćemo raditi više.
Što je to što se mijenja jednom kada mi već razvijemo svoj posao, kada vrlo jasno znamo kome se obraćamo, koji problem rješavamo, sa kime radimo. Dakle jednom kada imamo dovoljno utakmica u nogama onda je vrijeme da zastanemo, analiziramo taj proces koji je iza nas i iz toga dovedemo zaključak što je to što bi bilo mudro raditi u budućem. Za pitanja- ”koliko”, prelazimo na pitanje ”kako”. Dakle za osobu koja je napredna u poslu, a to znači da je već razvila svoj posao, ima neka primanja, ima neko iskustvo, ima neke klijente iza sebe itd. E tu je ključno pitanje- kako. Ne više koliko radiš, nego kako radiš, kako razmišljaš, kako postavljaš ciljeve, kako donosiš odluke, kako provodiš svoje vrijeme. I to ne mislim samo vrijeme u kojem radiš, nego i slobodno vrijeme jer u ovoj fazi poslovanja ti je već vrlo jasno da doslovno svaka minuta u tvom danu utječe na tvoje poslovne rezultate. Zašto? Zato što si ti dio svog posla i nije sve jedno kako živiš i kako provodiš svoje slobodno vrijeme. To i te kako utječe na krajnji poslovni rezultat.
Još neka od važnih pitanja u ovoj fazi su primjerice kako vidiš sebe, odnosno svoje poslovanje za godinu dana, za pet godina, za deset godina. Zašto je to važno? Zato što ovisno o tome kako sebe vidiš, dakle kakva je tvoja neka dugoročna vizija tvog života i tvog poslovanja, e o tome ovisi kako ćeš ti optimizirati svoje obveze i zadatke i prioritete na mjesečnom, tjednom, dnevnom nivou. I tu opet možemo vidjeti razliku između početnika i profesionalca. I kada to kažem, onda mi je važno naglasiti da vrijeme koje provodimo u biznisu nas ne čini profesionalcem. To je kao što ljudi kažu: ”vrijeme liječi sve rane” a zapravo vrijeme samo po sebi ne radi ništa, nego ovisno o tome što mi radimo u tom vremenu, ovisi da li ćemo zaljiječiti neke rane ili ne, jednako je tako i u poslu. Dakle, mi možemo biti 10 ili 15 godina u poslu, ali ako donosimo odluke na isti onaj način na koji smo ih donosili kada smo tek počeli, onda smo mi i dalje početnici. Jer ako ti i nakon što si razvijala svoj posao i dalje ne organiziraš svoje tjedne, dnevne, mjesečne i ostale obveze prema nekoj dugoročnoj viziji, prema svojim godišnjim, petogodišnjim i desetogodišnjim ciljevima, već se baviš onim nekim tekućim problemima i obvezama koje ti svakodnevica servira, ti onda zaista u svom poslovanju nisi daleko od početnika. Zašto je to problem i zašto je to jako važno da osvijestiš? Zato što u trenutku u kojem osvijestiš, to možeš početi mijenjati.
Trenutak osvještavanja je trenutak u kojem opet preuzimamo kontrolu u svoje ruke. Jer sa te pozicije možemo svjesno donijeti odluku da li želim uvesti neku promjenu ili ne. Tu bih spomenula jedan citat kojeg sam nedavno čula koji me baš oduševio a kaže: ”Odi u crkvu i moli se Bogu da su svi problemi u tvojim rukama.” Zašto? Pa zato što je to jako dobra vijest. Jer ako je do mene, a meni je stalo do mene, onda ću se ja itekako pobrinuti da ja taj problem riješim. Da nađem rješenje i neću odustati od sebe sve dok to ne riješim. S druge strane, ako moj problem ovisi o tamo nekom drugom, onda sam ja u problemu zato što ovisim o tome je li on ustao na lijevu ili desnu nogu.
Da se sad vratimo na ova pitanja koja su važno ovisno o fazi poslovanja. Dolazimo do zaključka zašto početnici vrlo sporo napreduju, a zašto ljudi koji imaju jako puno iskusva i u poslu i u svojoj struci ne postižu one rezultate za koje su i t ekako kapacitirani što se tiče stručnoga znanja da postignu. A problem se nalazi upravo u tome što si početnici postavljaju pitanje kako, a napredni si postavljaju pitanje koliko i upravo ih takva pogrešna pitanja u pogrešno vrijeme odvedu u krivom smjeru. Evo nekoliko primjera. Dakle, početnici se vrlo često zaustavljaju i sabotiraju sa pitanjima kao što su: Kako da znam što je ispravno odlučiti? Kako da znam koja je platforma moja? Kako da znam tko je moj idealni klijent? Kako da odredim na kojoj ću platformi biti? Kako da prodam? Kako da što prije postignem svoje rezultate? Kako da što prije ostvarim ciljeve? Kako da povećam broj pratitelja i bilo što slično tome što počinje sa ”kako?” S druge strane, ljudi koji su već postigli određene rezultate u poslovanju i razvili svoj posao ne postižu one rezultate koje bi mogli zato što rade i dalje puno umjesto pametno i dalje rade sve sami umjesto da delegiraju i dalje više energija i vremena troše na nekakve kratkoročne odluke i ciljeve nego na dugoročne ciljeve i strategiju i dalje se bave operativom umjesto optimizacijom, dakle različite one neke svakodnevne obveze koje im gutaju vrijeme, oni nikako da uzmu vrijeme da to optimiziraju nego konstantno na to troše vrijeme i onda percipiraju da nemaju vremena za neke velike korake, velike odluke, dugoročne zadatke.
Dati ću ovdje jedan potpuno banalan primjer čisto zato da negdje dočaram o čemu ovdje pričam. Na primjer, kada sam bila na samom početku izgradnje svog poslovanja onda sam kreirala jako puno sadržaja na temu samopouzdanja, zato što sam tada tek imala prvi program SamopouzdaniJA, a to je onda značilo da sam svakodnevno na Instagramu kreirala objave i storije koji su bili i edukativni, i zabavni, i motivirajući i tome slično, pa sam pisala jako puno blog postova, svaki tjedan newslettere, snimala podcaste, znači to je bilo jako, jako puno sadržaja kroz koji bih onda između ostalog i pozivala ljude da se prijave za program, da se prijave za bespatan trening i tome slično. Kada sam došla na neki idući nivo poslovanja to više nije bilo održivo. Umjesto toga radije sam kreirala evergreen funnel kojeg možete vidjeti na web stranici. To je onaj free trening samopouzdanja i napisala ogromnu količinu newslettera koji su postali dio sekvence koju osoba dobiva nakon što prođe taj free trening. E sad zašto sam ovo napravila i zašto većina ljudi to ne napravi? Većina ljudi to ne napravi zato što kreirati jedan pravi, kvalitetan i dugoročar evergreen funnel zahtijeva jako puno vremena i energije, ali ako malo onako pogledam iz perspektive primjerice godine, onda ako zbrojim koliko mi je vremena trebalo za sve ove tekuće stvari, dakle jedna objava, par storija, pa mislim na newsletter, pa mislim na tekst i tako dalje. I ako gledam koliko mi je vremena uzelo kreiranje ovog funnela, naravno da je ovo što sam prvo radila trošilo puno više ne samo mog vremena, nego ono još važnije energije. A kada dođeš na neki viši nivo poslovanja tebi je energija jako važna zato što je ključan zadatak kojeg moraš raditi u tom nekom višem nivou poslovanja, odlučivanje, a odlučivanje je nešto što zahtijeva golem i kapacitet energije.
Dakle što je veći nivo biznisa to su veće odluke, to su veće brojke, to su dugoročnije odluke I samim time je veća odgovornost, pa onda nekako se čini da je i sama odluka teža. Nije ona teža, ona je proporcionalno jednako teška kao i ona kada si tek bila na početku, ali jednostavno ako budeš i dalje trošila sav svoj kapacitet energije na ove dnevne i tekuće obaveze apsolutno nema šanse da ti ostane energije i vremena za ove neke važne zadatke. Što sam ja dobila kreiranjem evergreen funnela? Dobila sam to da apsolutno svaka osoba koja dođe nova na moj profil, web stranicu ili bilo što slično tome, dobiva čitav spektar mog besplatnog sadržaja kroz kojeg me može upoznati, iz kojeg može naučiti jako puno, iz kojeg može primijeniti neke moje savjete besplatno i na temelju toga zaključiti želi li nastaviti suradnju sa mnom kroz plaćeni program ili ne.
S druge strane, dok to nisam imala, ja sam svaki put iznova morala trošiti energiju da svaku tu novu osobu koja dođe njegujem kroz novi sadržaj I to je nešto što je trošilo jako, jako, jako puno vremena I koliko god ljudi govorili ”ja nemam vremena za kreiranje strategije, ja nemam vremena za planiranje” ono što je važno da razumijemo je da će na razini godine uvijek neplansko poslovanje uzeti više našeg vremena i energije nego strateško. E sad to dolazimo do jednog drugog problema u koji neću duboko ulaziti ali čisto onako kratko da opišem. Problem koji stoji iza takvog razmišljanja je u tome što osoba koja to izgovara samo još nije naučila adekvatno planirati Jer kada kažem strateško planiranje onda to ne znači robovanje planiranju, onda to ne znači da ti ne koristiš one valove inspiracije i adrenalina koje osjetiš za kreiranje, već to znači da znaš kako te valove iskoristiti a da oni ipak ne naruše neki tvoj dnevni plan kojeg si kreirala I zato ja konstantno naglašavam da kada planiramo da trebamo planirati i život, odnosno da je ispravno planiranje ono koje je napravljeno u skladu sa sobom, odnosno svojim prioritetima i svojim trenutnim životnim okolnostima. Jer ako si ti majka troje malene djece onda je nerealno da planiraš svoje radno vrijeme kao da te djece nema Jer ih ima i apsolutno sigurno će oni poremetiti tvoje planove ako ih nisi uvrstila u njih.
Ono što je meni strateško planiranje donijelo a sada donosi i mojim klijenticama koje to primjenjuju, je to da ja nikada nemam osjećaj da imam jako puno posla, Nikad nemam osjećaj da sam preplavljena na količinom obveza. I čak kad pogledam retrospektivno primjerice posljednjih 6 mjeseci, imam osjećaj da sam jako puno uživala, odmarala, putovala, imala vremena za hobije. A kada pogledam što je sve napravljeno u mom poslu primjećujem jako puno toga odnosno rezultati su apsolutno na nivou i najviši ikada. S druge strane, nekada sam radila puno. puno više, nekada je moje radno vrijeme bilo nešto što je oduzimalo najveći dio moje svakodnevice. Konstantno sam ili radila ili razmišljala o poslu i čak nekada osjećala krivnju ako bih odmarala jer znam da nisam sve završila i znam koliko me toga još čeka, a rezultati su bili značajno niži nego što su sada. Iako ti se možda čini da gdje god da se trenutno u svom poslovanju nalaziš nemaš dovoljno vremena da odgovaraš na ova pitanja I da negdje analiziraš svoj proces i vidiš u koji si sada fazi i koja si pitanja postavljaš a koja bi možda trebala, ali ono što ti mogu iz svog iskustva i iskustva svojih klijentica reći je da jednom kada kreneš donositi odluke a onda i raditi iz jasnoće, znači jasnoće gdje se trenutno nalazim, prema čemu idem i što putem moram proći i napraviti da bih došla tamo gdje želim. Jednom kada na taj način kreneš funkcionirati do svojih ćeš ciljeva doći puno, puno brže nego ako bezglavo juriš kroz tekuće obveze bez da imaš navigaciju i željenu destinaciju.
Nadam se da ti je ova epizoda bila korisna, za više ovakvih konkretnih savijeta vezanih za tvoje poslovanje pozivam te da ako još nisi se pridružiš tjednom newsletteru kojeg ćeš pronaći na stranici www.saraperanic.com. A mi se čujemo u idućoj epizodi.
