Transkript podcasta
Pozdrav i dobrodošli.
U današnjoj epizodi obradit ću jednu temu koja se sve češće javlja kao tema rada sa poduzetnicama, a koja je meni osobno jako zanimljiva. A bavit ćemo se zapravo pitanjem skaliranja u biznisu, odnosno što i do kada razvijati svoje poslovanje. E sad zašto je ta tema meni toliko interesantna? Zato što ja poduzetništvo ne gledam kao nešto što radim, nego kao način na koji živim. I budući da kroz taj kut gledam poduzetništvo, onda za mene pitanje skaliranja uopće nije pitanje. Nego se nekako podrazumijeva zato što naravno da želim napredovati i razvijati se u životu. Dakle, isprobavati nove i različite stvari, doživljavati nova iskustva. I u tom smislu nikada si ne postavljam pitanje želim li ići napred ili mi je ovdje dovoljno. Dok s druge strane, dosta veliki broj poduzetnika i poduzetnica sa kojima sam u kontaktu se suzretnu s tim pitanjem kada je dovoljno i da li je dovoljno. A čim si postavljamo to pitanje, onda je važno provjeriti dovoljno čega.
Dakle, što je to što tebe asocira na poduzetništvo i što je to što ti iz toga dobivaš ako se pitaš je li mi ovo dovoljno ili želim nešto više. I kad sam ušla malo dublje u tu temu, ono što sam primijetila je da negdje zapravo se javljaju dvije najčešće situacije u kojima se ljudi postavljaju ovo pitanje. Jedna je situacija u kojoj bi ljudi htjeli veće prihode, a druga je situacija u kojoj negdje poduzetnik u kojem je posao razvijen stabilno počinje nedostajati onaj osjećaj napredovanja, izazov, ona neka neizvjesnost koja se javlja kad se nađemo na novom nivou poslovanja. Jer koliko god je san svakog poduzetnika da posao postane stabilan, siguran, da imamo stalni klijente, da imamo klijente koji nas preporučuju i dovode nove itd. S druge strane, kada se godinama taj isti scenarij događa, onda negdje na malo se javlja dosada. Zašto? Zato što se mi ljudi ne prilagođavamo samo na loše stvari, već i na dobre. Primjer te sposobnosti, prilagodbe koju mi imamo u životu je primjerice kada uđemo u hladni bazen i onda nam je voda prvo jako hladna, ali onda s vremenom se prilagodimo na tu temperaturu. Ili kada se nađemo u mraku i onda u početku ne vidimo ništa, s vremenom se naše oči priviknu na taj mrak i počinjemo se negdje orijentirati u prostoru. Još neki životni primjer bi bio kada nekoga izgubimo i onda nam je u početku jako teško živjeti i funkcionirati. Bez da primjerice možemo uzeti mobitel i nazvati tu osobu, ali sa vremenom se prilagodimo i nađemo načine da održavamo taj kontakt koji nam je bitan, iako ta osoba fizički nije s nama. Dakle, to su sve neki primjeri kako mi koristimo tu sposobnost prilagodbe koju imamo.
E sad, ista ta sposobnost funkcionira i u nekim dobrim stvarima u životu, pa se tako mi, na primjer, prilagodimo i naviknemo na novi standard života kojeg živimo. I ono što je u tome ajmo reći negativno je to što više ne osjećamo one oscilacije u raspoloženju, odnosno one nivoe uzbuđenja koje nam je ta neka stvar ranije pobuđivala u nama. To ne znači da postajemo nezahvalni, bahati, arogantni ili kakvi god, već jednostavno govori o tome da smo ljudska bića koja ne mogu isključiti tu sposobnost prilagođavanja kako se sjete i kako požele. E sad, što je to što osobu nekako priječi od toga da nastavi sa razvojem, odnosno što je to što u njoj budi tu dilemu da li da stanem ili da nastavim?
Prvi razlog je činjenica da je dobro neprijatelj najboljem. Što znači da je dobro neprijatelj najboljem? To znači da kada je dobro, kada je posao razvijen i stabilan, mi smo dobro, nama je ugodno, dakle nije nam loše. I iz te pozicije ukoliko ne promijenimo motivaciju odnosno ne pronađemo nešto novo sa čime ćemo asocirati napredak, motivacija je manja, odnosno jako je teško pokrenuti se iz ugode ka nečemu novom i nepoznatom. I zato je prvenstveno važno da provjerimo sa sobom sa čime mi to asociramo pojmove poput skaliranje, strategija, napredovanje. Jer kada ja asociram skaliranje sa više mogućnosti , novih iskustava i doživljaja u životu, onda naravno da ću ja objeručke se prihvatiti tog skaliranja, napraviti sve što je potrebno da bih došla na idući nivo ne samo poslovanja nego života. Ali ukoliko ja asociram skaliranje sa više rada, više komplikacija, zapošljavanje novih ljudi, novi zakoni i pravilnici koje moram znati, više poreza koje moram plaćati, onda sigurno neću željeti ulaziti u to. I tu dolazimo do jedne zamke u razmišljanju koju primjećujem kod dosta poduzetnika, a to je da razvoj poslovanja znači više posla.
Zapravo razvoj poslovanja, ako ga radimo adekvatno i na pravilan način, dugoročno znači manje poslovanja. Jer znači da ćemo posložiti procese na način da stvari funkcioniraju i bez nas, da stvari funkcioniraju dugoročno i da smo mi sve manje involvirani u nekim procesima. U procesima u kojima ne želimo sudjelovati kako bismo se mogli posvetiti onome u čemu uživamo raditi. Tako da pitanje skaliranja nije pitanje kako da ja zarađujem više, nego je pitanje skaliranja kako da ja sa manje uloženih resursa postignem dugoročno više rezultata. Kada kažem resursa, onda mislim i na vrijeme, i na trud, i na energiju, i na novac. Jer tek kada tako posložimo poslovni proces, mi onda dugoročno možemo i zarađivati više, a bez da žrtvujemo sebe, svoju energiju, svojo slobodno vrijeme za to.
E sad još jedna prepreka koja se ljudima javlja kada se nađu u ovoj dilemi da li stati ili nastaviti je pitanje tražim li kruha preko pogače i znači li to da ukoliko sad odlučim napraviti neke nove korake, da nisam zadovoljna i zahvalna s ovime što imam. I tu je ponovno važno provjeriti svoju motivaciju. Zašto ovo radimo i što mislimo da time dobivamo ili dajemo? Jer ukoliko ja pratim promjene svojih klijenata i vidim koliki životi se mijenjaju, vidim koliki odnosi se spašavaju, vidim kolike žene napokon počinju živjeti ono što su godinama sanjale i priželjkivale, onda ću ja htjeti još više toga. Ali ako ja doživljavam svoj rad kao uzimam nekome novac da bi meni bilo bolje, onda naravno da ću se osjećati pohlepno ukoliko kažem da, da želim još više. I jedan princip kojeg tu možemo primijetiti, a po kojem se razlikuju ljudi koji pristaju na konstantno napredovanje, rasti skaliranje i onih koji dođu do određenog nivoa i kažu ma tu mi je dosta dovoljno, tu ću ostati, je fokus, odnosno pitanje ka čemu su usmjereni. Ljudi koji konstantno napreduju i žele stalno ići stepenicu iznad i uživaju u tom procesu su one osobe koje se pitaju što novoga mogu doživjeti i proživjeti jednom kada dođem na taj novi nivo. Dakle što je to što ću vidjeti, doživjeti, moći si priuštiti, isprobati, dakle na kojoj razini ću život tamo kušati. A s druge strane ljudi koji negdje kažu ma ne ne ovdje mi je dovoljno su uglavnom ljudi koji si fokus ograničavaju na pitanje a joj što ću sve morati napraviti da bih tamo stigla. Da se razumijemo i jedni i drugi si u određenom trenutku moraju postaviti pitanje ok što je to što ja moram napraviti da bih stigla na idući nivo jer ako si ne postavimo to pitanje onda ostajemo na razini sanjanja i maštanja što definitivno nije dovoljno za postizanje rezultata ali se radi o tome kada stavljamo fokus na što.
Dakle prije nego što donesemo odluku o skaliranju se trebamo pitati na koji ću način živjeti na idućem nivou što je to što ću dobiti naučiti i proživjeti a jednom kada je odluka o skaliranju donesena e onda se postavlja pitanje ok kako da to sad napravim, koje korake moram poduzeti. A ljudi koji na određenoj stepenici razvoja stanu i ne žele dalje napredovati u poslu, a kada kažem poslu onda mislim i životu su ljudi koje si to pitanje kako da to sad napravim. Ako ću to postavljaju prije nego što su donijeli odluku o skaliranju i naravno da ih to pitanje onda apsolutno preplavi jer se nisu prvo oboružali motivacijom koja će ih kroz taj proces voditi.
I tu dolazimo do jednog ključnog pitanja a to je jesi li ti poduzetnica ili si zapravo zaposlenica pod krinkom poduzetnice?
Što time želim reći? Da jako puno poduzetnica krene u kreiranje i razvijanje svog posla sa nekom ideom kako će živjeti, kako će to izgledati ali u jednom trenutku ih svakodnevica i procesi i obveze toliko zatrpaju da one zapravo počnu toliko raditi za svoj posao da ja to zaista vidim kao ono dok šetate pa onda primjećujete kako neki vlasnik psa vodi na uzici tog psa, a zapravo pas toliko trči da on vodi njega. E jednako tako puno poslova vodi svoje vlasnike umjesto da ti vlasnici poslovanja vode taj posao. Pa to onda izgleda tako da si ne priušte odmore koje osjećaju da trebaju ili jednostavno žele jer ma evo samo da još dovršim ovo samo da još završim ono ili još gore odu na taj neki odmor i onda pod navodnicima kradu vrijeme od odmora za dovršavanje nekakvih zadataka koji su im ostali ono nekih poslovnih repova i onda osjećaju tu mikro pobjedu kao joj super sad sam uspjela iskoristiti ovo vrijeme da to sve nadoknadim ali je to pirova pobjeda zato što oni kada se vrate na posao nisu napunili baterije i onda rade sa nekakvih 40% kapaciteta i onda su i rezultati u skladu s time na samo 40%. I tu se otvara cijela jedna nova tema, a to je pitanje koji su tvoji razlozi zbog kojih živiš poduzetničkim načinom života i da li zaista ti njih živiš ili su oni tu samo na papiru? Kada god pitam nekoga o toj motivaciji zašto radiš to što radiš zašto se time baviš ljudi se uglavnom fokusiraju na tom primjerice, želim pomoći ljudima u tome želim doprinositi društvu i svi ti razlozi svata motivacija jest validna.
Ali pitanje je zašto baš poduzetnički način života? Zašto si baš taj oblik poslovanja izabrala od mora drugih jer mi smo mogli pomagati ljudima primjerice, ja sad pričam iz pomagačke profesije, ja sam isto to mogla raditi i radeći za nekoga, radeći za državnu firmu, nekoj službi i na tisuću drugih načina.
Razlog zašto sam ja birala upravo poduzetništvo je zato što sam željela iskušati sve mogućnosti koje mi život pruža.
Ponovit ću još jednom, dakle, promjena je u naravi života, a u ljudskoj je naravi odupirati se promjenama. E sad, zašto je ovo važno i što nam taj citat govori? Govori nam da je zapravo ako želimo živjeti i ako želimo nastaviti živjeti, promjena neophodna. Ali u našoj ljudskoj naravi je negdje prirodno i normalno da se odupiremo toj promjeni iz razloga što se bojimo i što negdje imamo osjećaj da je promjena nesigurnost i neizvjesnost. A ono što mnogi zaboravljaju je da je naš posao po mnogo čemu zapravo kao i živo biće. Dakle, ima različite karakteristike živoga organizma. I samim time za njega vrijede ista pravila kao i za nas. A to je da bi naš posao nastavio živjeti i funkcionirati. Neophodne su promjene. Naš um u pokušaju da nas zaštiti, odnosno naš stari dio mozga, će uvijek pronalaziti razloge zašto je bolje ostati ovdje nego se pomaknuti negdje naprijed. I tu se onda svočavamo sa pitanjem želim li da moj posao životari, želim li da moj posao preživljava ili želim da moj posao živi punim plućima. A posao je vrlo često ogledalo nas. Odnosno ono koliko mi kao ljudi rastemo, toliko i naš posao ima potencijal rasta.
Nadam se da ti je ova epizoda bila korisna i da ti je pomogla da makneš fokus sa pitanja ali kako ću ja to sve naučiti na pitanje ok zašto ja to zapravo želim. Jer samo onda kada imaš svoj čvrsti zašto, naći ćeš i načine kako da to ostvariš. A drugo pitanje na koje se nadam da sam te potekla je pitanje što ja još želim od svog života. Dakle ne samo što ja želim od svog posla, što i gdje ja vidim svoje poslovanje za pet ili deset godina. Nego što ja još želim proživjeti u svom životu. Ono što mi je jako važno da znaš je da u ovom trenutku ne možeš niti zamisliti gdje sve možeš biti i što te sve na tom putu čeka. Ja danas imam neke ciljeve koje prije godinu dana nisam niti znala da postavim, a kamoli da ih ja želim. Jednako tako danas živim nešto što mi se prije šest ili dvanaest mjeseci činilo nerealnim i nedostižnim za mene.
Na samom kraju ove epizode, ukoliko si se pronašla u nekim dijelovima te želim pozvati da proučiš detalje o mentorskom programu PoduzetniJA. Budući da sa novom grupom krećem raditi 1.10.2022. I radit ćemo upravo na ovim principima. Koji su opisani u ovoj podcast epizodi. A to znači da ćemo kroz tvoj osobni razvoj raditi i na tvojim poslovnim rezultatima. Zatim da ćemo tijekom procesa ići prilično duboko. Zato što za dugoročne promjene nije dovoljno da mijenjaš samo svoje navike odnosno ono što radiš. Već je važno da krenemo od promjene uvjerenja. Iz kojih će onda kasnije i nakon završetka programa. Kretati svaka tvoja iduća akcija. A da bi te odluke koje doneseš jednom kada na jednoj dubljoj razini upoznaš sebe i svoje razloge i potrebe mogla provesti u dijelo i mogla dobiti rezultate toga. Posvetit ćemo se izgradnji tvojih poduzetničkih vještina koje će ti omogućiti dosljedno provođenje tih odluka.
I za kraj posvetit ćemo se tvojom procesu odnosno uvođenju balansa između tvojeg privatnog i poslovnog života. Upravo zato da bismo namjestili tvoju svakodnevicu na način da te ona redovito hrani i da odmor za tebe ne bude nešto gdje bježiš na određeni broj dana od svih tvojih obveza, a onda se zatim nakon njega u njih vraćaš. Već da odmor za tebe bude sastavni dio procesa koji igra veliku ulogu u tvojim konačnim rezultatima jednako kao i akcije.
Više informacija o programu možeš saznati na stranici www.saraperanic.com A mi se čujemo u idućoj epizodi.
