Sve što danas živim nije započelo ni ulaskom u poduzetništvo, ni upisom psihoterapijske edukacije.
Počelo je s onime što me potaknulo da donesem te izbore.
Odrasla sam u malom mjestu na otoku u obitelji čija je svakodnevica bila podređena poslu. Radno vrijeme počinjalo je kada ustanemo, a završavalo kad se od umora srušimo u krevet. Nismo stajali – jer nije sve bilo završeno. Nismo odmarali, slavili ili putovali – jer se sav novac dalje ulagao u poslovanje. Osjećala sam se kao Sizif – koliko god da smo radili, živjeli smo jednako (teško), ništa lakše i slobodnije.
Iako se iz današnje perspektive pitam “što me motiviralo da ustrajem”, jasno mi je da tada nisam imala slobodu razmišljanja koju danas živim – bila sam “poslušno dijete” koje radi kako se očekuje.
U takvim okolnostima razvila sam vještine koje su se kasnije pokazale kao ključne za uspjeh u poduzetništvu: strpljenje, upornost, izdržljivost, dosljednost, marljivost. Kroz iskustvo sam naučila da raditi puno NIJE dovoljno za velike rezultate.