Skip to main content

Ovo je moja priča

Sara Peranić logo

daleko prije službenog početka

Moj službeni početak bio je krajem 2019. kada sam odlučila vrijednost iz domene osobnog razvoja i psihoterapije približiti široj publici putem instagram profila, bloga newslettera te podcasta.

U 365 dana objavila sam preko 365 objava. Bila sam dosljedna i posvećena radu kao da sam za njega plaćena.

Nakon 10 mjeseci svakodnevne besplatne vrijednosti pokrećem svoj prvi online program “SamopouzdaniJA” po cijeni od 63€.

Sarin laptop i papiri. Crno bijela slika
Sarin mikrofon i laptop. Crno bijela slika
Sarin laptop i papiri. Crno bijela slika

prvi milijun

Moj “glavni marketing” bile su klijentice koje su primjenile program i preporučivale ga dalje. U manje od godinu dana kroz program je prošlo preko 500 polaznica.

Iako sam smatrala da je to “plafon rezultata” jer je već to bilo daleko više od mojih očekivanja, s vremenom sam počela otkrivati nove razine mogućeg.

Prvi milijun sam zaradila prije 30e, te nastavila kontinuirano skalirati poslovanje na čvrstim temeljima, podižući standarde i kvalitetu života i rada.

Od sputanosti do slobode

Sve što danas živim nije započelo ni ulaskom u poduzetništvo, ni upisom psihoterapijske edukacije.

Počelo je s onime što me potaknulo da donesem te izbore.

Odrasla sam u malom mjestu na otoku u obitelji čija je svakodnevica bila podređena poslu. Radno vrijeme počinjalo je kada ustanemo, a završavalo kad se od umora srušimo u krevet. Nismo stajali – jer nije sve bilo završeno. Nismo odmarali, slavili ili putovali – jer se sav novac dalje ulagao u poslovanje. Osjećala sam se kao Sizif – koliko god da smo radili, živjeli smo jednako (teško), ništa lakše i slobodnije.

Iako se iz današnje perspektive pitam “što me motiviralo da ustrajem”, jasno mi je da tada nisam imala slobodu razmišljanja koju danas živim – bila sam “poslušno dijete” koje radi kako se očekuje.

U takvim okolnostima razvila sam vještine koje su se kasnije pokazale kao ključne za uspjeh u poduzetništvu: strpljenje, upornost, izdržljivost, dosljednost, marljivost. Kroz iskustvo sam naučila da raditi puno NIJE dovoljno za velike rezultate.

-Slobodna.

Kada pišem o “velikim rezultatima” iz percepcije djetinjstva, ne mislim ni na kakav luksuz. Mislim na opušten obiteljski dan u kojem se nećemo dotaknuti posla, u kojem nećemo jedni drugima od premorenosti zamjerati sitnice, u kojem ćemo si dozvoliti da predahnemo iako nije sav posao dovršen, u kojem se neću probuditi s bolovima u tijelu i s mišlju “KASNIM!”.

Nikada mi nije bio problem raditi.
Bio mi je problem raditi, a ne vidjeti rezultate.

Smisao je nešto što mi je nedostajalo u tom svakodnevnom žrvnju posla i nešto što me kasnije dovelo do kreiranja posla za kojeg nisam ni znala da postoji.

Sara pozira za kameru. Crno bijela slika
Sara pozira za kameru. Crno bijela slika
Sara pozira za kameru. Crno bijela slika

Dovoljno velika da ne budem mala

Sa 14 godina selim se u srednju školu u Rijeku sa sestrom blizankom. Samostalan život nam nije predstavljao problem jer smo ionako prerano odrasle preuzimajući obveze i odgovornosti nimalo karakteristične dječjoj dobi.

Moja verzija “ludih dvadesetih” uz izlaske, druženja i sve ostalo što one predstavljaju paralelno uključuje i:

  • svaku sezonu radim duplu smjenu da bih si priuštila psihoterapijsku i ostale edukacije
  • uz fakultet, redovito volontiram i pohađam razne edukacije iz domene osobnog razvoja
  • u 21. godini dobivam dijagnozu početnog stadija karcinoma koja reflektira moju izloženost stresu, neusklađenost sa svojom biti, nebrigu o sebi i prelaženje svih mogućih granica
  • s 23 godine ostajem bez majke koja je nakon 6 godina borbe s karcinomom preminula
  • nakon emotivnog raspadanja, brzo se moram sastaviti jer treba nastaviti voditi brigu za obiteljski posao i veliki kredit

starmala”

Bilo je pitanje novinarke koja se pitala kako “tako mlada” imam takve poslovne rezultate. Ljudi vole vjerovati da je netko tko iskače iz okvira “rođen takav”.

Nisam se rodila “odrasla”. Okolnosti u kojima sam odrastala su me uozbiljile. S vremenom sam, kroz psihoterapiju i brojne edukacije, naučila da me okolnosti ne moraju definirati doživotno.

Što želim ako je moguće više

8 godina volonterskih iskustava, 4 godine Realitetne psihoterapijske edukacije, 4 godišnja Geštalt psihoterapijska edukacija, brojne edukacije iz domene osobnog te poslovnog razvoja bili su moj prozor u svijet mogućnosti.

Iako sam nekada mislila da će “živjeti slobodnije i vidjeti smisao u onome što radim, a uz to si pokriti troškove života” biti plafon mojih ambicija, putem sam zavoljela igru pomicanja granica mogućeg.

Poduzetništvo se našlo na mom putu kao logičan slijed otkrivanja osobne slobode, a osobni razvoj postao je temelj mog poslovnog rasta.

Svijećnjaci na stolu
Sara i Borna leže zagrljeni
Beach bar na sunčan dan

level up

Danas živim svoju umnu, vremensku, prostornu i financijsku slobodu.
Radim puno, ali i postižem puno.

Imam vremena za sve što mi je važno i sve koji su mi važni.

Potrebu za igrom zadovoljavam kroz iskustva diljem svijeta. Osim u putovanja unutarnjim svijetom ljudske psihe, zaljubljena sam i u putovanja vanjskim horizontima dalekih zemalja, kultura i iskustava.

Sara okrenuta leđima gleda u planine
Sara i Borna zagrljeni
Sara preskače potok

u balansu s privatnim životom

Želja mi je doprijeti do što većeg broja žena koje svoju vrijednost dokazuju produktivnošću, koje si nametnutim uvjerenjima otežavaju poduzetničku svakodnevicu, i koje vjeruju da “još samo malo moraju stisnuti da dođu do željenih rezultata pa će se onda odmoriti”.

Svojim primjerom i primjerima svojih klijentica pokazujem da je velike poduzetničke rezultate moguće ostvariti u balansu s privatnim životom – jednom kada se oslobodimo sabotirajućih obrazaca te opremimo ključnim poduzetničkim vještinama.

možemo surađivati saznaj ovdje