Tko si ti?

​

Sada stani i razmisli o svom odgovoru (ako si uopće promislila o njemu, a ne pojurila dalje čitati uvjerena da je nešto što ćeš pročitati u nastavku teksta važnije od pronalaska najvažnijeg odgovora u tvom životu).

 

Evo još jedne prilike:

Tko si TI?

Sada se osvrni na proces pronalaska odgovora.

 

• Na koje si pitanje zapravo odgovarala?
• Jesi li pričala o svojim ulogama ili o svojem sebstvu?
• O onome što radiš ili onome tko jesi?
• ​​​​​​​​​​​​Jesi li se poslužila tuđim mišljenjem o sebi pa odgovorila ono što drugi govore da jesi?
• Jesi li promislila hoćeš li ispasti umišljena ako odgovoriš iskreno ono što misliš?
• Ili si pak automatski, iz navike, umanjila sve što jesi da se ne dovedeš ni blizu takvog rizika?
• Jesi li odgovarala fokusirajući se na ono tko bi voljela biti ili ono tko si danas?
• Začuđuje li te pitanje “tko si ti” kada makneš uloge i funkcije?

 

Ja ne znam tko ti jesi, ali znam tko nisi.

 

Nisi ono što si navikla vjerovati o sebi.

Nisi ono što su ti kao maloj rekli da jesi (ona ti je sramežljiva i ostali okviri).

Nisi ono što okolina vidi ili pretpostavlja temeljem vlastitih projekcija.

Nisi ono što misliš da bi trebala biti, da se od tebe očekuje.

Nisi ono što osjećaš.

Nisi uloge koje živiš.

Nisi posao koji radiš.

Nisi diplome koje posjeduješ.

Nisi on/ona/ono.

 

Kada skineš sve slojeve društvenih definicija sebe – ostaješ sama sa sobom.

 

Nekada, zapravo, u početku vrlo često, taj susret nije nimalo ugodan.

 

Pitaš se, ako nisam sve što sam mislila da jesam, tko sam onda JA?

 

Tko je JA bez svega što postižem, svih uloga koje živim i svih priča koje sam o sebi čula (ili izmislila na temeljima predložaka fabule društvenih očekivanja)?

Koliko god zastrašujuće, ovo je iskustvo istovremeno oslobađajuće.

 

Jer više ne moraš.

Ne bi trebalo.

Nema više “bio bi red”.

 

Takva sloboda nosi ogromnu odgovornost.

A takva se odgovornost isprva čini teža od okova okvira u kojima živimo.

 

Pa radije nastavimo hodati s njima, nego pisati priču bez definirane fabule.

 

Svaka priča o sebi nosi svoju cijenu.

 

Kada si ono što drugi očekuju, dobivaš potvrdu i prividno pripadanje, a gubiš osobnost i slobodu.

 

Kada se počneš boriti protiv toga dobivaš istovremeno osudu i podršku. Ovi koji osuđuju i ovi koji plješću imaju istu ulogu, samo s različitih strana straha.

 

Kada zaživiš ono tko jesi, dobivaš divljenje, ali gubiš značajan dio podrške.

Većini si bila draža u ulozi požrtvovne i skromne.

Previše im projekcija stvara ova stvarna ti.

 

Preglasna si im, jer je kod njih tiho.

Preširoka si im, jer je njima usko.

Prebrza si im, jer je kod njih sporo.

 

Ima ovih koji bi te podržali 200%.
Ali oni se ne bave tobom, shvatili su da imaju posla u svom životu.

 

Ovi drugi, njima si preteška za iznijeti.

Živi si im dokaz da može i drugačije.

 

Dok nema živućeg dokaza, oni žive u uvjerenju da ne može.

Zato nisu problem njihove navike, već tvoje prisutstvo.

Zato što nikada vani nećeš pronaći ono što trebaš, počni to tražiti unutra.

Pronađi (IZGRADI) verziju sebe kakvu ćeš TI moći podržati.

Kakvu ćeš ti htjeti podržati.

Kakvu ćeš voljeti živjeti.

Verziju koja će znati odgovor na pitanje “Tko si ti” bez da razmišlja.

Ta verzija ne razmišlja koliko osjeća.

I ne osjeća koliko živi to što jest.