Kako nas stav prema postojanju srodne duše određuje?
Osobe koje vjeruju u sudbinu, odnosno u postojanje srodne duše, uvjerenja su kako na svijetu postoji onaj pravi za njih. Takve osobe uglavnom imaju vrlo strastvene veze, brzo se i jako zaljubljuju a veze napreduju brže nego kod druge skupine.
Do problema dolazi u trenutku prvih razmirica u vezi. Naime, ako vjerujemo da postoji „onaj pravi“ onda bi sve trebalo teći glatko jer smo idealni jedno za drugo. Kad se par počne svađati, osoba zaključuje kako to očito ipak nije savršen partner za nju ili njega.
S obzirom na takav način funkcioniranja, ovi parovi se ili brzo raziđu ili ostanu u nezadovoljavajućem odnosu u kojem ništa ne mijenjaju.
Ovaj način razmišljanja podsjeća me na dječju pjesmicu „Bubamarac mora vrijeme gubiti i sve bube redom ljubiti“.
Ako ne postoje srodne duše, postoji izgradnja odnosa
Druga su skupina osobe koje vjeruju da ne postoje srodne duše, samo jedan idealan partner, već da mnogo toga ovisi o životnoj fazi u kojoj se nalazimo, o spremnosti na kompromise, itd. Ove osobe vjeruju u izgradnju odnosa. Prilikom biranja partnera, važno im je da se podudaraju u osnovnim vrijednostima, a s ostalim su spremni ući u kompromis.
Ovi partneri uglavnom sporije razvijaju odnos, gradeći ga na čvrstim temeljima. Svjesni su da ne postoji savršena osoba za njih, već da je kvalitetan odnos rezultat međusobnog razvijanja i rada na vezi.
Savršen partner ne postoji, „savršenim“ partnerom se postaje.
Uvjerenje o izgradnji kvalitetnog odnosa nudi nam slobodu da biramo u kakvim ćemo vezama biti.
Ukoliko vjerujemo u sudbinu, tada se odričemo odgovornosti za izgradnju odnosa jer „ako je suđeno desit će se“. Čak 73% Amerikanaca vjeruje u srodne duše. To znači da 73% ljudi ne čini sve što bi mogli činiti da žive u skladnijim odnosima, odnosno da iznova mijenjaju partnere u potrazi za pravim.
Jedna od najvećih zabluda je „ako je suđeno desit će se“.
Partnerstvo podrazumijeva rad na sebi i na odnosu.
Koliko minuta u danu uložimo u posao, izgled ili društvene mreže, a koliko u izgradnju odnosa? Primjerice, pažljivo i usmjereno slušanje produbljuje privrženost. Nažalost, često „slušamo“ misleći na sljedeću obvezu ili radeći nešto sasvim deseto.
Osoba osjeti kad smo odsutni i doživljava to kao nepoštivanje, a to ruši bilo kakvu želju za intimom. Dakle, jedan mali korak u izgradnji boljeg odnosa je pozorno slušanje.
Van Edwards (Science of people) kaže kako je najvažnije otkriće za odnose postojanje kompromisa i rasta. Ukoliko su oba partnera spremni usklađivati se, zajedno rasti i razvijati se kao osobe i kao par, tada imaju velike šanse za izgradnju kvalitetnog i dugotrajnog odnosa.
Ako želiš dobrog partnera, budi dobar partner
Dr. E. Lombardo upozorava kako se ljudi prečesto usmjeravaju na to kakvog partnera žele. Umjesto toga, trebali bismo se usmjeriti na upoznavanje sebe.
Tek kad spoznamo sebe (svoje želje, vrijednosti, interese, poglede na životno važna pitanja) možemo pronaći „idealnog“ partnera. Idealan ne znači pronaći srodnu dušu i da on nema mane već da se najbolje uklapa u naš život.
„Formula“ za pronalazak dobrog partnera je istraživanje sebe!
McMillan u svom Tedx govoru kaže: Osoba koju trebamo oženiti smo mi sami!
Time poručuje da prije ulaska u bilo kakav odnos moramo prvo poraditi na odnosu sa samim sobom. Nije realno očekivati od partnera da upotpunjuje naše nedostatke i popravlja naše traume iz djetinjstva.
Naravno da se partneri nadopunjuju, no tek kao izgrađene osobe, a ne kao spasitelj i žrtva jer je to onda odnos ovisnosti, (tzv. „priljepak“ partner).
Koliko poznajemo svoje partnere?
Kod poznavanja partnera godine nisu (jedine) relevantne. Uvijek se možemo upoznavati, ma koliko godina zajedno proveli.
Ljudi se mijenjaju: ukoliko se jedan partner razvija, a drugi ne, partneri se mogu udaljiti, do te mjere da s odmakom više ne poznaju osobu s kojom su u odnosu. Normalno je da se s vremenom interesi mijenjaju i da svatko ima svoj hobi i svoja zanimanja.
W.F. Carley ima odličan serijal na Youtubeu, Marriage Counselling, u kojem supruga i on objašnjavaju kako su u početku dijelili hobije, on je išao s njom u kupovinu iako mu je bila naporna, a ona bi otišla s njime pecati. No, s vremenom su podijelili hobije u 3 kategorije: njegovi, njezini, zajednički.
Odvojeni hobiji, baš kao i zajednički pozitivno djeluju na odnos.
U čemu je tajna sretnih brakova?
Partneri koji su sretni u odnosu uskladili su jezike ljubavi.
To znači da znaju na koji način svom partneru pokazati ljubav, a da partner to razumije. Gary Chapman napisao je “Pet jezika ljubavi”, knjigu čija primjena može unaprijediti partnerski, ali i svaki drugi odnos.
Muškarcima uglavnom cvijeće kao takvo ne predstavlja ništa, no poklanjaju ga znajući da je partnericama to znak ljubavi. 100 ljudi 100 ćudi 100000 znakova ljubavi. Neka bi djevojka cvijeće protumačila kao nedovoljno kreativnosti i zadovoljavanje forme – zato je bitno upoznavati partnera.
Dobar brak ne pada s neba
Pavao Brajša
Svaka dobra stvar na svijetu zahtjeva određeni trud. Možemo živjeti uvjereni kako nismo rođeni pod sretnom zvijezdom i zato nismo sreli svoju srodnu dušu, a možemo uzeti stvar u svoje ruke i izgraditi odnose u kakvim želimo živjeti.
Zaljubljenost nam daje privid da nas je svemir spojio, ali ljubav zahtjeva da taj spoj nastavimo graditi.
