Ljutnja: Čemu služi i može li ti ljutnja koristiti

bijes i ljutnja

Podcast na ovu temu poslušaj ovdje.

 

Ljutnja je jedna od prirodnih ljudskih neugodnih emocija. Svaka emocija, pa tako i ljutnja ima svoju ulogu.

Emocije su kao semafori u prometu. Njihova je uloga da nas obavještavaju o stanju unutar nas. Kada osjećamo ugodnu emociju, znači da percipiramo da su naše potrebe zadovoljene i da se ne moramo aktivirati u smislu promjene (zeleno svjetlo – nastavi).

 

S druge strane, uloga ljutnje i ostalih neugodnih emocija je da nas upozori kako nešto što je nama značajno u tom trenutku, nije onako kako želimo. To nas aktivira na djelovanje.

 

U ovom ćemo tekstu saznati zašto se žene trebaju sprijateljiti s ljutnjom i što sve gubimo kada odbacujemo taj dio sebe.

Koja je uloga ljutnje?

Ljutnja se javlja onda kada nešto u vanjskome svijetu percipiramo suprotnim od onoga što smo očekivali. Uloga ljutnje je potaknuti organizam na akciju kako bi se taj disbalans izjednačio. Ukoliko je razumijemo na taj način, vidimo koliko je ona važan dio naše palete emocija.

Ako izgubimo kontakt s bilo kojom emocijom, znači da smo izgubili kontakt s jednim dijelom nas.

Smiju li se djevojčice ljutiti?

Poznato je i često (što ne znači da je i opravdano) da se u odgoju djevojčica i dječaka rade razlike. Tako je djevojčicama ljutnja zabranjena, dok je dječacima opravdana. Svi znamo da je to pogrešno, no i dalje se ponašamo u skladu s time.

 

Kada se muškarac razljuti to je normalno, a kada žena pokaže ljutnju ili bijes okolina se sumnjivim tonom pita „što je njoj“.

 

Izjave poput „valjda mora dobit’ pa je ljuta“, „njoj treba jedan kvalitetan seks da je smiri“ i slično ispod nivoa degutantosti i nepoštivanja šalju jasnu poruku – nemaš pravo biti ljuta.

Kad se djevojčica naljuti i zbog toga bude prekorena, lekcija koju ona vrlo vjerojatno usađuje u tom trenutku je „opasno je pokazati ljutnju“.

 

Budući da joj je važno da je mama i tata vole (boji se prekoravanja jer to razumije kao „oni me ne vole“) djevojčica odluči (na nesvjesnoj razini) potisnuti ljutnju duboko u sebi.

Odnos žene s ljutnjom

Kao malo ljudsko biće, svi smo se rodili s osnovnim emocijama. Naš odnos prema tim emocijama u početku je neutralan. No, pod utjecajem odgoja i kulture mi s vremenom gradimo svoj odnos prema emocijama.

 

Emocije se dijele na ugodne i neugodne, a za nas su sve pozitivne jer nam nude informacije o nama i svijetu.

U našem društvu stvorio se potpuno drugačiji dojam; kad osjećamo tugu vjerujemo da nismo na razini zadatka, da nešto radimo krivo i da smo neuspješni. Kada osjećamo ljutnju znači da smo pogrešne, da ovo kakve jesmo nije dovoljno dobro i da se trebamo mijenjati.

Suvremena žena se srami ako pokaže ljutnju.

Ukoliko ljutnju povezujem s mislima „nisam dovoljno dobra“, „ne znam se kontrolirati“, „zašto sam ovakva ili zašto nisam manje onakva“, vrlo je izvjesno da ću nastojati bježati od toga.

Problem nije ljutnja. Problem je značenje koje pripisujem ljutnji.

Može li emocija nestati?

Emocije su energija, a energija ne može nestati.

To je važno naglasiti. Energija može samo mijenjati oblike. To znači da kada god nešto percipiramo nepravednim, energija koju zovemo ljutnja se aktivirala u našem organizmu. Ukoliko je mi ne izrazimo, ona neće nestati. Ona će se nataložiti negdje unutar nas.

 

Koliki god naš kapacitet bio, u jednom trenutku mora doći do zasićenja.

Kako se smiriti kad si ljuta?

I dok se mnoge žene pitaju „kako se manje ljutiti“ ili „kako izbjeći izljeve bijesa“ mnogo bi korisnije bilo pitati se „što mi ova ljutnja poručuje?“.

 

Čak i ako savladamo strategije i tehnike kontrole bijesa (tehnike disanja, vikanje u jastuk, uporabu umora, fizičku aktivnost i ostale savjete koji nam se nude) to i dalje ne znači da smo izgradili dobar odnos s tom emocijom.

 

Zašto je važno izgraditi dobar odnos s ljutnjom?

Zamisli da imaš susjeda koji zna biti jako pričljiv pa ti se ne da previše družiti s njime, ali zato, kad god vidi da su ti otvoreni prozori na autu, a počinje kišiti, on ti javi. Koliko god nekada naporan bio, ipak ćeš htjeti ostati s njime dobar jer – em ste susjedi, em ti čini uslugu svaki put kada ti ne paziš. Možeš ga se riješiti, ali onda biraš sjedati u mokar auto svaki put kada ne paziš na prozore.

 

Kako otkriti što želim?

Prethodni banalan primjer ne obuhvaća još jedan važan aspekt odnosa nas i naših emocija. Naime, naš je susjed za nas samo okolnost. Dobro je ako se slažemo, ali možemo živjeti i bez njega.

 

No, kada odbacimo dio sebe (onaj koji se ljuti), mi tada napuštamo nešto što nas čini cjelovitima. A bez cjelovitosti živimo vrlo teško.

 

Dijelovi nas koje odbacimo, prikrijemo ili ignoriramo imaju potrebu biti integrirani. Budući da ih ignoriramo, naš će organizam slati signale da su ti dijelovi dalje tu negdje na različite načine.

 

Neki od njih su:

  • smetaju te osobe koje su ljutite (loše raspoložene i stalno nešto prigovaraju),
  • ljubomorna si na ljude kojima je sve ok, koji su „zen“,
  • imaš izljeve bijesa u vrlo nezgodnim situacijama, itd.

 

Budući da nisi povezana sa sobom, teško dopireš do svoje intuicije, odnosno ne uspijevaš čitati signale koje ti tijelo šalje. Takav odnos sa sobom izražava se uglavnom kroz rečenicu „ne znam što želim“ (https://preview.mailerlite.com/h5q1p2).

 

Zašto je ljutnja korisna?

Razlog zašto uopće pišem o ovome je činjenica da svaki dio nas ima dvije strane medalje. Ukoliko potisnemo lice, nužno potiskujemo i naličje. U konkretnom primjeru ljutnje, ukoliko potiskujemo nju, potiskujemo i drugi dio nje, a to je snaga.

 

Da bismo se ljutili, potrebna je velika količina energije. Kada to potisnemo, mi smo zapravo zarobili golemu količinu snage negdje unutar sebe i bacili ključ.

 

Posljedica toga su osjećaj besmisla, nemoći, depresivnost, neodlučnost, pretjerana potreba za dominantnim partnerom, ovisnost, itd.

Kada dozvoliš sebi ljutnju, otkrit ćeš golemi izvor snage u sebi.

Dakle, neupitno je je li nam ljutnja korisna ili ne, je li u redu ljutiti se ili ne. Pitanje je samo na koji način izražavati ljutnju.

 

Nekoliko smjernica za izražavanje ljutnje:

  1. Postavi osobne granice
  2. Izražavaj svoje mišljenje odmah, a ne kada se nagomila frustracija
  3. Mijenjaj svoju percepciju (između vanjskih okolnosti i naših osjećaja stoje misli koje možemo mijenjati).

Razlika između ljutnje i bijesa

Kada govorimo o ljutnji, važno je razlikovati intenzitet ljutnje. Niski intenzitet nazivamo frustracijom i iritacijom (npr. kada čujemo da oko nas leti komarac dok pokušavamo zaspati). Na drugoj strani kontinuuma ove emocije stoji bijes.

 

Bijes je nakupljena ljutnja koja iskače nekontrolirano. Kao što je prije spomenuto, ljutnja ne nestaje ako je ignoriramo i potisnemo. Veća količina te nakupljene ljutnje s vremenom prerasta u bijes.

 

Zašto je bijes problematičan?

Ljutnju koju dugo vremena ne izražavamo možemo zamisliti kao loptu za napuhavanje koju guramo pod vodu. Jedno će vrijeme lopta biti ispod površine (dok se silno trudimo i guramo ju dolje), no u jednom trenutku ona će iskočiti i više je ne možemo zaustaviti.

Isto se događa s bijesom – ljutnjom koja je dugo bila unutar nas.

 

I dok većini žena izljevi bijesa stvaraju neugodu “što će netko misliti” pravi problem leži u tome što bijes čini odnosu sa sobom (i slici o sebi).

 

Naime, prikrivanje bijesa zahtijeva golemu količinu snage. Osim toga, skrivanje bilo kojeg dijela sebe onemogućuje da živimo integrirani, autentično. Posljedica toga jesu: manjak samopoštovanja i samopouzdanja, negativna slika o sebi, narušavanje odnosa, osjećaj umora, manjka motivacije i slično.

 

Kada osjećaš ljutnju, umjesto pitanja „što nije u redu sa mnom“ pitaj se „što nije u redu za mene“. Na taj ćeš način osvijestiti koja tvoja potreba nije zadovoljena, a to te dovodi do ideje odakle krenuti.

 

Prijavi se na newsletter

Prijavom na newsletter dobivaš dodatan sadržaj: različite priče, sažetke knjiga,

konkretne vježbe za rad na sebi i svojim odnosima.