Jeste li i vi nasjeli na onu “i tako su živjeli sretno do kraja života?“
Ljudska percepcija je subjektivna i sugestivna. Od malena slušamo divne dječje bajke o spašenim ljepoticama, o snažnim junacima, o ružnim zlim osobama i presvetim ljepoticama.
Bajke su vrlo naivne i nevine. Djeca ih, naravno, vole slušati i uživaju u zamišljanju likova iz priče. A uvjerenja se slažu, jedno na drugo.
Obrasci naučeni u djetinjstvu zadržavaju se tijekom života, te utječu na naše misli.
Kakvo je značenje bajki za nas i što učimo iz njih?
Bajke su sastavni dio odrastanja. Djeca, naravno, nemaju kritičko mišljenje, pa koliko god znatiželjni bili, ne vide ništa spornoga u tome da junaci spašavaju unesrećene ljepotice, da žene pretvaraju žabe u zgodne mladiće, i slično.
No, mi koji smo prerasli bajke, i putem razvili kritičko mišljenje, ipak možemo primjetiti da smo iz bajki pokupili mnogo stereotipnih i pogrešnih pretpostavki na kojima možda danas temeljimo svoje najveće životne pogreške, a tog značenja bajki nismo svjesni.
Princeza je poljubila žabu, kad gle, pred njom se stvori predivan muškarac
Dakle, žena je „popravila“ muškarca, vidiš da se može!
Šalu na stranu, dio ženske populacije danas bori se s vrlo teškom bitkom: „nikako da dovedu muškarca u red“. Pokušavaju ga preodgojiti i natjerati da bude onakav kakvim su svoga supruga zamišljale.
Znanost govori otprilike ovako:
Razmislite samo koliko vam je teško promijeniti neku svoju naviku (sebe), i shvatit ćete da je drugoga promjeniti nemoguće.
Zašto onda mi žene uporno radimo na tome?
Osim što nas je priča o žapcu i princezi uvjerila da je nemoguće moguće, svatko od nas ima ideju kakvog partnera želi. Ta se slika gradi godinama, kroz iskustvo, a posebno kroz promatranje odnosa naših roditelja.
Nama se partner kakvog želimo čini jedini ispravan „normalan“. Kad naš postojeći partner čini nešto što odstupa od te slike, mi se ljutimo i pokušavamo ga ugurati u taj kalup. Ne tražimo da bude savršen, samo „normalan“.
Normalno ne postoji. Svakome je normalno nešto drugo.
Zašto neke žene privlače „zločesti dečki“?
Mi žene volimo popravljati stvari kako bi zapravo duboko u sebi popravile svoje samopouzdanje.
Kad od žabe učinimo muškarca, osjećaj ponosa na svoje remek djelo djelom itekako gradi našu sliku o sebi. Umjesto toga, kada žena sazrije i poradi na sebi, shvati da vrijedi upravo takva kakva je i da ne mora pretvarati nikoga u ništa kako bi spoznala svoju vrijednost.
Jednako tako, kada to prihvati, poželjet će i muškarca koji joj može pružiti sve ono što njoj treba, bez da ga prije toga preodgoji.
Kad ju je princ poljubio, usnula Trnoružica napokon se probudila iz dubokog sna
U bajkama često susrećemo plahe, ljupke djevojke koje ne mogu prstom mrdnuti bez svojih snažnih heroja. Uzmimo primjer Zlatokose, ona je prelijepa, nježna, dugokosa djevojka koja živi zarobljena u visokom dvorcu sve dok je njen super junak ne spasi.
Lijepa je priča, ali značenje bajke i poanta koja se može izvući je „spasi me, jer sam bez tebe nemoćna“.
Ovo nije pitanje romantike, svima ponekad odgovara da se drugi pobrine za nas. No, do problema dolazi ako osoba zadrži taj obrazac jer tada govorimo o nesamostalnoj osobi, neki koriste naziv „priljepak“, koje odgovornost za vlastiti život serviraju drugome, da ih spasi.
Zamislimo na tren kako izgleda odnos u kojem djevojka čeka da je dečko zabavi. Smije li on izaći na piće sa svojim prijateljima, a da ga ona ne zove jer je njoj dosadno i ne shvaća kako se usudio ostaviti je samu da se snalazi?
Nije poanta ne pričati djeci bajke. No, kada malo porastu treba ih odgajati malo realnije. Zašto djevojka ne bi naučila biti snažna? Društvo, na svu sreću, napreduje!
Suvremena bi Pepeljuga otvorila obrt za čišćenje, uložila u promociju svog obrta i ne bi jurila sa zabave jer bi bila samostala žena koja ne dozvoljava da joj netko ograničava vrijeme.
Dobri likovi su lijepi, zli su ružni
Dobro uvijek nadvlada zlo, u bajkama. Ali, zašto su lijepi uvijek dobri, a ružni zli? Ima li to kakvih posljedica?
Neka istraživanja pokazuju kako su privlačni ljudi uspješniji. Daniel Hamermesh u svojoj je knjizi Beauty Pays: Why Attractive People Are More Successful prikazao rezultate prema kojima privlačni ljudi zarađuju prosječno 3-4% više, brže se zapošljavaju, dobivaju bonuse i promaknuća te su više pozicionirani u kompanijama.
Autor objašnjava kako ovi zaposlenici više prodaju, i vjeruje kako je taj poslovni uspjeh povezan s fizičkim izgledom.
Djelomično se ova razlika može objasniti većim samopouzdanjem privlačnih ljudi, no s obzirom na to koliko je važnost ljepote zastupljena u današnjem društvu, čini se da ipak izgled ima velikog utjecaja.
I tako su živjeli sretno do kraja života
Bajka po svojoj definiciji ima sretan kraj, a često završava upravo vjenčanjem. Iz toga bismo mogli zaključiti kako brak rješava probleme u vezi što je naravno sasvim pogrešno.
Ukoliko ljudi ulaze u zajednicu s očekivanjem da će partner promjeniti navike koje mu do sada nisu odgovarale, samo zato što su sada supružnici, takav će se partner razočarati u brak.
Kad bi bajke bile realnije, završetci bi bili: i tako su nastavili graditi odnos dok god su to željeli.
Istraživanja u kojima su ispitivani ljudi u kasnoj starosti pokazuju kako se jedan čimbenik pokazao univerzalnim za sretan život – kvalitetan i ispunjavajući odnos s partnerom. To ne znači „bili su u braku“ već da su na tom braku i radili. Nije dovoljno imati partnera za sreću, potrebno je biti partner.
Kad su braća Grimm i ostali pisali ove lijepe bajke, društveno uređenje bilo je znatno drugačije. Obožavam bajke i vjerujem da su one nužan dio odrastanja. Ali, također vjerujem da ih se treba i prerasti.
Čarolija se možda događa, ako si je sami stvorimo, a superjunak se postaje radom na sebi. Tada značenje bajki poprima potpuno drukčiji oblik.
Jedan Komentar