“U posljednje vrijeme osjećam se tužno. Nije se ništa konkretno dogodilo, ali više se ne smijem koliko prije. Izbjegavam izlaziti s prijateljima van. Počela sam se pitati trebam li se nekom obratiti za psihološku pomoć? Je li sa mnom sve u redu?”
Kad nas zaboli zub svi znamo kuda se uputiti. Otići ćemo zubaru jer znamo da što više odugovlačimo to će bol biti jača.
No, kad je u pitanju naše psihičko zdravlje, dolazimo do mnogih pitanja. Kome se obratiti? Je li to za mene? Je li psihološko savjetovanje anonimno? Koja je cijena psihoterapije? Kako izabrati terapeuta?
Kome se javiti ako trebam psihološko savjetovanje
Pojam “psihološko” često dovodi do nesporazuma jer podrazumijevamo da to rade samo psiholozi. Stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem su:
- psiholozi,
- savjetovatelji
- psihoterapeuti
- psihijatri.
Ljudi često kažu da idu na razgovor psihologu, ili da bi netko trebao ići na razgovor psihijatru, dok zapravo većina njih misli na PSIHOTERAPEUTA.
Koja je razlika psihologa, psihoterapeuta i psihijatra?
Psiholog
Postoji više grana psihologije, a jedna od njih je klinička psihologija. Ona se bavi psihičkim poremećajima, emocionalnim smetnjama ili poremećajima u ponašanju te bračnim savjetovanjem.
Psihijatar
Nakon studija medicine slijedi specijalizacija iz psihijatrije. Psihijatrima su u fokusu psihičke bolesti (dijagnoze). Jedini su ovlašteni za pripisivanje lijekova.
Psihoterapeut
Nakon fakultetskog obrazovanja (iz područja zdravstva te društveno humanističkih znanosti) dodatno školovanje (4-6 godina) u jednom od psihoterapijskih pravaca. Psiholog i psihijatar mogu biti psihoterapeuti ukoliko završe tu edukaciju.
Razlika između savjetovatelja i psihoterapeuta je što savjetovatelji rade samo s osobama koje imaju životne teškoće (npr. bračna terapija), dok psihoterapeuti uz to mogu raditi i s osobama s dijagnozom.
Psihoterapija i savjetovanje su liječenje razgovorom kroz terapijski odnos. Pomoć se može dobiti u savjetovalištima, privatnoj praksi ili psihijatrijskim bolnicama.
Kada otići na psihološko savjetovanje?
Savjetovanje ili psihoterapiju ne trebaju samo psihički bolesne osobe. Psihološko savjetovanje je usmjereno rješavanju svakodnevnih, životnih problema te podizanju kvalitete života stjecanjem različitih uvida. Prema tome, koristi svakome.
Uz pomoć terapeuta osoba može unaprijediti svoje odnose, promijeniti način gledanja na neke životne događaje i na taj način s vremenom živjeti sretnije.
Važno je naglasiti da savjetovanje nije isto što i davanje savjeta.
Na ovoj vrsti terapije ne daju se savjeti već se pitanjima vodi osobu kroz terapijski proces u kojem će ona doći do svojih odgovora. Vjeruje se u potencijal i odgovornost pojedinca.
Najveće otkriće moje generacije jest da ljudi mogu mijenjati svoj život ako mijenjaju svoje stavove.
Wiliam James
U Americi je, primjerice, savjetovanje uobičajena praksa koja čak postoji u sklopu paketa zdravstvenih usluga.
Dakle, javiti se može svaka osoba koja već neko vrijemenije nije zadovoljna svojim životom, osjeća da je zapela u nekoj fazi i ne zna kako krenuti dalje, nije zadovoljna kvalitetom svojih odnosa, i slično.
Carl Jung, jedan od najpoznatijih psihijatara smatrao je kako su psihičke bolesti znak da nešto u životu osobe ne ide kako bi trebalo, i da joj osoba treba biti zahvalna na tom podsjetniku.
No, u našoj kulturi to je još uvijek vrlo često “sramotno”. Ako i nije sramotno, onda nam nedostaju provjerene informacije.
Je li psihoterapija anonimna?
Pitanje mentalnog zdravlja obavijeno je neutemeljenom stigmom. „Što će ljudi reći?!“ Uz sram koji dolazi iz društva, osobe se rijetko odlučuju potražiti pomoć zbog težine priznanja da ne možemo sami.
Potražiti pomoć izraz je snage, a ne slabosti!
Kad nam automobil da signal da nešto ne funkcionira, mi dolazimo automehaničaru kako bi nam pomogao. Priznajemo da ne znamo i shvaćamo da je važno ukloniti kvar. No, kad su u pitanju emocije mislimo da moramo sami i da lampica koja titra nije toliko važna, pa je prekrijemo nečim i nastavimo vožnju.
Više brinemo za vozilo, nego za vozača.
Koja je cijena psihološkog savjetovanja?
Često se čuje da je psihoterapija skupa.
Kako se formira cijena sata “razgovora”?
Obrazovanje psihoterapeuta zahtijeva mnogo godina učenja i financijskih izdvajanja. Nakon završenih 5 godina fakulteta, osoba upisuje edukaciju narednih 5 godina, a cijena tog učenja je (bez računanja uloženog vremena i truda) između 60 000 i 120 000 kn. To se možda čini kao skup „razgovor“ no plaća se znanje što i kako pitati i reći, u kojem trenutku, itd.
Važno je naglasiti kako terapeut dnevno može raditi s malim brojem klijenata zbog zahtijevnosti rada i koncentracije. Nakon toga preostaje pisanje bilješki. osobna supervizija te konstantno educiranje.
Je li psihoterapija za mene?
Postoji jedna priča u kojoj je čovjek mukotrpno radio, bez pauze. Između ostalog, pilio je drva motornom pilom, a dok bi se ona hladila, on bi radio nešto drugo. Prijatelj ga je upitao zašto gasi pilu, na što je radnik odgovorio kako bi se pila mogla pregrijati, a onda i prestati raditi.
„A ti?“ – pitao ga je prijatelj.
Često zanemarujemo signale „pregrijanosti“ koje nam naše tijelo šalje: pospanost, umor, razdražljivost, nervoza, zajedljivost, mrzovolja, bol u kralježnici, glavobolja, nesanica…
Što se događa s neprorađenim emocijama?
Tatjana Vojtehovski ima fenomenalan video u kojem objašnjava koliko nam nagomilani emocionalni teret neprorađenih i neshvaćenih emocija šteti.
Taj teret Vojtehovski opisuje kao ruksak koji je zakačen za našu podsvijest. U njega guramo strahove, neizrečene riječi, ljutnju, tugu, bijes, sve one emocije koje smatramo društveno neprihvatljivima za iskazati. U tom se ruksaku stvaraju negativne misli koje grade uvjerenja koja se s vremenom očituju kao čir, psorijaza i mnoge druge fizičke tegobe. Ovdje ne govorimo o psihičkim bolesnicima, ovo se ne događa tamo nekome, ovo se tiče svih nas, mene i tebe.
Ne razlikujemo se po osjećajima; svi osjećamo i tugu i strah, i radost i ljubav. Razlikujemo se samo po načinu na koji se s njima nosimo.
