Promjene u poduzetništvu – prepreke i saboteri
Pozdrav i dobrodošli u posljednju epizodu serijala namijenjenog pomagačima u poduzetništvu. Za ovu epizodu sam izabrala jednu specifičniju temu koja se aktivira kod svakog pomagača u trenutku u kojem počne razmišljati o nekoj promjeni. Bilo da je ta promjena želim napustiti radno mjesto na kojem sam trenutno i pokrenuti nešto svoje. Bilo da je to ok sad radim paralelno ali želim dati otkaz i živjeti samo od poduzetništva. Ili bilo da je to ok već sam neko vrijeme u poduzetništvu ali sada želim skalirati i želim uvesti neke promjene. Primjerice želim promijeniti koncept rada, preći možda sa individualnog na grupno, želim povećati cijenu, želim promijeniti ciljnu grupu. Bilo koja od navedenih promjena da se javi, paralelno sa njom se bude i saboteri koji jednostavno pokušavaju osobu uvjeriti da treba ostati na mjestu na kojem je sada, nastaviti služiti ciljnoj grupi s kojom je i do tada radila, po cijeni po kojoj je i do tada radila i na isti način dakle da se ništa ne mijenja I svi ti razlozi koji se krenu aktivirati zvuče vrlo humano, vrlo logično, vrlo jasno i razumljivo i vjerujem da će se mnogi od vas koji ovo slušate u tome i prepoznati. Primjerice želim da ova profesija pomagačka, bilo to neka terapija, psihoterapija, što god, želim da bude dostupna svima, želim da si u svakom može priuštiti, ovo nije luksuz nego potreba, želim biti dobra osoba, želim doprinositi, želim pomagati i na neki način svaka promjena, kada na taj način posložimo kockice, se čini kao da radimo nešto pogrešno, kao da radimo nešto samo za vlastitu korist, kao da onda dolazi u pitanje i naša namjera i naša neka humanitarna crta i taj naš poziv i sl.
Promjena perspektive u pomagačkoj struci
E sad, budući da sam do prije samo nekoliko godina ja gledala kroz te naočale pomagačke struke stvari na taj način, nekako mi je važno ponuditi i tu drugu perspektivu sada kada je imam, između ostalog i zato što bih ja voljela da je meni netko ponudio drugu perspektivu tada kada sam radila izrazito puno, kada sam zapravo volontirala, dakle nisam bila plaćena za to što radim i kada smo moji kolege i ja ulagali izrazito puno i vremena i energije i znanja da bi smo pripremili razno razne edukacije predavanja, radionice, preventivne projekte koji su bili namijenjeni za mase, koji su bili zapravo namijenjeni različitim ciljnim grupama, a na koje je dolazilo izrazito malo polaznika. I ono što mogu vidjeti je da zapravo da moja, odnosno naša ideja, tada je bila ajmo ovo učiniti dostupnim za sve, ajmo ovo prilagoditi da si bilo tko to može priuštiti, ajmo da nekako ljudi dobiju ta znanja koja im trebaju, ali realnost je bila drugačija. Realnost je bila takva da bi došlo svega nekoliko polaznika i jednostavno utrošak te energije i te količine svih resursa koje smo uložili i s druge strane taj mali odaziv su bili u velikom nesrazmjeru. I to je, ja vjerujem prva neka stvar koja je mene zapravo potakla da počnem razmišljati drugačije i da počnem zapravo razmišljati o tome ok, što rade drugačije ljudi koji privlače mase, koji privlače dovoljan broj ljudi kojima se zapravo i obraćaju. I tu sam zapravo počela pratiti različite poduzetnike, različite poslovne priče iako me nije zanimalo poduzetništvo kao takvo, ali me interesiralo na koji način da ovo što radim bude svrhovito. Jer ako mi pripremamo četiri mjeseca nekakav projekt i ako na njega dođe osam polaznika, onda to nema smisla. Zašto? Ono često ljudi kažu, ako je sam do jedne osobe došla, vrijedilo je. Da, slažem se, ali s druge strane jednostavno potreba tržišta je daleko veća tako da mi nije bilo zadovoljavajuće da si kažem, ok, ako sam dotakla jednu osobu, vrijedilo je. Je vrijedilo, ali s druge strane dok sam ja dotakla tu jednu, ostalih deset tisuća je ostalo bez tog nekog dodira struke i to je bila neka motivacija da krenem razvijati i neke druge vještine osim ovih stručnih a to su poduzetničke.
Prevladavanje loših postavki i uvjerenja
E sad, kada god nekako dijelim svoju priču i svoje iskustvo, onda mi mnogi klijenti kažu, ok, ali razlika je u tome što ti radiš sa poduzetnicima, pa je tebi na neki način lakše jer možeš staviti veće cijene, možeš to više naplatiti. Ja radim sa x ciljnom grupom, dakle nekim drugim ciljnim grupama i samim time se ne možemo poistovjetiti. Tu mi je važno prvo podsjetiti na to da sam ja svoj prvi veći novac odnosno neke vještine prve naznake financijske sigurnosti i slobode upravo ostvarila kroz program “SamopouzdaniJA” koji je bio namijenjen široj masi odnosno nije bilo veze je li osoba zaposlena ili poduzetnik, koja primanja ima, što god… Jednostavno bilo je namijenjeno kao preventivni projekt za širu masu i prva cijena je bila 63 eura. Zašto se stalno vraćam na to i zašto to stalno napominjem? Zato što mi je upravo iz tog iskustva vrlo jasno da ljudi kad razmišljaju na taj način aha ok, za Saru to vrijedi jer radi sa poduzetnicima a za mene ne vrijedi jer ne radim, da se ljudi na taj način zapravo sabotiraju rast i uspjeh, a da to zaista ne vide kao sabotera nego kao nekakvu realnu činjenicu. Ja sam sa tim programom “SamopouzdaniJA” postigla rezultate, poduzetničke rezultate, koje jako puno pomagača još uvijek nije postiglo sa različitim drugim ponudama i puno većim cijenama čime zapravo želim reći da naši rezultati ne ovise u prevelikoj mjeri o tome da li se mi obraćamo jednoj ili drugoj ciljnoj grupi nego zapravo puno više o nekim našim drugim vještinama, ali da bismo te vještine unaprijedili mi prvo trebamo vidjeti da je do njih, a ne do ciljne grupe. Tu postoji još jedna, ja bih rekla greška u razmišljanju gdje se na svijet kao u bajkama gleda vrlo dualno na način da doživljavamo da su poduzetnici tamo neki imućni ljudi koji si mogu puno lakše priuštiti nekakve skuplje edukacije, kojima možemo naplatiti puno, koje možemo oderati po džepu i postoji ona druga strana društva gdje su uglavnom zaposlenici koji jadni nemaju, kojima je sve skupo i njih moramo razumjeti, njima moramo staviti niže cijene itd.. E sad, meni je vrlo važno pričat o tom generaliziranju i koliko zapravo netočnosti u tome ima, upravo zato što tek sada kada radim sa tim poduzetnicama, vidim koliko društvo zapravo diskriminira tu skupinu ljudi i manje razumijevanja ima za njih, zato što nekako više uvijek imamo razumijevanja za ove druge. Kada to kažem onda prvenstveno imam na umu velik broj mojih klijentica koje jesu poduzetnice i koje jako puno rade, ustaju rano, vrlo su predane, rade konzistentno i dosljedno bez obzira na okolnosti u kojima se nalaze, jer im dijete je bolesno, nije bolesno, one jednostavno moraju skupiti snage i nastaviti. Mnoge od njih su iznos za edukaciju prilično teško sakupile dakle nije ono izvadila sam iz lijevog džepa i jako mi je važno ponuditi i tu njihovu perspektivu zato što s jedne strane smatram da društvo često doživljava da je njima lakše ne uzimajući u obzir što sve one rade da bi se olakšale i da bi im bilo lakše i koliko je rada iza toga da si one mogu priuštiti tu neku skuplju edukaciju, a tu postoji još jedna stvar a to je da zapravo dok se mi stalno zadržavamo na radu sa primjerice djecom i odraslima sa poremećajima u ponašanju, sa različitim mentalnim bolestima i tako dalje, tako dalje, dakle sa već nekim problemima koji nastupaju mi zapravo zapostavljamo ove druge koji jesu dobro ali to ne znači da ne trebaju pomoć i podršku, dakle neke poduzetnice s kojima ja radim vrlo su funkcionalne, dobro su, rade, funkcioniraju, ali to ne znači da nemaju niz sabotera niz mentalnih blokada i zastarjelih obrazaca radi kojih ne mogu u potpunosti uživati primjerice u slobodnom vremenu sa svojom obitelji, stalno nešto moraju, stalno nešto nije dovoljno dobro, nezadovoljne su sobom, imaju strašno glasnog i aktivnog unutarnjeg kritičara, nemaju taj unutarnji mir i važno mi je naglasiti da i takvim osobama treba podrška.
Zašto to govorim? Zato što jako često od stručnjaka pomagačkih profesija čujem ta uvjerenja i misli u smislu ne mogu napustiti ove klijente oni me trebaju i razumijem potpuno znači puno nas je različitim stvarima se bavimo različite kompetencije i vještine imamo i tako naravno onda služimo različitim ljudima, ali samo mi je važno da imaš na umu da dok biraš raditi sa ciljnom grupom sa kojom radiš sada govoriš ne svima ostalima. Dakle nekada ljudi razmišljaju: “Ajme ne mogu napustiti ove i raditi samo sa tamo nekim idućim klijentom zato što ću onda napustiti ove”. Ali dok radiš sa ovima, napuštaš sve druge. Time ne želim reći da trebaš spasiti svijet ili da možeš spasiti svijet raditi sa svima, nego da jednostavno u svakom trenutku jednom govoriš da, drugom govoriš ne i samim time si možeš olakšati na način da kažeš ok, ne mogu spasiti svijet i ne mogu pomoći svima, ajde da vidim kome želim i mogu.
Razbijanje mitova o cijenama i ciljnim grupama
Dakle, šta je to što ja sa ovim kompetencijama i znanjima i ambicijama mogu i biram? Još jednom ću ponoviti, ne postoji u realnom životu kao što u bajkama postoji, taj dualni svijet u kojem je primjerice Pepeljuga, jedna vrlo dobra, skromna, požrtvovna, vrijedna, prekrasna, ali siromašna i s druge strane tamo neka vještica koja je zla, sebična, bogata, ružna i kakva god. U stvarnom svijetu imamo poduzetnike koji izrazito puno rade, puno se trude i nemaju i imamo zaposlene koji se ne trude toliko i koji imaju. I imamo sve druge kombinacije. Dakle imamo i poduzetnike koji se ne trude i nemaju i zaposlene koji se trude i nemaju. Dakle imamo sve kombinacije, ali nekako mi se čini da u svakodnevici zaboravimo na sve te različite kombinacije i doživljavamo, ok, poduzetnici imaju, njima je nekako bogom dano, a ovi evo koji rade, jadni, od 9 do 5, oni nemaju i njima jednostavno zvijezde nisu naklonjene. Dakle ne postoji dobar, loš. Tu bih se prisjetila jednog iskustva kojeg sam imala kada sam radila u Centru za socijalnu skrb na praksi i nešto što mi je onako baš bio hladan tuš suočavanja sa realnošću, gdje sam ja onako nakon fakultetskog razdoblja došla sva nadobudna na tu praksu sa tom idejom da ću spasiti svijet i sve te korisnike koji nam tamo dolaze. I to jutro nam je dolazila jedna žena po nekakvu pomoć za drva to je bila kao jednokratna novčana naknada i sad sam ja očekivala joj doći će neka jedna siromašna žena koja je toliko siromašna da nema niti za drva i sad će joj to Centar isplatiti i sve sam ja to tako nekako sebi zamišljala i na kraju je ušla onako žena koja je imala tenisice koje si ja tad, ne da nisam mogla zamisliti, nego sam mislila da si ih nikad neću moći priuštiti, sa geliranim noktima, sa markiranom torbicom i kasnije sam otišla pogledat kad je izašla i vidjela da ulazi u BMW. E sad zašto dajem ovaj primjer? Zato što je meni to tad naivnoj i prilično neiskusnoj, bilo potpuno razočaranje u svijet, u sistem, u sve, kad sam shvatila da nisu stvari uvijek onakve kakve nam se čine i da nisu svi kojima pomažemo jadni, a svi koji imaju da im je bogom dano, nego da su priče zapravo puno kompleksnije. Opet ću ponovit iz svog iskustva rada sa poduzetnicama sam svjesna tolikih priča da se nekad na meetup-ovima i zoom pozivima doslovno rasplačemo kada čujemo neku priču žene kojoj apsolutno nijedna okolnost kroz njen razvoj nije bila naklonjena, ali je ta žena ustrajala, svako jutro ustajala, radila, nije odustajala, nalazila je iz pete motivaciju i snagu i danas je na nekom boljem mjestu. Opet ću ponovit, postoje i različite situacije u kojima jednostavno se dogodi nekakva nepravda, nekakva okolnost u kojoj netko izgubi sve i naravno da tu uvijek trebamo i pomoć i humanitarno doprinositi i pomagati. Dakle, ne gledam dualno, ha, nikad nikom ne treba ili uvijek svima treba, ali mi je opet važno da te kao pomagača podsjetim da nemaš dužnost nastaviti raditi samo sa određenom ciljnom grupom zato što si onda dobar a ako ideš raditi s nekim drugim si loš zato što, ajde da uzmemo opet primjer moje idealne klijentice poduzetnice, iza svake te odrasle, uspješne žene, poduzetnice stoji ono malo unutarnje dijete koje ima različite rane, različite traume, različite nedovršene priče, različita iskustva iz djetinjstva koja i danas imaju utjecaj na nju. I to malo unutarnje dijete ne treba pomoć ništa manje od primjerice, da sad uzmem neki primjer s kime sam prije radila, dijete sa ADHD-om. Dakle i jedni i drugi trebaju našu stručnu pomoć i podršku a na nama je da biramo sa kime u određenoj razvojnoj fazi želimo raditi.
Biraj svoju idealnu ciljnu grupu i model rada
I zato je pitanje za kraj ove epizode sa kime želiš raditi ako sa sebe makneš teret moranja. Ako znaš da ne možeš spasiti svijet i pomoći svima kome biraš pomoći? I ako znaš da nisi manje dobar ili loš čovjek i stručnjak, ovisno o tome sa kime biraš raditi, na koji način i po koji cijeni, kakav model rada onda biraš. Nadam se da će ti ova epizoda pomoći u donošenju nekih tvojih poslovnih odluka, a ukoliko želiš moju pomoć na tom razvojnom putu, pozivam te da nam se pridružiš na Masterclass-u ovog vikenda (6. i 7. srpnja) gdje ću ti zapravo prenijeti sva iskustva iz poduzetništva koja su mene dovela do ovdje gdje sam danas, a danas sam na mjestu da mogu davati više nego ikada zato što imam više nego ikada i na mjestu na kojem kroz moj besplatan sadržaj kojeg redovito stvaram, kao što je i ova podcast epizoda, više ljudi primjenjuje to nego što su ranije primjenjivali različite moje nekakve preventivne projekte, radionice i ostalo. Dakle upravo ono što sam htjela nekada ranije postići kroz volontiranje danas postižem kroz poduzetništvo gdje zarađujem više nego što sam ikada mogla i zamisliti. Nisam zato manje humana i manje dobra osoba, iako sam se nekada plašila da ću takva biti nego sam zapravo danas samo na jednom drugom mjestu gdje imam više mogućnosti da one vrijednosti u koje vjerujem i koje živim, živim maksimalno i da zapravo ne moram brinuti o nekim egzistencijalnim pitanjima: “Kako ću platiti račune i kako ću živjeti?” i samim time imam više kapaciteta i mentalnog prostora da razmišljam o tome kako ću doprinositi. Hvala ti na pažnji i čujemo se u idućoj epizodi.
